Mjerenje zračenja Sunca – iz onečišćenja zraka

Vrlo zanimlčjivo. Odličan članak.

Točno: dozimetrija se kao termin i međunarodnoj i u domaćoj literaturi koristi isključivo za ionizirajuće zračenje. Ako gledamo na taj problem čisto tehnički, naime da se izloženost zračenju detektira fotografskim filmom, samo je ionizirajuće zračenje sposobno izazvati kemijsku reakciju, pa stoga i zatamniti fotografski film.

Za razliku od mobitela, čije zračenje samo zagrijava tkivo, ovo zračenje mijenja atomsku strukturu. TO je zračenje kojeg se treba bojati, pa je zgodno znati koliko ga ima.

Dr. sc. Dinko Babić, autor znanstvenog rada kojeg komentiram u ovom prilogu, zamolio me je da prenesem njegovo pojašnjenje - i odgovor čitatelju:

Mjerenja aktivnosti Sunca nije puko sakupljanje podataka. Tu su i znanstvena i praktična komponenta, koje se prožimaju. Sa znanstvenog stajališta, želimo znati što se na Suncu zbiva, koji su to procesi koji utječu na to da Sunce ima periodička ponašanja povrh njegove glavne aktivnosti. S praktičnog stajališta, važno je znati da Sunce šalje prema Zemlji visokoenergijske električki nabijene čestice koje, na sreću, Zemljino magnetsko polje i atmosfera ili dobrim dijelom skreću od Zemlje ili apsorbiraju kroz različite interakcije s atomima u atmosferi. Bez tog "filtriranja", život na Zemlji kakvog poznajemo ne bi postojao; možda neki drugi, ali ne ovakav. Često dolazi i do promjene rada elektromagnetskih uređaja na Zemlji upravo zbog električnog naboja koje te čestice nose, pa je važno znati što možemo očekivati od Sunca u vidu spomenute emisije. A da ne govorimo u utjecaju ionizacijskog potencijala tih čestica na zdravlje ljudi, najprije na razini avionskih letova u visokoj atmosferi ili izloženosti osoblja na svemirskoj stanici (najmanja zaštićenost). Zasad smo prilično sigurni, ali važno je kontinuirano mjeriti i baviti se modelima na osnovi tih rezultata - pomoću kojih možemo anticipirati buduće događaje.