Dizajniranje novih lijekova umjetnom inteligencijo

tu tingz ajv lrnd from dis artikl: drugo.) amerima sve izumljujujuju rusi, indijci, pakistanci, korejci, bla (indijancima ionak nikad nisu dali priliku) a oni sami - samo kako se međusobno tamaniti i šesto.) farmaceutska industrija (sic!) pod okriljem humanosti (koju neki naivci još uvijek puše) skriva profitni grabež na tuđoj nevolji. amerika i engleeeeska, bit će zemlja proleteeeeerska ... 

Kako algoritam moze znati sto ce neki novi spoj raditi, tj kako on funkcionira i utjece na organizme (farmakološki potencijal), a bez ikakvog pokusa? 

Hvala, nisam ni mislio da je bez pokusa. I pise u clanku da algoritam izbaci potencijalne kandidate, koji se dalje testiraju i proucavaju. No zanimljiv mi je taj algoritam, koji na neki nacin od tisuce i tisuce rezultata sam odabere par najzanimljivijih.

Zanimalo bi me vidjet kako taj AI zapravo radi, i u kojoj mjeri je on zaista inteligentan. Nije veliki problem napraviti algoritam koji brute force kombinira razl atome. To bi bilo vjerojatno dosta sporo. Drugi nacin bi bio nesto nalik genetskim algoritmima, koji pocinju od 'slucajnog' odabira atoma, te iterativno kombiniraju razna rjesenja i traze ono najbolje. No ipak najzanimljivije mi je to kako algoritam moze usporediti 2 rjesenja i zakljuciti da je neko rjesenje bolje od nekog drugog, bez da se zaporavo taj spoj konkretno napravio i testirao u nekakvim uvjetima.

Ima takvih algoritama tušta i tma. Oni dakako pomažu u dizajnu novih lijekova, ali na kraju svega ipak mora biti čovjek. Nema tu nikakvog čarobnog rješenja, nego samo rad, rad, rad, dugotrajan i predan rad. Put do novog lijeka vrlo je kompleksan, što znači da se sve ne može programirati. 

6 godina sam radil u "jednoj našoj (sad njihovoj) znamenitoj farmaceutskoj" i znam štošta o ljekovima i farmakopejama. azitromicin je, primjerice, pronađen slučajno - poslije tuluma, tete istraživačice nisu počistile za sobom i drugoga dana voila! jedan derivat eritromicina je sve potamanio u petrijevki. ostalo je zemljopis, pohlepa i glupost*. često učinak lijeka ovisi samo o kvaliteti sirovine od koje se načini. zato bayerov aspirin djeluje i košta više a andol ne, iako su nominalno jednaki. zanimljivo je i to da je ta "znamenita kompanija" proizvodila najkvalitetniji (i najskuplji) vitamin c na ravnoj ploči. poanta je - jebeš ai. najbolje i najgore stvari zbivaju se slučajno. live with it. 

*d(r)uga priča.