LinkedIn – sudbina gora od sudbine gore od smrti

 Kad bi još bilo sve u novcu. Ne biraju baš svi poslove po toj jednoj stavci. Ovdje pod kategorijom mislim više na ono što obuhvaća prirodu posla, okruženje i odnose s drugima. Kad su svi nabrijani i "kompetetivni", lašte svakodnevno CV da se što bolje prodaju, uhvate bolju ponudu, gledaju samo kako što prije nešto zakrpati i što bolje proći na uštrub kolega - takvi će laštiti i svoj Linkedln profil, ali s takvim ljudima ja ne želim imati nikakvog posla, odnosno s njima se ni ne da ozbiljno raditi jer takvi niti imaju vremena za razmišljanje, niti za čitanje, niti za neku konstruktivnu raspravu - njihova je pozornost isključivo na drugom kolosjeku. A da ne kažem da se takav odnos na poslu preslikava i na njihov privatni život, što samo amplificira frustracije koje onda kontaminiraju cijelu radnu okolinu. Da li mi treba onda iznos od kojeg ću više od polovice trošiti da zaboravim na posao - ne. A tko hoće neka izvoli. Za mene to nije ništa drugo nego hamster running. Ima poslova za pristojnu plaću koji ne nose takav duh, ali takvi se ne traže na Linkedlnu. Uostalom, kad si posvećen nečemu i to radiš dobro - ponude tebe nađu i nema tog poniženja stavljanja sebe na oglasnu ploću "ja sam na prodaju." U ovom komentaru sam dosta oštar, ali istovremeno priznajem da ima normalnih i kvalitetnih ljudi koji imaju i Linkedln i Tinder i što već, ali to je rijetkost te se u pravilu u takvim slučajevima radi o kombinaciji specifičnih okolnosti. No takvi neće sigurno glorificirati te platforme.

 Ako je ovo upućeno na moj argument, onda ne vidim kako mu proturječi - ja sam napisao da lova ne može biti jedini kriterij pri odabiru posla, već jedan od parametara - važan jest, ali sigurno ne i jedini. I da, jasno da postoji neka granica gdje prioritet visine plaće saturira. Kad imaš određeni standard druge komponente postaju važne ili čak važnije od same plaće. Ako radiš za 3kn kn mjesečno, na idući posao gledaš samo hoće li donositi više novaca, ali nakon neke cifre od 7-12k kn (ovisno o kontekstu), gledat ćeš više na to da radiš što te zanima, da je radno okruženje normalnije, da imaš kolku-tolku autonomiju u radu, da postoji sigurnost i slično. Ako ti i dalje ništa nije bitno nakon određenog praga nego samo ganjaš veću plaću - onda si već otišao na kvasinu i nema ti pomoći.

Ono što tvrdim je da poslovi koji se nude i traže preko Linkedlna i sličnih platformi nose značajno više dodatnih problema za sličan standard, zato što takva platforma stimulira određenu kulturu međuodnosa i okuplja određeni profil ljudi, što poslodavaca, što zaposlenika. Možda ti Linkedln nađe posao za višu plaću, ali u prosjeku, takav posao će zahtjevati i više gnjavaže što se neće u prosjeku kompenzirati tom višom plaćom.

Kao što je Drago napisao u završnom dijelu svog osvrta: takve platforme niti poslodavcu nude uvid u stvarne vještine kandidata, niti kandidati mogu dobro procijeniti što se nalazi iza profila neke firme. Laže i jedna i druga strana - hvali se preko svake mjere, a skriva sve što joj ne ide u prilog. Plošan - dvodimenzionalni svijet. I takav se mentalitet precrtava i na radno okruženje gdje se ne razumije dublji kontekst i što je sve važno za funkcionalnu grupu - konkretno: ako je šef entuzijastičan oko Linkedlna i tako traži svoje zaposlenike, onda se vjerojatno radi o idiotu koji će organizirati stalne besmislene sastanke, koji će zahtjevati da se ispune određeni arbitrarni kriteriji koji se ne odnose na srž posla, koji će se odnositi prema zaposlenicima bez poštovanja jer zna da ima platformu koja mu omogućuje lako nalaženje novih naivčina. Oni pametniji zato odbacuju takvu paradigmu i takvim platformama daju slabu ili nikakvu važnost. I to se manifestira u kvalitativnoj razlici u poslu, što pridnosi i mentalnom zdravlju, pa ti tisuću eura više i neće predstavljati neki faktor.

Hehe, i meni su se javljali recruiteri iz navedenih firmi makar nemam profil na tim mrežama, kao i mojim poznanicima (od kojih neki imaju profile, a neki ne). Ljudi često misle čim im se jave iz MS-a/Amazona/Facebooka recuiteri da su "odabrani" i "posebni," a ne vide da je to dio njihove mašine i to oni stalno rade jer im brdo ljudi i odlazi kad je tempo burnouta nenormalan. Sasvim normalna stvar kad skupiš specifičan set znanja da će te netko pokušati recruitati. Nađu te preko sveučilišta ako si u istraživačkim vodama, GitHuba ili nekog projekta na kojem si sudjelovao - to je posao tih recuitera jer time imaju više izbora u procesu selekcije. Ovo da je Linkedln preduvjet je mitologija koja se ponavlja bez imalo propitivanja i ikakve realne statistike, već je krunski dokaz "moj prijatelj je našao posao preko toga" ili "to ti je IN." Tako to postaje samoispunjavajuće proročanstvo: ljudi samo preko toga traže posao pa ga onda u konačnici i nalaze. I da čovjek nije ušao u ta govna i ponižavanja, opet bi vidio isti epilog. No moja je poanta da navedene firme i treba izbjegavati, makar daju odličnu plaću jer je pritisak nenormalan - svaki *ebeni dan besmisleni sastanci, pokazivanje "rezultata," interno natjecanje među odjelima i guranje svojih projekata... jednom rječju užasno - tko želi - slobodno, ja sam vidio na vlastite oči toga dovoljno i zaključio da to nema nikakvog smisla jer nikakv BMW nije vrijedan toga. Uostalom, cijeli vokabular koji se koristi u takvim firmama je maksimalno bljutav: "XYZ je tu da se ostvari vizija da svakom čovjeku na svijetu bude bolje." - Bullshit - firma je tu da zaradi pare i sve će reći da taj cilj ostvari, a tvoje je da dobiješ plaću za svoj rad uz što manje maltretiranja od strane kolega i nadređenih, a ne da sudjeluješ u nekakvim "vizijama" i radiš dan i noć. Problem je što je većina zaposlenika nasjela na te priče i puši ih, a takva okolina se onda zaista ne može tolerirati. Uostalom, tko bi išao živjeti u Seattle da kisne preko 150 dana u godini (neke od ovih firmi tamo imaju sjedišta samo zato što je porez smiješan)?

Razlika između CV-a i Linedlna je u tome što te potonji maltretira i stimulira da ga ispuniš što više da bi bio konkuretniji i bolje se prezentirao, kako kažu, ali to onda dovodi do cirkusa pa prosječan profil na Linedklnu izgleda nacifran više nego CV onih koji baš pretjeraju pa stavljaju i da su dobrovoljni davatelji krvi i da su osvojili školsko prvenstveno u basketu u 2. razredu srednje škole. Kad se čovjek mora javno i aktivno "prodavati" je loše po sebi. Ako te netko već želi kupiti - onda postoje suptilniji mehanizmi za to, recimo kao slanje CV-a kad te se to zatraži. Da to skroz vulgarno ilustriram: pa jel bolje ić po birtijama i svakoj djevojci upadat i pričat koliko imaš para, kako si pametan i dobar u krevetu, ili je ipak bolje kad djevojak priđe tebi i to sama otkrije? Pa makar "manje *ebo", osjećaj samopoštovanja je ipak u velikoj mjeri važniji (doduše, kako kome... ali time se vraćamo na početak priče).

CyberK, u redu. Uvijek može postojati razlika između opće tendencije i konkretnih primjera, odnosno uvijek ću ti priznati da ima neki slučaj, pa čak i 10, 100 njih... No u pravilu, kad nešto raspravljamo i zaključujemo, ne želimo znati primjere, nego želimo znati opće ponašanje jer svaki primjer je utopljen u specifične okolnosti i kad bi mi donosili vlastite odluke na temelju primjera, a ne uopćenja, dogodilo bi se to da se za nas vjerojatno tako ne ostvarilo. Interpretiraj to ovako: opća tendencija je nešto na što se možeš više kladiti da će se realizirati (u Bayesianovoj vjerojatnosti) ili u više slučajeva ako pokušaš recimo 1000 puta (ako si frekvencionist), u odnosu na realiziranje onoga što se zaključilo induktivno na temelju par primjera. Moj je fokus ovdje na općim tendencijama, a ne na mom prijatelju ili kolegi.

"...imaju najširu bazu" - slažem se, ali sam napisao da je to ujedno i loše jer recimo ako želiš upoznati nove ljude ne biraš birtiju u kojoj ima najviše ljudi, nego u kojoj svira određena glazba, ambijent je odgovarajuć, određena vrsta pića se poslužuje itd. ukratko, koji je najviše po tvom ukusu; pokušavam argumentirati to da LinkedIn u ovoj analogiji sličan narodnjačkim klubovima - sve je puno ljudi i šansa da nekog upoznaš je ogromna, ali šansa da će ti taj netko odgovarati (ako ti nisi ljubitelj turbo folka) je puno manja nego da uđeš u neki drugi prostor s vjerojatno manje ljudi, ali elementima koji ipak filtriraju ljude više po tvojim kriterijima. LinkedIn je spam platforma koja ima enormne količine smeća i s jedne (radna snaga) i s druge strane (firme), te se zato nije najbolje na nju oslanjati u traženju posla. Zašto je Google/Amazon/FB i ini našao tebe u tom moru - pa zato što je postavio, donekle (jer MS to doslovno i može raditi) karikiram, SQL upit: odaberi mi sve kandidate s tim i tim kvalifikacijama, s iskustvom od više od 5 godina, ... I sad ćeš ti reći da je to prednost jer te tako firme mogu brzo naći, ali ja odgovaram da je to loše jer kad te firma tako traži onda te tako i tretira - kao potrošnu robu koju će nakon što iskoristi ispljunuti van. Sam kažeš da te firme agresivno zapošljavaju (što je provjerljiva činjenica), što je u suprotnosti s tvojom tvrdnjom da ne funkcioniraju na principu "spamaj sve živo" - da oni previše mudruju nad svakim kandidatom ne bi toliko zapošljavali jer dobri kadrovi su naprosto rijetkost, a njima je preskupo ulaziti u prevelike analize nego naprosto reklamiraju da su "najbolja kompanija na svijetu" pa ljudi samo dolaze na minimalan poticaj nakon skeniranja LinkedIna, GitHuba, mailova i svih drugih izvora potencijalnih kandidata. A sve što funkcionira na mehaničkoj razini gubi ljudsku komponentu i time predstavlja lošu okolinu za rad i za "duh" (osobnost) pojedinca. Možda mlatiš pare u takvom okruženju, ali malo je vjerojatno da u tome i uživaš.

Po ovome što si napisao - mogu pretpostaviti da nemaš iznad cca 35. godina, kao i tvoji kolege. Zašto to tvrdim? Pa zato što u prosjeku 40+ ljudi naprosto odlaze iz tih firmi jer je ritam i način rada u njima samo za ljude koji to još mogu podnijeti. Evo statistike prosječne dobi ako mi ne vjeruješ. Reci mi za 10 godina koliko će od tih tvojih poznanika raditi u tim firmama. Možda će ti argument biti: "radiš tamo dok možeš," no ja podcrtavam ovo _dok možeš_ jer zašto bi igdje preživljavao i silio se na nešto? Sve te velike firme naprosto su industrija, a radnici su oni na pokretnoj traci, a to nitko ne bi trebao željeti za posao jer posao je mjesto gdje provodiš značajan dio života - tu ostvaruješ i svoj identitet, tu upražnjavaš veliki dio svoje kreativnosti. Ako ti to radno mjesto ne omogućuje to nije dobro radno mjesto, unatoč parama jer pare mogu samo popuniti ljušturu koja ostane od čovjeka nakon takvog tretmana. Imaš prepariranog čovjeka u konačnici: izvana izgleda kao pravi, a unutra nema ništa osim šuškavih dolara. Možda ćeš reći "pa tako je gotovo svugdje" i s time ću se složiti pa zato već odavno pozivam da se ovaj sustav mora nabiti na onu stvar - već je odavno strulio.

"Ageism" - haha, uvijek smisle neki debilan termin da mistificiraju nešto što bi svima inače bilo očito. Ja nikako ne svaljujem krivnju na starije zaposlenike već ironiziram tu pojavu da ukažem koji debilitet vlada u mentalitetu tih kompanija. Pozadina je da ljudi s godinama, tendencijski, ipak nauče nešto u životu i više se ne daju samo tako hebat nekakvim nabrijancima i kretenima kao što je Zuckerberg, a onda se to tom Marku nikako ne sviđa i zaključi da su mladi ljudi pametniji jer su fleksibilniji u gutanju njegovih govana. Stariji zaposlenici, u prosjeku, imaju em više znanja em više životnog iskustva pa zato ipak traže nešto više sadržaja što takvi mehanički poslovi u tim korporacijama ne mogu lako ispuniti što je razlika u odnosu na nekakve freshmane koji misle da je vrhunac stolni tenis u uredu i zid pun slatkiša. Stariji zaposlenici nisu toliko blesavi da otkaz na poslu tumače kao "novu priliku" i "kako je to zapravo super." Za bolji opis tog fenomena vidi knjigu od Dana Lyonsa - Disrupted. Zašto je Facebook "the best comapny to work for" upravo korelira s prosječnom starošću zaposlenika (29) koji u pravilu ništa ne razumiju što se oko njih događa, kako su iskorištavani dok im se istovremeno prodaje "vizija." Suckers! He-he. Doduše, ima i onih koji se opamete. Jedan od važnih izvora zadovoljstva na poslu je da posao koji radiš ima nekog općeg smisla, a ovi kojima je Facebook najbolja kompanija za raditi očito vjeruju da Facebook donosi demokraciju u Arapske zemlje ili da poboljšavaju društveni život usamljenih duša i slična s*anja, dakle upravo što tako glasaju određuje u koji intelektualni razred spadaju. Analogno kao recimo glasači HDZ-a u jednom drugom kontekstu.

Opet ponavljam svoju tezu - ja ne poričem da postoji cijeli jedan svijet koji popunjava profil na Linkedinu, kojima je mokar san raditi u Microsoftu, Appleu i Facebooku, koji glasaju da im je Facebook najbolja kompanija za rad, koji bašine nekakvu hipstersku i startup kulturu i gutaju sve što se lansira iz guzica ideologa na čelima tih korporacija o tome kako stvaraju bolji svijet. Oni su dakako sretni - žive "American dream" i što sve ne, ali čim se zagrebe malo ispod površine tu nemaš ništa - nikakav identitet, nikakvo kritičko razmišljanje, nikakva refleksija - sami klonovi koji te iscrpljuju svojim plitkim rezonom i frustracijama. Zato mislim da tko imalo razmišlja svojom glavom u jednom trenu mora shvatiti da od tog svijeta mora što dalje da sačuva zdrav razum. Ako su to tvoji kolege i suradnici, moj savjet je brišeš od njih glavom bez obzira, ili se barem izoliraj od njih jer ništa pametno tu nećeš naučiti i to je osnovna poruka mojih komentara - nećeš se registrirati na Linkedin jer želiš izbjeći cijeli taj svijet.

Smiješno mi je samo kako u par navrata pokušavaš istaknuti da si ti dobio ponude na Linkedinu i da ih tvoji poznanici isto tako dobivaju, ali da to nije spam, a istovremeno objašnjavaš kako je to dobra platforma jer kompanije mogu lakše naći kandidate kad je veći pool - ergo, mogu lakše (ciljano) spamat kad trebaju radne snage. Te dvije tvrdnje isključuju jedna drugu ako smijem primijetiti. Ti si na Linkedinu da primaš spam, samo ga nekad interpretiraš kao dobru ponudu, a većinu vremena ga ignoriraš kao spam, u ovisnosti kako ti se sviđa.

A ova rečenica koja podrazumijeva da se sektor dijeli na "realni" koji stvara novu vrijednost i "državni" u kojem su svi uhljebi govori da ti je glavni izvor edukacije o ekonomiji Index.hr pa ti preporučujem da proučiš ipak neku ozbiljniju literaturu. Može i liberalnu jer i liberalni ekonomisti nisu toliko ludi da propagiraju tu tezu koja se opovrgne u dvije proširene rečenice.

Razlika između izlaganja tendencija nasuprot "izoliranih slučaja" je u tome što se u prvom mora naglasiti širi mehanizam djelovanja koji se onda može osnaživati ili slabiti daljnjim argumentima i raspravom, a ne samo navesti proizvoljan "izoliran slučaj" koji se fragmentarno interpretira kako se kome svidi. Tvoja argumentacija ovdje svodi se na argumentum ad populumšto spada u logičke pogreške.

Startup kompanije ne promiču tu svoju "kulturu" iz nekih intrinzičnih i specifičnih razloga, već dobro poznatih razloga - zato što im se to ekonomski isplati, bilo u smislu marketinga, bilo u smislu štednje na zaposlenicima, posredno ili neposredno, ili čak postizanja većeg presinga. A upravo zbog tog ekonomskog razloga sličnu logiku slijede i velike firme, samo što to rade sporije što zbog otpora zaposlenika, što zbog velikih bankovnih depozita kojim si mogu kupiti trenutnu "neefikasnost" i imati luksuz djelovati kontra diktata tržišta koji dolazi od konkurencije. Ima nekih indikatora po kojima se može puni reći o čemu se radi, a koje čovjek dobro zna po sebi (barem ako je ikad iskusio različite radne okoline) da su žešća glupost, ali mogu se naći i istraživanja ako nekome trebaju "dokazi" (bazirani na anketama).

Evo tih nekih indikatora koji mi trenutno padaju na pamet:

- otvoreni uredski prostori - firma te poštuje ako ti daje ured ili barem ured dijeliš s jednim, dva zaposlenika, nasuprot tome otvoreni uredski prostor povećava stres, oduzima privatnost, onemogućuje tišinu i koncentraciju. Npr. nekad ti se ne radi jer si loše spavao, naživcirala te neka svađa ili što znam što, i taj dan "zabušavaš" i to je normalno i to ti treba kao i svakom čovjeku - nisi zato loš radnik, već čovjek koji nekad ima produktivnije razdoblje, a nekad ne. Nisi robot. Ne želiš zato stalno poglede izvana koji bi te kontrolirali. Otvorene uredske prostore promiče Facebook, Google, Apple i Microsoft. Očito je rukovodstvo čine idioti ili oni koji dobro znaju kako stvoriti veći presing na zaposlenike i pri tome uštediti na prostoru. Da pohvalim eventualno jednog Appleovog glavešinu koji je odbio useliti u novi HQ radi takvih razloga. Tko želi čitati više, npr. 1, 2 i 3. Stoga i te kompanije tretiraju zaposlenike kao stoku i tamo ne želim raditi pod takvim "defaultnim" uvjetima.

- stalni sastanci i sastančevanje - to nema nikakvog smisla, a u tim korporacijama nevjerojatno je često, gotovo na dnevnoj bazi. Stalni sastanci i izvještaji prvo ti fragmentiraju tvoj radni dan, uništavaju koncentraciju i nameću ritam koji možda nekome ne odgovara i kad neki problem što zahtjeva razmišljanje pokušava kolektivizirati, na kraju od toga nema nikakvog kvalitetnog rješenja. I velike tech kompanije i startupovi jako vole sastančevanje tako da mogu kontrolirati zaposlenike i da ih discipliniraju.

- prekovremen rad i aktivnosti vezane za posao van radnog vremena - neke od ovih kompanija uvode čak i "mandatory overtime" (Amazon), obavezni teambuildingzi i slične gluposti - posao je posao, slobodno vrijeme je slobodno vrijeme - to dvoje se ne smije mješati ako poštuješ svoje zaposlenike. Druženje s kolegama s posla van posla treba ostati na privatnom izboru pojedinca, a ne pokušati izgraditi "obitelj" i "team."

- nemilosrdno gušenje sindikalnog organiziranja - sve navedene korporacije to rade bez da trepnu, a to nije mjesto gdje se radnici mogu izboriti za ikakva poboljšanja svog položaja, stoga je radno mjesto očito onakvo kakvog su ga neposredno dioničari odabrali što je obrnuto od interesa zaposlenih, u pravilu.

Najgore u svim takvim okruženjima što većina zaposlenika ne kuži uopće što im se radi i ako ti išta komentiraš na glas od toga dobit ćeš u najmanju ruku poglede neodobravanja, ako te već ne prijave nadređenom da radiš "probleme." To nikako nije ispunjavajuća okolina, a Linkedin je samo predvorje u takve. Zato te firme treba izbjegavati koliko god na površini izgledale kao odlični "poslodavci" - nije zlato sve što sja. Jasno, nekad nemamo izbora i moramo raditi i za takve i s takvima, pa moramo napraviti i Linkedin profil da bi našli posao, no velika je razlika da li se pri tome kritički odnosimo, biramo manje zlo ili naprosto slavimo i u svoje slobodno vrijeme, glasamo kao "najbolje firme za rad" i kao super stvar i slično.

CyberK, ne znam je li uzrok neki oblik iluzije koja se popularno opisuje kao "slatki limun," ali ovo što si opisao, meni uopće ne izgleda kao plavo ("nije sve idealno") nebo, već kao čisto sivilo i crni oblaci (ne zeleno!) u kojem je čovjek ograničavan i ponižavan. Jasno je onda da se posve razlikujemo u pogledu na život i što život treba biti.

Svako ljudsko biće ima težnju biti čovjekom tako da ispunjava stvaralačke i istraživačke (refleksivne) potencijale koje posjeduje. To nas odvaja od životinja, a ne volumen mozga ili korištenje nekakvog oruđa. U filozofijama to je često inicijalna pozicija pri razmatranju čovjeka i njegovog djelovanja. Rad koji mi odrađujemo za druge kako bi si osigurali primanja nužna za život redovito je rad otuđen od nas i ne može se drugačije protumačiti nego kao nužno zlo. Nužno zlo očito treba minimizirati jer u suprotnom ono ti oduzima mogućnost da ispunjavaš svoju primarnu funkciju slobodnog i mislećeg bića.

Više od sto godina prošlo je od kad je izboren osmerosatni radni dan, a ako ti na poslu provedeš 9 sati i to percipiraš kao super-deal, onda si definitivno namagarčen. 9 sati na poslu, spavaš recimo 7 sati (iako bi bilo bolje 8), dva sata potrošiš na commuting ako živiš u većem gradu, sat za trgovinu, sat za kućanske poslove, ostaje ti nekih 3-4 sata slobodnog vremena gdje možeš raditi nešto što sam odrediš, a to je vrlo malo, pogotovo ako uzmeš u obzir da te posao iscrpi tako da nisi baš u najboljem fizičkom i mentalnom naponu da radiš išta više nego da konzumiraš nekakav hollywoodski trash na nekom streamingu. Koliko kvalitetnog vremena ti ostaje za čitanje (očito po ovome kako pišeš ne mnogo), koliko za boravak u prirodi, (aktivno) slušanje glazbe, bavljenje nekakvom drugom aktivnošću? Najgore je još ako to slobodno vrijeme ode na svojevrsne fejsbučne aktivnosti, onda ništa ne ostaje čovjeka.

Nadalje, slanje 50-ak prijava za posao objektivno je vrlo loše, u kojem god obliku ih radio - nije onda ni čudo da ti se Linkedin ukazao kao spasenje, a zapravo je samo lubrikant. Zar nije ponižavajuće da imaš neko znanje i sposobnosti, godine obrazovanja, i onda te stavljaju u poziciju da kumiš i moliš da ti daju posao na kojem će te i dalje ponižavati? Već bi tu trebao pljunuti u lice takvom sustavu, a ne govoriti "nije sve idealno." Dobro znam da mnogi od nas nemaju izbora i rade kojekakve pi*darije, ali kad se te pi*darije slave i brane, onda je to poraz. Tako da ti robuješ, a ja ti ne mogu objasniti da postoji i treba postojati život dostojniji čovjeka. Linkedin je samo fasada cijele te bljutavosti i paradigme "just-in-time" radnika koji se lako zapošljavaju i lako otpuštaju, a idealno samo naruče za pojedini posao (kao Uber i slični). Ako je to ljudima O.K. i prihvatljivo, "atmosfera je jako dobra," onda im ništa nije jasno, pogotovo ne koliko ih se guzi i ponižava.

“In the land of the blind, the one-eyed man is stoned to death.” Joan D. Vinge