Kako je Commodore 64 pomagao ratnom Vukovaru

Zanimljivo, trebali bi bugovci otvoriti temu "povijest informatike" iz doba SRH pa do danas 

P.s. 

Inače kako netko može biti na više mjesta predsjednik a netko se ne može ni zaposliti 

internet u razrušenom grad?i to još 91.?

Prvo šta svaka vojska radi je da uništi komunikacije

 Interneta tada nije bilo uopće u Hrvatskoj, tako da se ne radi o internetu.

"Komodorac je spojen putem paket radio modema na očevu radiostanicu Kenwood TR-7850, svi podaci koji su slani su bili kodirani tada impresivnom 128-bitnom enkripcijom, i slani u vukovarski stožer."

Razumijem da je danas lako pričati o enkripciji kada je nivo današnje enkripcije doveden do savršenosti, ukoliko ne uzmemo u obzir moguće političko uplitanje.. Samo mi je glupo da 50-60 godina poslije 2. svjetskog rata još uvijek vojnik dostavlja šifru za komunikaciju i rizikuje život.. Što je sa Diffie-Hellmanom? A i uostalom, zašto bi mislili da je neprijatelj dovoljno napredan da provali u 128-bitnu komunikaciju? Takođe nisam razumio, no sad mi se čini da sam kasno skužio da je ovo jednosmjerna komunikacija? U tom slučaju bi mi bilo jasnije što se događa.

 Bilo je tekstova o radio amaterizmu, ali doista davno... Više se i ne sjećam jel pisao Oleg (Zli Luđak) ili Goran Vojković (mislim da je on još uvijek aktivan radio-amater).

Da, ima smisla.

C64 si mogao staviti u ruksak, tv si tad mogao lakše naći bilo gdje nego li nositi monitor. Jasno mi je za Vu, ali ova strana iz Đakova je imala jaku komunikaciju sa Zg, plus tamo u Mimozi su imali tehniku, a radio amateri su po defaultu techno freakovi, svaki je valjda imao bar 286. Ali valjda je ovo: provjereno, već radi, pa da ne izmišljamo toplu vodu.

Sad si me podsjetio, da, Hush je rekao da je nešto složio na C64 za HV (ne znam je li baš za ove iz Đakova), i imao je neku žešću argumentaciju. Hardverski je zbog nečega C64 bio superioran PC, možda zbog vlage, prašine ili akumulatorskog napajanja... Mutno se sjećam da sam ga tad pitao "pa zašto to nisu s Amigom složili", pa je rekao nešto u stilu "pa vidiš da su dilajle", morao bi ih prvo naučiti što je to i "gdje ćeš naći toliko Amiga". Mislim da mu je glavna argumentacija bila nekonzistentnost PC hardwarea (i softwarea), s C64 si uvijek znao na čemu si.

Opet, po Hushu, on bi im pobacao sve 286 (pa i jače) i postavljao samo C64. Bio je nerealan u prezentiranju mogućnosti C64.

S druge strane, nikad nisi znao da li pretjeruje: lik je imao svoj softver sa 32 sound kanala (SID u C64 ima samo 3 +generator šuma). Pa bi 90% ljudi reklo da je to teoretski nemoguće.

Za usporedbu, Jean Michel Jarre je tad svirao na vrhunskom Mirageu ("Oxygene") koji je u sebi imao ta ista 3 SIDA - samo 12 kanala.

Hushu je teže bilo napraviti verziju demo verziju "Blue Monday" (New Order) da to izdemonstrira, da ih čuješ kako se pale (dodavao je neke zvončeke i gluposti samo da bi se razlikovalo), nego li napisati ovaj music player.

A njemu je riješenje bilo prozaično i jednostavno: pa natjeraš VIA-u (grafički procesor) da svira na SID-u (muzički procesor). "Kao da hardware zna dobiva li (muz.) podatke od vie ili sida..."

Nek to netko danas proba da ga vidim.

Osmotri i uoči gdje se u tom trenu nalazi ic sniper. Pa izbjegni kontakt u minskom polju. Svaki prolaz kroz nepoznato je preuzimanje rizika.

To ti nije rizik već nametnuta situacija. Kad moraš da bi preživio, ne izlažeš se riziku već smanjuješ rizik pogibelji. Za ostalo bježi sakrij se - šansa da rokneš 84 točno ispod kupole i da nakon tog preživiš bar od kolege mu je manja nego da sad ideš rudarit bitcoin i obogatiti se. Tko (nepotrebno) riskira, ne profitira već je ...

Ali nekad imaš i svog Mađara i mulce koji vode tenkove u gustoj koloni, opetovano...

Svaka čast Rambu i Mađaru, ali ako nemaš pt mine ili bar zapreke, pješadija bez vlastite artiljerije nema puno šansi pored tenkova. Vu, Nuštar itd je izuzetak.

Sve je to vrlo relativno. Nerma tu pravila. Nema manjeg većeg / manjeg rizika, samo ne/potrebnog. 

Ovo je sa C64, prigodno:

 Dijelimo žal :-) Kuruza potezna, dvije točnije. Drugoj je upaljač zakazao, živjela JNA ;-) Nema posljedica, spaljen sam u vugla bio prije rata, a što te ne ubije učini te još žiteljom bug foruma.

Ne, imao sam sreće (obzirom na okolnosti), neće grom u koprive, ovo je onak, fora za zahebavanje metal detektora i mađioničarske trikove sa magnetom. Možda imam višak željeza u krvi (pa sam hrvi) ali sam zato razminirao svoj dio Hrvatske.

Htio bih nesto razjasniti oko komunikacija u opkoljenom Vukovaru. Najprije malo o situaciji u gradu. Grad nema struju osim mjesta koja su imala agregate. To su bila uglavnom zapovjednistva, bolnica, sklonista ("Borovo commerce"). Sve zicne telefonske veze su prekinute, jer su sva sela oko Vukovara, kroz koja su prolazili telefonski vodovi bila okupirana. Koliko mi je poznato, u bolnici je radio jedan mobilni telefon. Vjerojatno se radilo o NMT mobitelu kojeg se moglo slusati sa skromnom opremom. Zapovjednistvo obrane je imalo jedan telefon koji je preko radio relejnog uredjaja imao vezu prema Vinkovcima i prema ostatku RH. Neprijatelj je slusao tu telefonsku vezu. Bili smo svjesni toga, ali druge mogucnosti nije bilo. Osim navedenih sredstava za komunikaciju, u zapovjednistvu se nalazio Commodore 64, sa modemom i radio amaterskim uređajem. Slicna konfiguracija se nalazila u Vinkovcima pa je uspostavljena veza koja je radila do kraja rata. Nesto kasnije, u ovu radio mrezu se ukljucuje i skupina PRC iz Djakova. U Djakovu je bio jedan vojnik iz Zagreba koji je napisao program za kriptiranje. Kljucevi su slani radio putem. To nije najbolji nacin, ali drugog izbora nije bilo. Nije bilo nikakvog nosenja floppy diskete. Postoji jedna povijesna cinjenica. Od 1. 10. 1991. do pada grada nitko nije usao u Vukovar. Osim konvoja koji su Srbi propustili nakon teskih pregovora. Svatko tko vam kaze kako je nakon 1. 10. 1991. isao u Vukovar, laze. Ne shvacajte ga ozbiljno. Osim onih koji su sa konvojem isli.   

đemsbondovski napeto.. ili đačko štivo :)

-u priči je moguć c64, jer je par desetljeća prije ostalih imao interfejs (modem-slušalica, prva na 300bauda s čičkom..) aka modem.. no u 90tima je modem već tu kao i PC.

-komodorac je koristio single sided, 180KB disketu.. predratnih godina prebacijem sav soft sa c64 na pc (286-386, dos-w31), pogotovo zbog printera (koji je za c64 bio kao pinkasti slonovi + skup)

-nisam ja.. no tko zna kako te priče (narodne, usmena predaja uz logodrsku vatru, domaću brlju..) krenu i kako završe.. jedan banalni soft napravio za svoje lokalne (stražu).. a pošto smo bili centar veza, 99% da su ostali koristili. Banalno do bola, tj. čak je A4 bio prevelik (i bacanje papira ili kog će ti vraga u džepu dok je četvrtina bila taman, ko kutija cigareta) pa se na jedan list printalo x4 komada, to je zapravo bio 'najzahtijveniji' dio :)). Taj trokut i spominjanje Đakova.. :)) pa nisam! ali zvuči jako poznato.