Britanci otkrili kako velikom brzinom upakirati 50

Nešto tu ne štima.
Nekada, kad su se podaci razmjenjivali na CD-ima su oni imali brzine pisanje od 52ךto je značilo 52×150KB/s i to ne pamtim da je bilo osobito brzo. To je teoretski maksimum od 7,8MB/s. Kako se 230KB/s može u 2021. nazivati "velikom brzinom" kad za spomenutih 500TB treba 74 godine da se zapiše?!

Trlababalan. Nikada nisam vidio niti jedan od takvih medija u upotrebi. A nagledao sam se (putem interneta) i načitao najavao o sličnim medijima i načinima pohrane podataka.

 Samo, brzinom od 225 kB/s treba ti dva života za zapisivanje cjeloživotnih podataka :)

Sasvim logično. Kupiš disk i imaš ga cijeli život.

"Novi pristup omogućava pisanje brzinom od 1,000.000 voxela u sekundi, što je ekvivalentno snimanju oko 230 kilobajta podataka"

"Istraživači sada rade na povećanju brzine pisanja i na mogućnostima da tehnologija bude upotrebljiva i izvan laboratorija."

Dakle, radi se o početnim, laboratorijskim brzinama. Sad pronađi podatke o prvim brzinama u laboratorijskim uvjetima za CD, pa će ti biti jasno o čemu se radi.

 -to su ipak experimentalne brojke.. kao da pedaliramo bicikl-dinamo i dobijemo par volti-wata struje.. nevažno kao kap u moru, važno samo kao koncept (+ problem koji današnje količine podataka i porast generiraju, tj želi se neka gustoća koja će barem obećavati ako ne ispunjavati kriterij da recimo exabajt zapišemo u nešto današnje sd-kartice kvadratnog cm.. jer količina podataka koje se svaki dan generiraju su ogromne, npr kao skladište za nuklearni otpad kad se želi i problem dimenzije-količine..).

-ono što me 'bode u oči' je nesnalaženje autora u veličinama i amerikanizacija mjernih jedinica slikovitim usporedbama kao nogometni stadion ili stranica texta.. pa što je stranica texta? (ne stranica dnevnika.. to je pjesma) :)

.. klasična, standard, 60x60 + margine tj cca 4000 char.. ili 4KB, koji je btw klasičan cluster-size na diskovima.

-kad se govori o ''brzini'' i želi se reći da je to 'brzo', pa se kaže 100 stranica u sekundi.. je ekšli užasno sporo, čak sporije nego u dosovsko doba floppya.. tj ta brzina x100=400KB/sec.. odnosno, pošto se u textu spominje točna brojka, 230KBsec.. jasno je da su već tu 'malo zaokruživali' (na dvostruko više..) jer ekšli nitko danas nema taj feeling količine-brzine dok papir-studije trpi sve pa i bedastoće.

-to je izuzetno sporo, za cilj koji ima, svrhu, beskorisno, tj cilj je u recimo cm-kvadratni strpati tera-exa-bayte.. sad već imamo gige, npr najveća dostupna sd-micro/mini kartica 256GB.. odnosno pojedini chip dio modula, ssd-nvme-flash diskova neovisno o tehnologiji-kontroleru.. tako da ovo što rade već danas nema smisla odnosno to je kao da krenete na put avionom koji leti 2kmh i putujete do recimo australije, ali recimo ne troši gorivo nego je ekšli balon.. :) .. problem tad nije put-gorivo nego putnik koji ostari za to vrijeme, dobije djecu koji postanu slijepi putnici pa čak i neka druga rasa-sorta ili pitanje državljanstva.. :)) ok, karikirano, no slikovito u skladu s takvim bezveznim usporedbama sasvim prikladno..

-prije cca 30god je minimalni stadnard za multimediju-cd bio 600kbsec odnosno to je x4 brzina, (x1=150kbs) .. tek da čitatelj dobije neki orjentir koliko je to sporo, i da bi recimo s 300kbs snimanje cd-a od 650mb trajalo 40min na približno x2 brzini koja je viša od ove iz članka.

-dakle, netočno, nije ni blizu 100 stranica u sekundi, oko 60.. ako se već želi takva slikovita usporedba, možda 2/3 te brzine ili oko 65 str ako se želi biti precizniji, tad se ne može zaokruživati na 100, nije ni blizu ali naravno zvuči dobro.. mada je ekšli beskorisno, pogotovo u kontektstu zašto se to uopće istražuje.

-no ok, treba istraživati, tad će se nešto napraviti, pa ubrzati.. no to se mora dići za red veličina recimo x1000-više + još toliko da dostigne današnje brzine i ono zašto se to istražuje, sutrašnje kapacitete i recimo sutrašnje minimalne brzine za trajni storage. .. a drugi dio problema je pitanje trajnosti takvog zapisa, tj često se desi da nakon nekog vremena nije čitljivo.. a tad je beskorisno neovisno o kapacitetu-brzini itd. tj osnovna svrha dok to u istraživanju nije problem tj dok je experimentalno tad je prihvatljivo tj tako to ide s računalima-razvojem ..

Kako su oni otisli u petu dimenziju? Moze li mi to netko objasniti? Je li to slicno kao i cetverodimenzionalni nasloni za ruke na gejmerskim stolicama?