Bugovci izvan ureda: Knjige koje vrijedi pročitati

jonas jonasson: djevojka koja je spasila švedskog kralja. opaka skandinavska zajebancija i satira. izvrsno napisano i još bolje prevedeno. 

od starijih izdanja (a i to tek za prvu ruku):

nenad raos: knjiga o ničemu ( )

nenad veličković: konačari

miljenko jergović: dveri od oraha

Biografija Aleksandra Velikog progovara o njegovoj neodoljivoj i nezaustavljivoj osobnosti; lik velikoga vojskovođe koji je zasnovao imperij od Jadrana do Indije prikazan je kao osoba izrazito kompleksne prirode, kao mistik i praktičar.

Aleksandar Makedonski je po dolasku u Atenu (nakon što ju je osvojio) posjetio Diogena u njegovom drvenom buretu na glavnom trgu, pošto je prije čuo zanimljive priče o njemu. Aleksandar je po dolasku zatekao Diogena kako spava. Probudio ga je, predstavio mu se i pitao ga: "Što želiš da ti učinim?". Diogen mu je odgovorio: "Makni mi se sa sunca". Zadivljen njegovom reakcijom i jednostavnošću, Aleksandar Makedonski je rekao: "Da nisam Aleksandar (Veliki) Makedonski, bio bih Diogen iz Sinope."

@112358

Meni je to baš cool. Ioako su BUG/Mreža kompjuteški magazini, ne vidim razloga zašto se ograničavati na to.
Pa, ljudi što rade u BUG/Mreži što im je glavni posao imaju široke interese, koje mogu, ali i ne moraju imati više ili manje veza sa kompjuterima i tehnologijom.
Zašto sebe kao osobu koja se razvija i uvijek teži ka boljem, ograničiti samo na jedno područje??

BTW, kada govorimo o literaturi i književnost kao takvoj. Ona je tu da se mi kao ljudi razvijamo u svim mogućim smjerovima. Upravo kada nešto radim, razmišljam, pišem, stvarama...sve ono što sam naučio iz knjiga i općenito kroz život progovara kroz mene ili bilo koga drugoga koji se vodi sa svojim razumom.
Drugo je kada kroz tebe progovaraju emocije...

Onda je čovjek koji kao onaj navijač koji se napije, najede te čeka utakmicu koja mu je samo izlika da može što više unijeti i naliti u sebe, nego kaj mu pak treba...
Druga je stvar gledati tekmu kao netko tko razumije nogomet, gleda formaciju, strategiju, razumijem tjelesni napor, operativu....
Emocije jesu prisutne u našim životima, ali one ne smiju upravljati sa nama.

 aha, prvo je u grčkoj nastao nepotizam kao mjera uspjeha, a slijedom toga su unešto poslije postali dužni k'o grčka. makes sense. 

Pametni ljudi rade sve sto im zena kaze. Ja svoju pustam i da razmislja za mene. Da nema nje, jab samo blenije.....

@112358

Joj, frende samo lijepiš etikete. Ti bi ovo, ti bi ono....

Ne žikiš koncept rubrike "Bugovci izvan ureda".

Ne daj se smesti, ionako je to samo tvoje mišljenje, a ne većine čitatelja koji vole i čitaju BUG.

 Kamo sreće da je nešto i naučio pa možda nebi bio krvoločni masovni ubojica, tlačitelj i robovlasnik kao i mnogi nakon njega. Za mene je on bio samo još jedan plankton u moru ljudskog šljama. Uvijek mi je nepojmljivo to kako se likovi tog kalibra (Julius Caesar, Genghis Khan, Cyrus, Sulejman, Napoleon, Staljin, Hitler..) hvale i slave unedogled, ma kakve Rock zvijezde, praktički imaju status božanstva. Ne nedostaje ovom veselom svijetu ni polubožanstava poput talijanskih mafijaša, latino bossova, serijskih ubojica, različitih balkanskih ekvivalenata i tako dalje i tako bliže. Ne ukradi, ne ubij, ali ako si uspješni osvajač ili mafijaš, o tebi će se pisat, čitat i snimat za vijeke vjekova. 

Da odgovorim Festusu: ne mogu se povijesne ličnosti mjeriti nepovijesnim mjerilima. Aleksandar Veliki nije bio svetac, no to ne znači da nije bio velik. Njegov je povijesni utjecaj nemjerljiv. Bez njega ne bi bilo ništa od helenizma i sve što je on u znanosti i umjetnosti donio. Alaksandar nije bio ništa posebno po okrutnosti, tako se tada življelo, a živjelo se tako što se ratovalo. Bez ratovanja nije se mogla voditi vanjska politika, pa ni širiti svoj civilizacijski utjecaj. Povijesnu ličnost uvijek treba smjestiti u kontekst vremena u kojem je živjela. Pada li kome danas na pamet u SAD (i drugdje na svijetu) da Geogrea Washingtova proglašava robovlasnikom i rasistom, a to je nesumnjivo bio? 

 ma Festus je napušeni hippie, koji dume nema o  svijetu...

Alexandros je prvi koji je grčku samoljubivost (mi smo tak super, demokrati, svi drugi su barbari..) sveo na normalne mjere, uvidio da svaka kultura daje doprinos, a da je imao velik ego, a imao ga je, bio je velik čovjek...