Jednostavnim zahvatom vjetroelektrane postaju mnog

https://interestingengineering.com/novel-ultrafast-battery-based-on-graphene-charges-in-15-seconds?utm_source=Facebook&utm_medium=Article&utm_campaign=organic&utm_content=Sep12&fbclid=IwAR1xafHr2biUxzpnJ2BcHDirD6d5FOKV5IETE3trlIBny8vHQwoqXcWfxBo

 -argument za što? da se razvijaju baterije? kad, cijena, kapacitet isplativost itd.. dok superbrzo punjenje nije stvar bitna za ovu temu, vjetro-solar ili obnovljivi izvori, eko-zeleno .. tj to je baterija, ne izvor-energije osim ako kanister smatraš izvorom.

 -da, npr brazil sječom šuma stvara globalni proglem, jer sjeku šume, dok recimo održiv razvoj uključuje gospodarenje-sadnju i tad je obnovljivo-održivo. Brazil direktno uzrokuje dvostruku štetu u odnosu co2, zbog novca. Može se desiti da će npr eu platiti prekid sječe, kao rezervate pa se opet svede na novac i raspolaganje raspoloživim resursima na odgovarajući način koji donosi više koristi onom tko ima resurs što vrijedi za sve države-osobe, interes. Ako im se više plati za nerad (zaštitu vs sječu).. što je paradox ili kao plaćanje ucjene, no moguće i kratkoročno možda prihvatljivo rješenje da se zaustavi sječa.

-kina masovnom proizvodnjom za zapad stvara co2, no dio tog otiska je naš, tj novac-zarada-potražnja pa i vlasništvo nad tvornicama koje su outsourcane prema istoku tj jeftinijoj radnoj snazi nego u eu i to se vraća kao bumerang, no piše se kao bilanca co2 tim zemljama i oko tog se pregovara.. tko smije koliko potrošiti-zaraditi i naravno unclesam želi više za sebe, legitimno jer je supresila koja sve kontrolira inače bi dobio čvrgu.

-tko troši-spaljuje resurse, tko zarađuje, tko troši.. stvar je globalna ili bigpičtur jer je takav problem, zrak, nema granice kao ni ozon-atmosfera tj neovisno tko radi štetu, plaćamo svi tj oni koji plaćaju jer imaju kao eu, ne afrika jer je samo izvor kojeg čerupaju svi ostali dok je daleki istok proizvodni pogon u globalnoj podjeli. Vlasnici i zarada su zapad, pa tako i za co2, no taj zapad radije vozi nekog SUVa od par tona i 5l motora koji spali benzina višestruko od spomenutog twinga ili ev.. tj priče i moral, nameti i supersile, interesi.. sve se mijenja kad su mi ili oni u nekoj rečenici mada su činjenice iste, tumačenje i pravo jačeg su nešto drugo.

-elektro (bilo što) će biti onda kad vlasnici-interesi budu takvi da im osiguraju više zarade nego druge metode, tj stvar zarade je osnova, ostalo su alternative i oportunizam ili nijanse. To ne znači da će nam npr ev biti jeftinija vožnja-potrošnja, jer će države tad nabiti namete + hep podići cijene, jer to je kapitalizamm to je osnovno pravilo igre, ne bolje-jeftinije za korisnika nego bolje za biz a to su dva suprotna interesa time i kriterija mada su činjenice i dalje iste.

-da sad imamo neki supersolar, supervjtrenjaču, superbaterije.. sve đabe i trajno, održivo, čisto.. idelano, i tad bi biz-interes zarađivao, više, ne manje, tj račun na kraju mjeseca bi bio isti ili viši, samo što bi se stavka s goriva-benzina promijenila u neku kao sturja + porez + naknada + nešto.. za nešto, kao održive šume, ekologiju, co2 i tko zna što sve, tj ako ste ikad gledali hepovu formulu za izračun-obračun računa jasno vam je da je to daleko složenije od npr terije relativnosti, quanta i razbijanja atoma.. tj tako je postavljeno, jer to postavlja vlasnik-proizvođač-interes, ne potrošač ili znanost, pravda itd.

mrziti? besmisleno.. ili kritiku-propitkivanja kao i skepticizam smatraš nečim lošim? To je razlika između npr vjernika i znanstvenika, metoda-argument-dokaz ... pa i smisao-isplativost (jer je i biz kriterij, ne samo što je moguće).

-kakve veze ima superbaterija s izvorom kao vjetar-solar? ima time što je baterija, ali ne ova, superbrza. Grafen, obečava i vjerojatno će biti korišten tko zna za što sve, ali mobiteli su nekad bili skupi, sad su jeftini. Tad u početku dok su skupi, nisu masovni.. i time je problem upotreba, isplativost, dostupnost pa i kapacitet ili jamstvo-trajnost jer sve to treba dokazati, ne vjerom nego dokazom-činjenicom-testom-mjerenjem. Cijena? Nešto može biti moguće ali neisplativo, nešto može biti bolje no ne nužno ono što na kraju pobjedi kao interes, banalno recimo patenti-licence ili primjer edison-tesla itd. itd..

-jesam li protiv superbaterija? negativan? mrzim nešto? što? Odnosno upravo to što tražiš, uključiti mozak, vrijedi za sve? i upravo uključivanjem mozga postavljam podpitanja, za razliku od vjernika koji vjeruje, tražim argumente i tad nije vjerujem ili ne nego je nešto činjenica neovisno što ja ili ti vjerujemo-želimo itd. odnosno, argument i činjenice ako su takve, tad su recimo dokazive. Ako nisu za sad dokazive tad će možda sutra ili nikad biti, ne ovisno o mojem-tvojem stavu u temi ali ako zastupaš stav pro-za-nešto, tad je na tebi to nešto novo argumentirati ili 'braniti' tj naći argument koji će pokazati da je to dobar način i tad logično umjesto vjere prihvatim činjenicu-argument da je to tako kao što oboje prihvaćamo da je 2+2=4 neovisno o vjerovanju (a sloboda vjere-vjerovanja, mišljenja i sl. ne ulazi u domenu interpertacije da je 2+2=5 tj to nije sloboda ili mišljenje nego jednostavno netočno ili nešto takvo).

istina, činjenice često ovise o želji-tumačenju, često o strani koja iz iznosti-zastupa, čak i kad su činjenice, potvrđene, jer ne mora svaka činjenica za sebe u sumi dati isti rezultat, tj više činjenica zajedno nisu kao matematički 2+2 ili 2+2+2.. obična suma-rezultat, nego su uvjetovane uzajamnim vezama, djelovanjem koji daje druge rezultate npr ovisno o broju-količini s kojim neku formulu prikažemo, pa tako na primjeru jedne litre goriva nema isplativosti biznisa, ni na kilogramu zlata ili kruha, no u većoj brojci je to profitabilno, dok je pri tome formula identična kao za površinu trokuta i činjenica za sebe ali s različitim rezultatom u vezi isplativosti tj konkretne brojke koju uvrstiš i ako je to 1 nije isto ako je 100 .. eto, o činjenicama ili argumentima, mržnji ili prihvatljivim argumentima-tvrdnjama.

-skeptik? -da, jer ono što je realno, moguće nije tako teško argumentirati.. a ako je već to problem tad je vrlo vjerojatno da je ideja-teorija loša u startu tj ako traži neka nadnaravna objašnjenja-uvjete ili vjeru tad je to problem tj ne činjenica. Pa banalno što u obnovljivim izvorima vjetar-solar pripomaže ova baterija, superbaterija i ima li to ikakve razlike ako krositimo neku običnu npr varta ili duracel kupljenu u konzumu ili neka svemirska iz A51 arsenala koja može napajati planetu par godina kao u filmovima npr ironmana.. tj i takva baterija, da je sad imamo (posuđena iz filma) što bi promijenila u vjetro-solar priči? Ništa. Tj to tad nije argument za ovu temu, mada će naravno razvoj grafena možda potaknuti nešto drugo-treće itd.. i kao što su mobiteli nekad bili za direktore, možda će baterije, solar i ostalo biti za desetljeće tu.. no danas nisu, za sad nisu. Brojke, isplativost-zarada, dostupnost.. sve se može i vjerojatno će biti, ali do tad je potreban skepticizam, propitkivanja, tj kritika jer to je osnova znanja-znanosti a to je osnova napretka, ne vjera kao mračni srednji vijek jer to netko kaže. Argument eliminira mržnju ili osobne stavove, mišljenja..

 aj da napišem ovaj puta da i dijete razumije;

previše kratkoročno gledate, do svog nosa otprilike.

nafta, ugljen, uranij.. stvari koje su poznate, iskorištene maksimalno. na zemlji ih neće biti još dugo (ako se ovako nastavi), uz apokaliptične posljedice.

solar, vjetar, voda - beskonačne mogućnosti razvoja iskorištavanja, nismo ni zagrebali po površini po tom pitanju.

oko baterija se počelo malo raditi, auti su "krivci" kao što sam već pisao.. tu tek kreće ono što je neizbježno, ogromni skokovi po svim parametrima.

tko ne vjeruje nek otvori oči.

tko misli da napredak ne postoji niti će postojati nek se ide liječiti, jer se to čovječanstvu još nije dogodilo.

btw ono za grafenske baterije je bitnije što traju 5x više ciklusa punjenja, i da su duplo skuplje isplativo je. i napokon ubijaju jedan problem- punjenje od par sati se svodi na minute..

a ako je tako kako piše da je autoindustrija potpisala ugovor onda valjda postoji isplativost, realnost itd

 vidio sam to, fora je.

ne znam jesi vidio da rade na baterijama koje pogoni istrošeno nuklearno gorivo iz elektrana, i koje bi trebale trajati stotinama godina..

od sveg tog je fuzija jedino što je zanimljivo.

vidis kako krivo razmisljas i koliko nisi proucio materiju, ili bar procitao.. sta mislis da bi direkt iz mreze islo punjenje takve baterije? pa to bi bilo jako lose, da ne kazem nemoguce.

jesi kada imao par kw glazbe u autu? da jesi onda bi znao zasto je obavezan kondenzator npr. 

a takva rjesenja neces stvoriti ti niti ja. postoje ljudi koji rade na tome. to je samo jedna od buducih milijardu poboljsanja.

jedno od rjesenja bez puno muke je da se puni dio po dio baterije..

kako nije problem u performansama baterija, to je najveci problem, ni blizu zadovoljavajuceg.

trosak, cijena, bla bla.. sve to skupa se gleda kroz politiku naftnog lobija koji zaraduje zna se (ili ne) koliko, ukljucujuci vrhove mocnih drzava itd.

druga stvar je vec razvijena mreza busotina, naftovoda, tankera, benzijskih postaja, tehnologije proizvodnje i potrosnje.. koliko je to bio trosak? nemjerljiv! zbog toga ekipa ne odustaje od toga dok ne iscjede zadnji dolar.. i normalno da je to sad "jeftino" nakon tog svega.. (posljedice su nesto drugo).

i samo zato je sve drugo veliki neisplativi trosak

sto ce biti kada se ulozi toliko u nesto pametno, kada se jeftine bezopasne dugotrajne reciklirajuce baterije budu toliko stancale da ce se dijeliti za daba.. kao sada nafta.. jebiga, ulog, ponuda, potraznja..

 napokon pises ono sto i ja cijelo vrijeme.

svaki.

osim ako ne gledas teslu i superchargere..

tocno.

a vecina po par sati i na brzim punionicama.

glavninu te brzine punjenja odreduje baterija. neki su smanjili brzinu zbog pregrijavanja tj. degradacije.. to je ono sto grafen rjesava, plus sto cini bateriju dugotrajnijom od auta..

i sad zamisli da se pojave jeftine svima dostupne baterije koje spremaju hrpicu kw, svaka kuca ima neku jeftinu minielektranu koja moze skupljati dnevnu svjetlost, ili spremati nocnu jeftinu struju, itd.

primjena milijun, od grijanja do punjenje auta..

zasto ponavaljas ono sto sam napisao?

mislim da nije bas toliko nejasno napisano..

zice su bile deblje od prsta.. a za detalje se mozes obratiti u autosound osijek. ljudi se godinama bave samo time

ok.

Eh, kad bi svijet bio tako jednostavan kao fizikalni zadatak u bilježnici jednog srednjoškolca...
Znam, malo je glupo računati po litri, ali mislio sam da je to nekima lakše pojmiti s obzirom da na kraju lanca baratamo potrošnjom i cijenom po litrama.

Za početak, prvo treba bušiti do tog ležišta, što će reći - svrdlati kroz kilometre slojeva stijena i nizati kilometre cijevi, što zahtijeva, uz grah s buncekima uznojenih Marlboro modela, i neke Joule iz, znate već - nekog fosilnog goriva... dobro, nafta na početku sama kulja, prirodno eruptira, kad se probuši do nje, ali kad pritisak padne bušotinu treba ili zatvoriti (što je sve nerentabilnije radi uloženih sredtava i situacije na tržištu, a ni nafte općenito nema sve više) ili početi žmikati.
A to žmikanje zove se masivno hidrauličko frakturiranje; postupak upumpavanja golemih količina vode pod visokim pritiskom, jer mislim da ćemo se složiti da tu ne može biti riječi o omjeru 1:1, nego da za 1 litru sirove nafte na dubini x kilometara treba tako upumpati xyz... litara vode pod visokim pritiskom. Složit ćemo se i da je to pumpanje xyz... litara vode pod visokim pritiskom na više kilometara dubine, gdje također vlada visoki pritisak, energetski vrlo zahtjevan proces koji konzumira lavovski dio od tih finalnih 35 MJ, jer treba puno energije za xyz... te vode pritisnuti na više kilometara dubine, da bi se zatim ta pritisnuta 1 litra sirove nafte dogurala gore i pofatala. Za precizno to izračunati, ili barem neku srednju vrijednost, mislim da bi trebao jedan mali tim teoretičara sa više polja i srodnih inženjerijskih područja, ali čini mi se da bi to bilo mnogo više energije od pukih 90kJ/l, čak rekao bih za nekoliko redova veličina više.

Dakle naftu smo pofatali u tankove, i sad ju vozimo do najbliže rafinerije... ili ne još.
Iscrpljena nafta sakuplja se u tzv. sabirnoj stanici, koja se sastoji od odjeljivača i spremnika. Plinska faza se ponovno ubrizgava u bušotinu ili se otprema do potrošača kao zemni plin. Tekuća faza (nafta + voda) se odvodi u postrojenje za odvodnjavanje, gdje se tekućina zagrijava (60-90oC) i dodaje joj se deemulgator. Nakon toga tekućina se odvodi do spremnika gdje se stajanjem voda odvaja od nafte i ispušta u sustav otpadnih voda.
Ali to sve se ne događa spontano - nego opet o nekom trošku gospodina Joulea.

Nafta se od naftnih polja do rafinerija transportira naftovodima, brodovima, željezničkim ili autocisternama. Najbolji i najjeftiniji način transporta je naftovodima, njime se nafta transportira od naftnih polja do velikih morskih luka iz kojih se brodovima prevozi do rafinerija ili terminala (luka za prihvat nafte). Željezničkim ili autocisternama nafta se najčešće prevozi na kraćim relacijama gdje nema naftovoda. Značajnu ulogu u transportu imaju i plovne rijeke na čijim se obalama nalaze rafinerije.
Kako se sve to ne odvija uvijek na nekim nizbrdicama, i tu treba utrošiti neke Joule da se pogura ona litra... iz, pogađate, krajnjeg proizvoda - opet neke litre.

Dalje ide odsoljavanje nafte: proces izdvajanja anorganskih soli otopljenih u nafti pri čemu se najveći dio soli izdvaja odvodnjavanjem, nakon čega zaostaje od 10 do 600 mg soli / kg sirovine. Soli su obično otopljene u vodenoj fazi koja s naftom stvara emulziju, a mogu se nalaziti i kao vrlo sitne čestice (kristali) suspendirane u nafti. Za stabilizaciju emulzije koriste se naftenske kiseline, asfaltne tvari i ioni adsorbirani na graničnim površinama faza. Stabilnost emulzije smanjuje se zagrijavanjem, miješanjem nafte s vodom te dodavanjem deemulgatora koji pospješuju koalescenciju čestica vode i njihovo taloženje. Najdjelotvorniji postupak je kombiniranje više metoda: ispiranje anorganskih soli vodom, otopinom deemulgatora i električno odsoljavanje.
Ni to se ne dešava samo od sebe, nego uz značajan utrošak opet onih Joulsa iz litre goriva.

E sad naša litra može ići u rafineriju, i to kompleksnu... tu se radi niz konverzijskih procesa:
- Atmosferska destilacija
- Obrada plinova
- Hidrodesulfurizacija (benzin, petrolej i plinsko ulje)
- Katalitički reformong

i još niz procesa, neki se odvijaju i pri temperaturama od nekoliko stotina celzijevaca...
Pogodite odakle energija za sve to? Posuđena od neke druge litre.

...
Eto, to je tek nekoliko koraka u energetski zahtjevnoj maratonskoj trci proizvodnje one litre juhice koju naš limeni ljubimac konzumira po nadrealnoj cijeni od 15-20 minuta našeg rada... no da skratim muke i sebi i vama, ovdje su podrobnije opisani:
https://repozitorij.vuka.hr/islandora/object/vuka:703/preview

Uz sve to treba utrošiti i nezanemarive količine energije na istraživanja, pretakanja, skladištenja i izgradnju potrebnih infrastruktura (bušotina, transportnih sredstava, terminala, rafinerija, tankova, parkirališta i dječjih vrtića za djecu uposlenika...), što opet ne raste u polju samo od sebe, nego -pogađate već- troši ono isto gorivo koje proizvodimo. Treba imati na umu i da je iskoristivost uložene energije rijetko 100%, a za motore sa unutarnjim izgaranjem neki kažu tek oko 33%.
Eh da, na kraju (a trebalo je biti na početku) - iz litre nafte se ne dobija litra motornih goriva, nego nešto ispod pola litre, dakle slobodno možemo još poduplati čitavu tu nepreglednu računicu potrošenih Joula.

Tako da... 30-50x utrošenih litara goriva po litri dobivenog goriva za krajnjeg potrošača, nakon opisa svih tih procesa, meni uopće ne zvuči kao neka nerealna cifra.

 
Nešto mi šteka prevoditelj... hoćeš li mi molim te prevesti ovaj tekst?

Internationally, governments provide at least $775 billion to $1 trillion annually in subsidies, not including other costs of fossil fuels related to climate change, environmental impacts, military conflicts and spending, and health impacts. This figure varies each year based on oil prices, but it is consistently in the hundreds of billions of dollars. Greater transparency in reporting would allow for more precise figures.

When externalities are included, as in a 2015 study by the International Monetary Fund, the unpaid costs of fossil fuels are upward of $5.3 trillion annually – which works out to a staggering $10 million per minute.

Oil Change International’s most recent reporting looks at money for fossil fuel production only (including exploration, and extraction, and development) in the G20 governments – which includes many of the world’s most developed countries. These governments are providing support to oil, gas, and coal companies to the tune of $444 billion per year, between direct national subsidies, domestic and international finance, and state-owned enterprise investment.

http://priceofoil.org/fossil-fuel-subsidies/