Igranje videoigara postaje sastavni dio nastave po

Prosle godine sam gledao filmic na Youtubu kada su arheologinji pokazali Assasin Creed i pomislio kako ce to kombinirano sa VR-om sigurno uci u skole.

Više sam naučio o slavenskoj mitologiji iz Witcher serijala nego iz svog cjelokupnog (slavenskog) školovanja. Pomalo otužno.

Isto tako ako se ne varam prve igre iz CoD serijala su izgradile mape po stvarnim mjestima iz WWII. Znam da nam je bilo fora uspoređivati CoD i seriju Bands of Brothers koliko su lokacije i borbe gotovo pa identične (opet, više naučiš iz igre / serije nego na satovima povijesti).

Videoigre često ne prate vjerodostojno ono što se uistinu dogodilo, a i često priskačemo dosadne uvode i priču....

Iako su često udžbenici napisani iz subjektivne pobjedničke perspektive, a posebno kraj drugog svjtskog rata gdje ni slova o ratnim zločinima amerikanaca, partizana, sovjeta...

Ipak više preferiram klasični način izvođenja nego gdje neki tamo story writer iz neke igračke firme piše scenarij....

Zašto stat na tome, neka uz seksulani odgoj uvedu VR pa mogu igrat igre Sex doll ili Cyberslut 2069 i izgubit će interes za ljudskom intimom i bit će retardi koji neće znat komunicirat kad dođe neki životni problem ili pitanje.
Bit škole je da te nauči mislit svojom glavom i da se snađeš u životu, nemojte očekivat školu kao ustanovu koju će učinit genijalca od čovika kad je upiše.

Uvođenje VR u školu mi se čini suluda i skupa ideja, u ostalom postoji televizija

 Interes za ljudskom intimom - pa, postoji. Međutim, ako pogrešno shvatiš signal, možeš biti optužen za uznemiravanje ili nešto još gore. U ne tako dalekoj budućnosti i za intimu će trebati smart contract. Bilo dodirom dva implantata u šaci bilo dodirom neke narukvice. Da bude jasno da obje strane pristaju.

Bit škole kod nas je da je škola - čuvaonica djece, a onda je i škola. Roditelji rade. Radili su i moji, ali sam vrlo rano postao samostalan što se tiče odlaska i dolaska u školu, prehrane, pisanja zadaća i ostalog. Kada sada to vrijeme i sebe samoga usporedim s ovim cendranjem i ceremonijama oko dovoza i odvoza djece autima do škole i iz škole, neposobnosti da se išta od gradiva shvati svojom vlastitom pameti (a škola je osmišljenja za prosječne, tako da ju završe gotovo svi), nesposobnost da si doma naprave sendvič ako mamica nije nešto ostavila na stolu, te pritisaka koji se rade djeci (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ona-ima-14-godina-odlicna-je-ucenica-i-pije-antidepresive-moram-biti-najbolja-15108746), vidim da sam živio u puno boljem vremenu. Što god netko rekao ili napisao.

Televizija je passe. To je bilo važno mojoj generaciji jer je RTZ (Radiotelevizija Zagreb) radila godišnji raspored školskih emisija i svaki razred je na zidu imao taj raspored emisija u obliku platkata, koje bismo povremeno pogledali kada bi se poklopile s nastavom. Usto smo gledali Davida Bellamyja (PUM!), Opstanak i slične osobe i emisije koje su nas odgajale.

VR može biti koristan dodatak nastavi. Ali za to treba novac.

To ajmo poglupit djecu jos vise, ioanko po statistici su gluplja i nesposobnija nego ikada

 Koliko se sjećam zadnje četiri godine osnovne 1981-85'  , Sarajevo ! ... ili možda samo dvije ?!? ,davno je to bilo 

 Zašto je to poglupljivanje djece? Kakve veze ima iz kojeg medija nešto uče?

Recimo, ja sam povijest zadnji puta učio prije nekih 15 godina. Dan danas mogu jasno opisati, primjerice, operaciju Market Garden ili prelazak preko Ardena ili koje su glavne bitke bile u Africi u WWII ili kako je tekao Dan D. Ne zbog školstva, nego zbog video igara / filmova / serija / što sam stvarno bio na nekoj od tih lokacija. S druge strane, zbog čega je važno zasjedanje AVNOJ-a, ZAVNOH-a, konferencija na Kreti - osim da se tako nešto održalo, ne sjećam se zbog čega su važne.

Suhoparno bubanje informacija napamet, barem kod mene, nikada nije imalo dugoročnu svrhu i ubrzo nakon ispita sam takve informacije zaboravio.

Ako ja nešto naučim, da li je stvarno bitno kako sam ja to naučio?

 Igrifikacija obrazovanja je već potrošeni koncept. I u njega se gura što treba i što ne treba. Sve da bi se zainteresiralo nezainteresirane učenike za nastavu. Čega je previše, ni s maslom nije dobro.