Crvi na Marsu (ako, ako...)

ako se u obzir uzmu filmovi, onda: nj) na arrakisu (koji je čitav pustinja) nema što proizvoditi zrak za disanje = nema atmosfere i zaštite od zračenja = propade osnovna zamisao "sage" i ž) na marsu (i ne samo budalama) rastu krumpiri na pijesku, ako šit hepnz. (ima još: prema edgaru "riži" burroghsu, na marsu je kraljevna bez zrna graška i izvjesni džon karter ("ivan korito", za one koji ne znaju niš osim daunloudanja, kopipejstanja i sličnih hrvatskih izričaja, koje su nam englezi maznuli) 

Poštovani Nenad,

hvala Vam na ovom vrlo interesantnom članku, ja ću ipak laički vjerovati da je višestanični život na Marsu postojao, da ćemo uskoro pronaći tragove života i da nismo sami. A budući da je Mars zapravo jedini planet kojeg možemo "obići" u slijedećih koliko, (500?) godina, bilo bi stvarno čudesno pronaći nešto što nije samo sterilna pustinja.

Nije da ne izgleda surealistično posebice s novim kamerama

MarsCuriosityRover-Drilling-Sol170++-2.jpg (3819×4223) (wikimedia.org)

ali volio bih vjerovati da se na ovoj kamenoj livadi u proteklih 3 milijarde godina ipak nešto (mikroskopski) dešavalo.

Srdačno i lp.

Ali to uopće ne liči ovome s čime uspoređuju.

Ah, nemojte sad cjepidlačiti! U Zemljinoj atmosferi ima i vodika, i metana i čega sve ne, pa ipak se kaže da se zrak koji udišemo sastoji od dušika, kisika, ugljikova dioksida i nešto (oko 1 %) plemenitih plinova, poglavito argona. Ostalog ima, kako to kemičari kažu, "u tragovima", a "tragovi" se obično ne navode. Kisika (a i vodika) mora biti jer ta dva plina nastaju fotolizom vode. Isto tako se kaže da na Mjesecu nema zraka, makar i Mjesec ima neku jako, jako, rijetku atmosferu. Kaže se da je u svemiru "vakuum" premda je riječ o jako razrjeđenom plinu. Kada se nešto kaže, onda je bitan kontekst. Ako kažem da na Marsu nema kisika, to znači a je njegova afmosfera reduktivana, tj. da reakcije s kisikom nemaju geološko djelovanje i da ne mogu podržavati život. Mislim sam bio dovoljno jasan. 

Kad netko kaže da nema novca, što to znači? Znači li to da nema ni jedne jedine lipe niti će je ikad imati, ili to znači da nama dovoljno novca za život, da nema novca za sve svoje želje i potrebe, da nema dovoljno gotovine u novčarki, da je škrt, da ne želi dati, što...? Istina, treba se nastojati što preceiznije izražvavati, ali neke se stvari podrazumijevaju. 

Kako je naziv one teme "Kemičar u kući", nazovite temu za ovakve i slične teze "Komičar u kući".

Ne volim se ponavljati, ali evo još jednom: nije upitno koliko kisika ima danas, nego tvrdnja da ga nikad nije bilo. Kontekst ne bi trebao biti opravdanje za laži pa tako ni ovu tvrdnju.

Ali opet, nikakva tvrdnja nije problem ako se ogradite pa kažete da je to vaš osobni stav.

No čak i tvrdnju da ga danas nema toliko da bi mogao održati aerobni oblik života treba uzeti s malo više zrnaca soli jer je sasvim moguće da dovoljno kisika ipak ima otopljenog u vodi (sa malo više zrnaca soli) da omogući opstanak aerobnim organizmima, pa makar nešto ispod površine ako ne na samoj površini (https://phys.org/news/2018-10-mars-oxygen-life.html). Eh sad, to je možda previše precizno za ovaj kontekst no i to je diskutabilno - po Vama je to previše precizno, po meni nije.

Ne bih rekao 1%, barem u znanosti samoj - iako u interpretaciji i komunikaciji znanstvenih spoznaja postoji značajan bias.

Ali istina je, nažalost, da je laganje postalo dijelom kulture (profit je na prvom mjestu, principi daleko ispod) pa je uvijek prihvatljivo - razlika je samo koliko netko laže i koliko laži je nekom prihvatljivo.

Složio bih se sa PaleRiderom - problem je u tvrdnji da ga nikad nije bilo. 

Vi se branite time da preciznost nije sama sebi svrha. I to može biti slučaj kao npr. da u članku oko kisika govorite o plinovitom elementarnom kisiku. Nije jasno naznačeno ali nekako obrazovaniji čitatelj će doći do te pretpostavke. Tvrdnja da nikad nije bilo kisika je bizarna jer ne postoji nikakvo uporište toj tvrdnji. Ne znamo je li postojao abiogen proces koji bi sintetizirao kisik u nekakvom udjelu većem od tragova, a čak štoviše u samom članku (koji u svom zadnjem paragrafu implicira mogućnost postojanja života na Marsu) ne isključuje se mogućnost biogenog podrijetla (OGROMNA hipoteza, al ajde).

Ono što me više brine je odabir članka. Nadam se da je tome razlog popularnost Dine. Inače je dosta upitno zašto je uzet rad autora koji vole lupetati bizarne ideje [1] u nerecenziranim "časopisima"[2]. Članak koji dr. Raos u ovom tekst navodi [3] objavljen je u časopisu [4] koji nema DOI broj, odnosno nemoguće je naći informacije o impact factoru, kvartili časopisa... Bez tih informacija upitno je uopće procijeniti je li članak adekvatno recenziran prije objave. 

Pokušao sam u više isčitavanja skužiti je li Bugov članak satira. Zadnji paragrafi članka nimalo ne upućuju na to. Pa ona opravdati popularnošću Dine. Čak i sa tim, u kontekstu popularizacije znanosti čini mi se većom štetom uzimati dubiozne i upitne članke još problematičnijih autora i tretirat ih kao legitiman znanstveni rad. Znanost nije gatanje iz isključivo slika rovera bez paralelnih potvrda drugih metoda (elektronske mikroskopije, spektroskopije, difrakcije). Posebice ako se u Bugovom članku koriste sugestivne slike koje nemaju veze sa tvorevinama na Marsu. 

Tema je zanimljiva, ali članak je izrazito sugestivan i temelj mu je nešto što zbilja ne bi smjeli zvati znanost. 


[1] https://www.researchgate.net/publication/353372431_Fungi_on_Mars_and_Extraterrestrial_Civilizations_Genetics_Evolution_Alien_Megastructures_and_Ancient_Stars) 
[2] https://journalofcosmology.com/
[3] https://www.researchgate.net/publication/353757551_Tube_Worms_Hydrothermal_Vents_Life_On_Mars_A_Comparative_Morphological_Analysis/comments
[4] http://journalofastrobiology.com/

Ali svaki članak ode OT u 3 posta

Pa nije me sram jer smo kolege. Doduse dr. Raos je dio struke jedno 40 godina više od mene pa je i za očekivati solidan broj radova, knjiga i slično. Nemam se namjeru doxxat jer ni u jednom trenutku dr. Raosa nisam napao ad personam. Dapače, ne bih ništa ni tipkao da nemam izrazito poštovanje prema njemu kao kolegi kemičaru i popularizatoru znanosti. Upravo iz tog konteksta me zaintrigiralo čemu takav odabir po dosta objektivnim kriterijima lošeg rada? Posebice jer se radi o osobi čiji ugled i reputacija ima težinu te ljudi imaju tendenciju vjerovat onome što kolega dr. Raos tvrdi. 

Jer ono što nipošto nije znanost su rečenice u formi " (...) ja ću ipak laički vjerovati" ili "ali volio bih vjerovati da se na ovoj kamenoj livadi u proteklih 3 milijarde godina ipak nešto (mikroskopski) dešavalo". U znanosti nema ega. Nema emotivnog postavljanja hipoteza i onda fittanja argumenata da potvrde hipotezu za koju MI želimo da je točna. To si ti radio sa gorenavedenim citatima, to su autori R. Joseph et al. radili u svom gorecitiranom radu. Svejedno je imam li 10 puta više ili manje radova od kolege, zna se što je ispravna znanstvena hipoteza. Ona ne pati od ad hominem i ad personam argumenata.  

Eh, kad mi netko kaže da čovjek s titulom ne može biti u krivu onda mi je jasno s kakvim vjernikom imam posla.

Ime i prezime: Mario Ljubičić, dipl. ing. rač.

Moji radovi: amenoum.org

Nemam očito titulu doktora, umjesto ganjanja titule doktora, nakon diplome sam radio a zadnjih 5 godina se bavim intenzivno istraživačkim i znanstvenim radom izvan mainstream akademije (što ne znači da se bavim pseudo-znanošću).

Moji komentari nisu zlonamjerni, cijenim g. Raosa i njegov rad ali nisam njegov niti ičiji fanatični sljedbenik da bih se složio sa svim od istog izrečenim.

I nikad se neću sramiti ukazivanja na laž bez obzira odakle dolazi.

Poštovani, ja nemam niti vremena a niti ikakvog interesa ovdje se prepirati, ukazujem na činjenicu da ste vašim stavovima pokazali ne poštovanje prema drugoj osobi (znanstveniku Raosu) nego prgavost, samodopadnost i ono najbitnije - izostanak bilo kakve želje za konstruktivnom raspravom (što je i povezano s vašim nedostatkom poznavanja materije, što nije grijeh)

Važno vam je da ste svakom loncu poklopac, a to je nešto što može biti interesantno samo vama osobno.

Opet mi je nejasno, kako možete toliko samodopadnosti imati da se odlučite prepirati s uglednim znanstvenikom na temelju 2-3 rečenice koje ste izvukli iz konteksta, koje je on naposljetku objasnio, ali koje vi (kakvo čudo) niste prihvatili?

Ne morate se truditi nastaviti raspravu samnom jer ja to s vama sigurno neću.

Srdačno i Lp.