Ljudsko srce s krvožiljem po prvi puta uspješno 3D

hvala, doc, no strahujem da će za deset godina biti prekasno. tad ću imati (ako poživim, ipak sam M61) 68 i još uvijek dovoljno masnog tkiva u trbuhu (hipodermički, ofkors) za ispis mnogih srdaca no bivša draga kojoj sam htio dati srce svoje na dlanu (uz dozu rezerve, ipak; još bi mi pravo moglo trebati) već je daleko a bit će dotad još dalje. 

 naći ćete se vas dvoje u sljedećoj reinkarnaciji... 

nego, no, već.. očekivah u ovome životu novi mozak al niš od toga, izgleda... 

jetru vi meni ispišite. lako ćemo za ostale iznutrice, fileke i hladetinu. još, doduše, nisam pijandura ali s obzirom na to gdje živim i da do komercijalne dostupnosti ima još 10 godina ... 

Danas živiš ono što je od jučer, a što će biti sutra praviš - danas. Amen i ad finitum.

I ja se pridružujem zahvalama Docu.

Postavio bi pitanje gospodinu Bereckiju, iako vi niste izravno sudjelovali u tome ali me zanima vaše mišljenje.

Može li se po istom principu izgraditi organ poput "pužnice" da bi osoba koja ima umjetnu pužnicu ili nosi slušne aparatiće dakle djelomično ostečenje da bi mogla ponovno čuti kao da imaju zdravo uho.

Ja nosim slušne aparatiće i mogu reći da sam stekao dojam da slušni aparati ne mogu biti savršeni kao zdravo uho. Oni mogu pojačati zvuk ali i dalje je problem razumijevanje. Meni je davno jedan profesor u Zagrebu na suvagu rekao

da su ostečene dlačice u pužnici, ne sve već onoliko koliko ne čujem. Kasnije sam razmišljao o tome, što ako je cijela pužnica sa svojom svrhom u smislu, da svaka dlačica ima svoju frekvenciju zvuka i mozak te frekvencije kombinira zajedno i tako ljudi čuju i razumiju riječi tj slova u rečenici jer kada meni brzo govore ja ne uspijem raspoznati neke riječi ili slova, pa su mi često slične riječi tj imena poput Marko, Darko, Žarko Varko itd. No zovem se Marko pa sam naučen da prvo čujem to ime.

Ja sam stekao dojam da je slušni aparatić kao umjetna proteza za ruku, ona nije autonomna i potrebno je koristiti drugu ruku da bi se ta proteza pomaknula. Slušni aparati šalju zvuk i pojačaju zvuk da bi postojeće dlačice u pužnici čule zvuk i zbog toga je teško sa slušnim aparatima čuti kao zdravo uho jer postojeće dlačice ne mogu sve, postoje ograničenja.

svemu je kriv pero preradović "peki":

ljudskom srcu uvijek nešto treba,
zadovoljno nikad posve nije:
čim željenog cilja se dovreba,
opet iz njeg sto mu želja klije.

zašto tako, prezirući hljeba
svakidanjeg, u prsima grije
vrućom željom okrutnog jastreba
koj ga uvijek gladnim kljunom bije?

međ kolijevkom traje i međ rakom
našem žiću odveć kratko doba,
zato srce u nazočju groba

uvijek dršće željom svejednakom,
misleć uvijek: zemlja ima slasti
koja neće s njime u grob pasti!

dakle, ne samo da ga moraš ispisivati, već ga moraš i dresirati: "aj kucaj! kucaj, jebatepatak! kucaj više, suncetijebem! taaaaako! dobro srce! eo keksić. vidite kako je mali dobar? tek sam ga ispisao, a već zna samo i kucati!" a usput i ponoviš gradivo iz "sunca na prozorčiću." 

(u sljedećoj epizodi: deklinacija prezimena Berecki. ponovo, po ne znam koji put. za one koji markiraju, ne paze na nastavi ili više volu jezici bez padeži.)