Hubble snimio najudaljeniju zvijezdu ikada, na 12,

A zavisi jesi li vjernik ili nisi. U Bibliji piše da je Zemlja namjenjena ljudima a Nebesa (Svemir) tj. anđelima koji su u nekoj svojoj domeni.

Ne kažem da sam vjernik (to je moja privatnost), ali prosto odbijam vjerovati da ima života (tek tako nastalo) van Zemlje. Sve se arheološki dokazi se svode do Piramida i možda malo dulje. Sve ostale tipa 'Naadretalci" ili sl. da su stari 200.000 godina je po meni čista naučna fantastika.

Ali 200 mlrd galaksija u vidljivom svemiru... uhh inpresivna brojka.

A još jedno pitanje, šta ako pronađu gakasiju udaljenu 20 mlrd svjetlosnih godina? To bi automatski značilo da sve teorije oko toga da je svemir star 13 mlrd godina padaju u vodu. Možda jednostavno nemamo instrumenata za otkriti takvo što. 

Pa nije baš tako. Sama definicija veli da je jednostruki integral određeni integral po jednodimenzijskome području integriranja. Kod jednostrukog integrala integriramo po jednoj varijabli npr. dx što ti u konačnici daje jednodimenzionalnu varijablu (recimo put koji je prošao auto). Analogno tome, dvostruki integral bi bio površina, trostruki volumen. Navedena analogija generalno ne vrijedi, nego ovisi o funkciji koju integriramo. U ovom slučaju smo razmatrali određene prostorne integrale. 

Potpuno tocno sto je Mimi rekao, Biblija nije nesto cemu se moze vjerovat, i sam cijeli zivot govorim sto nevidim, ne vjerujem, tj. ono sto je znanost dokazala, to su cinjenice i to je tako, dok u bibliji puno stvari je nejasno i neistinito, na stranu tko je vjernik tko ne..Teorija velikog praska, ima po meni vise smisla nego stari zavjet,knjiga postanka ili kako vec sve ne..Svemir je beskonacan i siri se, dali je samo jedan svemir ili vise njih, nije bitno, lijepo je receno, energija nemoze nastati iz niceg, moze samo mjenjat svoje stanje i tu je kraj price.

Evo još jedne matematiče analogije:

Nacrtaš li kružnicu sa najsavremenijim šestarom na svijetu uvijek ćeš moći toj kružnici naći početak. Jednostavno debljina grafita (kolika god da je) preklapa se sa početkom gdje si crtao kružnicu i uvijek ostavi onaj "slice" ili ogrizak. Jednostavnim mikroskopom pronađeš početak odnosno kraj.

Uzmeš li ogromni pečat i zalijepiš odozgo prema papiru kružnicu - nikada, ali nikada toj kružnici nećeš naći početak ili kraj.

Ova gore dva primjera su samo pokazatelj na koji način mi ljudi razmišljamo tj. daju nam domen u kome trebamo da djelujemo a gdje ne trebamo. Samo nekada se ili vrlo često pogubimo u tim silnim domenama, pa smo kao gore opisan primjer, mrav koji hoda po platnu i pokušava da skuži o kakvoj je slici riječ. Možda da se taj marv pone na stol ili na zid - sve bi mu bilo razješnjivo, ali za sada on blage veze nema da se može popeti na stol ili na zid.

 
Dakle beskonačan prostor se sastoji od... beskonačnog broja konačnih? Kada/gdje beskonačan prostor (u kome ne može vrijedit zakon o očuvanju energije/termodinamika) postaje konačan (u kome vrijedi zakon o očuvanju energije/termodinamika)? Jel to ovisi o promatraču? Ako ovisi, što ako postoje dva promatrača na različitim točkama tog beskonačnog prostora, čiji opservabilni prostori se samo djelomično preklapaju? I što ako još imamo niz promatrača poredanih u beskonačnost, čiji se opservabilni prostori isto tako samo djelomično preklapaju? Na kojem (ili kojima) od tih beskonačnih mjesta/točaka beskonačni svemir postaje konačan, da bi počeo važiti zakon o očuvanju energije i sva termodinamika? Misliš li da antropički princip determinira fizikalne zakone?

Daj mi molim te ukaži na empirijski dokaz. Svemir se ne širi većom brzinom od brzine svjetlosti.  Trenutno je znanost (znastvenici) izračunala oko 70 km/s po megaparseku. Određene galaksije se od nas udaljavaju brzinom većom od brzine svjetlosti zbog više efekata.

Ovo zadnje neću ni komentirati jer nisam bio na kraju svemira, ne daj Bože da završim na kraju svemira ali batina je majka :). 

 Zašto Svemir ne bi bio beskonačan? Činjenica da se širi govori samo o tome da je vjerovatno ovaj naš dio svemira nastao nekim "velikim praskom". Prilikom "velikog praska" sva materija se proporcialno širi od centra eksplozije. Nitko nije otkrio niti rub tog jednog svemira, a mislim kako se nikad neće otkriti koliko je sve bilo "velikih praskova". Činjenica da zakon termodinamike govori da nešto ne može nastati iz ničega, tj. da energija može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi. Ako to uzmemo u obzir, činjenice govore kako je i prije "velikog praska" bilo neke materije koja je dovela do njega. Dakle "veliki praskovi" bi se mogli bezbroj puta ponavljati, a Svemir je očito beskonačan ili bolje rečeno postoji bezbroj "svemira" koji su nastali "velikim praskovima", ali je vrlo moguće udaljenost između njih toliko velika da ih je nemoguće vidjeti. Ukratko svi dokazi upućuju na to da je Svemir jednako kao i vrijeme viječan. Nije nastao niti će ikad nestati.

 Što uopće znači konačan svemir? Što se nalazi nakon svemira? Postoji li prostor i vrijeme nakon njegove granice, kako izgleda ništa i koja su mu svojstva?

Beskonačni svemir jednako je paradoksalan kao i onaj konačan, imo.

Filozofija... Ništa ne postoji, ergo svemir mora biti beskonačan, koliko god se činio nemogućim, imo.

Pokušaj mi odgovoriti odgovorima a ne pitanjima, molim.

Btw. ukoliko ništa ne postoji onda sve mora biti beskonačno... Kakvo bi moglo biti drugačije?

Kako nema? Konačnim svemirom uvodiš ništavilo. Stvar je vrlo jednostavna ili je svemir, multisvemir, gigasvemir ili štogod što znači ukupnost svega što postoji, beskonačan i ništavilo ne postoji ili ima granica i nakon njih ništa postoji. I upravo je u tome paradoks, postojeće ništa, odnosno mjesto (ne može se niti zvati mjesto jer mjesto ukazuje na atribut prostornosti) s nepostojećim atributima koje se nalazi nakon granica svemira.

Sva obavljena mjerenja pokazuju da je svemir ravan što dalje ukazuje da je beskonačan.

Vodim se jednostavnom logikom kojoj je zaključak, ili ne postoji ništa ili je svemir beskonačan i ništavilo ne postoji. Pošto stvari oko nas postoje, mi postojimo itd., svemir mora biti beskonačan.

To nije točno, znamo kako izgleda 4D i moguće ga je pojmiti. U 3D svijetu, mi vidimo samo presjek 4D, kao što "mrav u 2D" vidi samo presjek (plohu) od 3D.

* * *

Sorry, ali kada netko vrijeme uzima kao četvrtu dimenziju, tada je prostor-vrijeme nepoznata kategorija. Time se Einstein, kao i njegova teorija na kojoj se bazira današnja fizika, anulira.

Vrijeme nije posebna dimenzija, vrijeme je u korelaciji sa prostorom, zato moderna znanost od Einsteina bilježi: prostor-vrijeme.

Ploha u 4D? Solarni sistem je ploha (disk) u 3D, a u 4D to može biti: kugla. Kao i svaka zvijezda ili planeta. Mašta je sastavni dio znanosti: prvo kreće sa hipotezom (pretpostavkom), zatim teorijom (koja se oslanja na zapažanja) i u konačnici: zakonom.