svi smo ovisnici
neki o igrama, neki o pornjavi, neki o alkoholu, slatkom, televiziji.... ima i ovisnika o sportu, ali na to se gleda pozitivno.
svi smo ovisnici
neki o igrama, neki o pornjavi, neki o alkoholu, slatkom, televiziji.... ima i ovisnika o sportu, ali na to se gleda pozitivno.
check....check....check....check....check.........o sportu? To baš i nisam, ostavljam blank.
pod rubrika "ostalo nenavedeno" upisujem ručno "o forumu".
ja sam samostalan i neovisan ali nisam međunarodno priznat. 
"Osnovni razlog iz kojeg će se ova klinika koncentrirati prije svega na ovisnost o igranju jest činjenica da ..."
...činjenica da je netko skužio da može ubrat lijepe pare od zdravstvenog proračuna na mambo jambo uhljebstvu, jer su drugi uhljebi u who neznanjem i nasjedanjem na hype to baš sad, evo tek 45 godina otkad ljudi aktivno igraju računalne igre (dapače, u početku su bili gori jer su trošili ogromne novce na žetone u arkadama), otkrili da ima idiota koji nemaju mjeru u tome. Kao što isti takvi, da nema igara, nebi imali mjeru u kockanju, kartanju, boćanju ili onaniji.
Ne radi se o tome da je sve ovisnost. Postoji zdrava navika(=rad,fizička aktivnsot, sport), nezdrava navika, te ovisnost. Dakako, postoji i ono što je društveno lajkano, te kaj nije baš lajkano u zajednici.
Dobro je da je prepoznat problem kao takav, jer će se onda i ovisnici se lakše nositi sa svojim teretom, te će doktori lakše moći rješavati problem pojedinačne ljudskih sudbina.
Ako radite nešto poslije posla, škole, te mimo drugih obaveza, ne znam 2-3-4 sata(nebitno) sve je to O.K., ako niste drugima problem i ako vas to ne vodi u destrukciju da ne možete više normalno funkcionirati u stvarnosti.
Ljudi vole svoje aktivnoste koje obožavaju mistificirati, pa se brane da nisu/jesu ovisnici, a ne radi se o tome, nego o činjenici iznesenoj u mojoj pretposljednjoj rečenici.
Ajme kako ću igrat ovo ljeto.
Ne radi se o tome da je sve ovisnost. Postoji zdrava navika(=rad,fizička aktivnsot, sport), nezdrava navika, te ovisnost.
Dobro je da je prepoznat problem kao takav, jer će se onda i ovisnici se lakše nositi sa svojim teretom. Ako radite nešto poslije posla, škole, te mimo drugih obaveza, ne znam 2-3-4 sata(nebitno) sve je to O.K., ako niste drugima problem i ako vas to ne vodi u destrukciju da ne možete više normalno funkcionirati u stvarnosti.
Ne. Na psihičkom nivou to je ista ovisnost. "problem kao takav" je odavno "prepoznat" kako na kemijskom tako i sociopsihološkom nivou. Dopamin koji roka mozak dok igraš pravu košarku ili pobjeđuješ u PES-u. Navika nije ovisnost. Zapostavljanje svih drugih životnih aktivnosti nauštrb samo jedne, to je ovisnost.
No zbog uvrnute percepcije, mnoge se ovisnike ne tretira isto. Dražena Petrovića se tako stavlja na pijedestal polubožanstva jer je dizao momčadi i reprezentaciji ranking, ali realno on je bio ovisnik. Evo citat koji bi, da je riječ o kartanju ili gamingu bio nedvojbeno označen kao nezdrava ovisnost, ali ovdje se ista opisuje kao "školski primjer nevjerojatne upornosti i neumornosti u sportskom treningu i usavršavanju."
http://crosarka.com/rubrike/nostalgija/drazen-petrovic-ako-nisam-mogao-na-trening-razbolio-bih-se-120213
"16 slučajeva ozbiljne ovisnosti o igrama" vjerojatno su svi od reda igrali jednu od Blizzardovih igara
mozda da se ti psiholozi tamo upute..lp
Nisam gamer, ali znam da je gaming kiflu "lagan". Osim ako si isto tako loš igrač kojeg nije briga što radi, kao i u pravom sportu. Priznajem - ja sam takav loš igrač. Dok sam bio mlađi, to nije bio slučaj, ali zato i znam da se gaming ne omalovažava ili još gore, GENERALNO SVE TIPOVE IGRANJA proglašava ovisnošću, a licemjerno hvali i mistificira profesionalne (polupismene) sportaše, kao što sad imamo priliku pratiti u medijima povodom sp. Ali ako je situacija ozbiljna, gaming digne itekako pažnju, adrenalin i poboljšava psihomotoričku koordinaciju i sposobnost odlučivanja.
Da nije nebi bilo ovih jednako znanstvenih članaka:
http://www.businessinsider.com/video-games-and-health-benefits-2015-9
https://www.index.hr/sport/clanak/znanstveno-dokazano-biti-dobar-u-videoigrama-znaci-i-visu-inteligenciju/1008925.aspx
Gle, mar, bio sam i aktivan sportaš. To je sve samo ne zdravo i vrhunsko trošiti po pola dana, svaki dan na samo jednu aktivnost. Nema kolege iz tih dana koji nije morao nešto operirati od profesionalnih sportskih ozljeda. Školovanje im stradalo, osim ako nisu baš upali na dif(kineziološki) i postali treneri. Stvar je samo uvriježene percepcije, a ti smatraj što god želiš. Strastveno vbavljenje sportom je mnogim mojim tadašnjim kolegama zaribalo školovanje i karijeru - jer vrlo je malo onih koji mogu živjeti od toga, a trener te cuka po cijele dane na treninge jer eto njemu je stalo za njegove ciljeve a ne tvoje školovanje. Onda završiš sa zdrobljenim koljenom, puknutim ligamentima ili naprsnućima pršljenova u socijalnoj ambulanti, i adio karijera. Jedan mi je poštar, jedan bauštela u italiji, jedan se upucao... to je naličje tog zdravog aktivnog klupskog sporta. Ne štitim niti klince koji se nežele maknuti od konzole jer su razmaženi i popušta im se, ali tu je krivo nešto drugo. Današnji rezultat "odgoja" (NEKIH) mladih "milenijalaca" ispoljava odlike bahatog egoizma kako u tom gamingu, tako i u drljanju na mobitel ostatak dana ili nesposobnosti da jednom tjedno zaliju cvijet u tegli, i iznesu smeće, a kamoli rade bilo što.
