smatram da se dosta krivo gleda na sve ove probleme.
poanta ucenja u skolama nije toliko da ti naucis sve te (ne)bitne informacije nego da se upoznas sa mogucim ishodima situacije, nacinima na koji se to moze rijesiti i prodiskutiras sa vrsnjacima o njihovom videnju na to sve.
nije bitna sama cinjenica da je Napelon x-te godine isao osvojiti Rusiju i Moskvu i da su se ovi povukli zapaleci cijeli grad kako bi ovi ostali bez hrane, nego je sam ishod te situacije zanimljiv, poanta je da ti prosiri vidike i upozna te sa svijetom koji ima n varijabli i koji nije ravna ploca.
S druge strane, zanemarimo samo rjesavanje problema i zakljucimo da osoba koja je zavrsila skolu i osoba koja nije ima jednake mogucnosti nositi se sa svime. Postavlja se pitanje koji je smisao toga svega? Jel zaista smisao pripremiti osobu da bi bila produktivna i mogla zaradivati ogromne kolicine novaca, ili je poanta tu osobu odgojiti i napraviti od nje covjeka. Kada kazem napraviti od nje covjeka mislim napraviti osobu koja ima neki moralni i eticki integritet, koja zeli i zna kako komunicirati s drugim osobama i koja u bilo kojoj situaciji se zna snaci.
Kroz cijelu osnovnu i srednju sam visio za racunalom i bio dijete uplaseno od bilo cega, do te mjere da sam imao tremu pokucati doktorici na vrata da se javim da sam stigao. Trebale su mi godine vjezbanja i pripremanja da maknem taj strah, pripremao sam svaki put 5 min da pokucam setajuci okolo nervozan. Sada konacno vise nemam takog srama i funkcioniram kao (relativno) normalna osoba.
Da, poanta tehnologije je da nam olaksa zivot, ali nije da nam zamjeni zivot. I dalje smo mi drustvene osobe koje imaju neke socijalne potrebe i ne vidim zasto bismo morali svi imati ne znam kakva znanja o nuklearnoj i kvantnoj fizici i praviti se da smo ne znam sta kada nam neka osnovna pitanja i situacije nisu jasna. Smatram da se daleko precjenjujemo i da se puno vise treba diskutirati o nekim jednostavnim stvarima i situacijama s kojima se susrecemo svakodnevno.
Sad sam ja napisao tu sve i svasta, ali poanta je da me ovako neke teme dosta pogadaju zbog samog pogleda na drustvo i ne znam kakvih ocekivanja od istog, dok s druge strane drustvo kao tako nije zdravo i osobno znam nekoliko osoba mojih godina (rane 20te) koje su bile u teskoj depresiji i pokusale se ubiti. Smatram da drustvo stvara preveliki pritisak i da se neki "jednostavni" problemi pokusavaju rijesiti na potpuno krive nacine, da se forsira neka produktivnosti uspijeh, a vec smo prije desetke godina imali dovoljno tehnologije da bismo mogli svim ljudima na planeti omoguciti lagodan zivot uz minimalno truda. Poanta svog znanja koje se uci u skolama nije (ili bar ne bi trebala biti) pripremiti osobu da bude produktivna u svome poslu, nego pripremiti osobu na zivot, na odnose s drugim ljudima, na suocavanje sa neuspjehom, itd.
Stalno se forsira neki veci fokus ucitelja na ucenike, i kako ima previse ucenika po jednom profesoru, ali to smatram pogresnim. Skola ima veliki drustveni i socijalni faktor, i kada bi ucitelji i ucenici bili 1 na 1, ne bi bilo mogucnosti diskutiranja sa vrsnjacima i svega sto dolazi s tim. Smatram da kolicina ucenika od cca 20 do 30 je ok, i da je jedna od stvari koje ucenici trebaju nauciti je kako se nositi s time i kako komunicirati u takim skupinama.
Sad cu konacno prestati pisati iako bih mogao napisati jos tonu teksta, i necu citati sto sam napisao jer cu vjerojatno onda pobrisati sve, tako da nemojte zamjeriti na nekim gramatickim ili slicnim greskama ili bilo cemu...
Uzivajte!
------ Battlelog ~ UrbanFsk ------
