Prva stanica bila je - hrđa

Granica živog i neživog će uvijek biti stvar konsenzusa (politike) ukoliko se ne prihvati činjenica da je sve živo a razlika je u količini živosti.

Kemičar će reći jedno, fizičar drugo, a političar treće - svatko po svom interesu.

Definicija, po meni, treba biti jednostavna.

Što bi bilo živo?

Sve ono što ima sposobnost pretvorbe energije - a to je sve u svemiru.

Koliko je živo?

Koliko je kompliciran put pretvorbe energije od ulaza do izlaza.

Ekstremni slučajevi (nepostojeći):

savršeno crno tijelo (100% upijajuće) - (ne možemo reći koliko je živo jer ne znamo što se događa s energijom unutra) = 100% sebično relativno na sve izvan njega (100% energije iskorištava za sebe)

savršeno bijelo tijelo (100% isijavajuće) - (ne možemo reći koliko je živo iz istog razloga) = 0% sebično relativno na sve izvan njega

Što zapravo čini život?

Uzmimo čovjeka i crijevne bakterije - jedno bez drugoga ne može opstati. Ali ni to nije dovoljno - može li čovjek opstati sam u međuplanetarnom prostoru?

Ne može - dakle, potreban mu je i planet s pogodnom atmosferom. Dalje - što je potrebno planetu za opstanak? Zvijezda, solarni sustav, galaksija, svemir...

Mogli bi reći da je čovjek sastavljen od živih tvari (npr. bakterije) i neživih (npr. organi). Opravdano li je reći onda da je planet neživ? U čemu je razlika?

Treba prihvatiti činjenicu da je cijeli svemir živi organizam sastavljen od, relativno, manje ili više živih organizama, tj. da je svaki život zajednica više različitih oblika života i da je sam dio zajednice koja čini "veći" život.

Relativnost je tu ključna stvar - za dovoljno "velik" život čovjek bi bio bakterija - i to nije stvar metafore, nego ekvivalenosti relativne rezolucije prostora/vremena.

..

Pretpostavimo da vanzemaljac dođe na Zemlju i vidi čovjeka u komi kako leži pored kamena - hoće li zaključiti da je čovjek živ a kamen neživ?

Ako vežemo život uz animaciju - nema sumnje, neživo je i i jedno i drugo.

Međutim, čovjeku možda osjetila, osim što su fiksirana u prostoru, funkcioniraju, a radi i mozak.

Znači čovjek putem ulaznih senzora (koža, oči, uši..) procesira informacije, odn. vrši pretvorbu energije. On bi mogao biti potpuno svjestan svega što se događa oko njega - međutim, on izvana ne radi ništa korisno - tj. potpuno je beskoristan za nas pa bi ga mogli proglasiti

 neživim.

Kamen je isto tako sastavljen od senzora no praktički je besposoban da robija za nas pa ga zovemo neživim. No od tog kamena koristi imaju bakterije na njemu, u njemu, a možda i nekakva bića ispod njega. Jesmo li sigurni da ne možemo reći da one čine kolektivnu svijest kamena?

Energija koja dolazi do njega se možda većinom pretvori u toplinu - odnosno, animaciju molekula i atoma, pa možemo reći da je, obzirom na jednostavnost pretvorbe puno manje živ od čovjeka u komi.

Ne treba nikako gledati kako je manje kompliciran život manje vrijedan život.

Postoji tradeoff između kompliciranosti (inteligencije) života i mogućnosti opstanka života pa je život što manje kompliciran to rašireniji - odnosno, može preživjeti u široj lepezi uvjeta.

Na kraju, okolina i ono što živi u toj okolini (ne nužno "življe" od te okoline) ne mogu postojati jedno bez drugoga - prema tome bih se ravnao u potrazi kompliciranijeg života (bakterija) na drugim planetima.

Konkretno, na Marsu ići u dubinu, na Veneri u visinu, siguran sam da ga tamo ima - kao što sam siguran da nećete pronaći čovjeka kako orbitira oko Jupitera.

Bog je rekao riječ... pa je sve postalo.

Riječ je informacija... informatika...programiranje... ring a bell?

Potpuno je krivo pokušavati shvatiti ponašanje računala (npr. robota) analizom hardwarea, npr. fizikalnih svojstava materijala od kojega su izrađeni elementi računala npr. HD, memorija, CPU itd.

Nekakav robot (život) koji se u stanju replicirati radi to jer je tako isprogramiran (software, riječ, informacija... nema masu, nema 3d dimenzije, nema upoće nikakvu materijalnu dimenziju), a ne jer molekule i atomi slučajno postižu niže energetsko stanje.

Meni osobno nije problem prihvatiti teoriju evolucije, velikog praska ili čarobne lokvice... meni kao VJERNIKU nije problem to prihvatiti kao način nastanka i proliferacije Svemira i života, te da je upravo to način na koji je Bog posložio i postavio stvari. ALI ALI, mi je to sve prihvatiti problem, kad apsolutno ne postoje dokazi, sve je djelomično, parcijalno "dokazano", relativizirano do bola, prepušteno mašti i beskonačnim vremenskim razdobljima. Oprositite, ako čovjek u 1000 godina ima 25 generacija (cca 40 godina života) pa nisu uočljive evolucijske promjene, koliko u tom vremenskom periodu ima bakterijskih generacija?  26 000 000 generacija. Dakle, evoluciju bi na bakterijskom primjeru trebalo biti moguće NEOSPORIVO dokazati. A isto kao što iz lovkice ne izlazi život, niti iz bakterijskih milijuna generacija ne izlaze sljedeće vrste (speciesi). Pa koliko je onda potrebno? Postoje milijuni vrsta biljaka i životinja, sve super različito, a nastalo ultra-sporim procesom? To nije ni uvjerljivo ni realno. Npr. evolucija stabla masline koje živi 500 godina? Molim? Koliko generacija i koliko zilijuna godina je za to potrebno? Tko će to provjeriti?

Znanost u slučaju života i stvarnosti (Svemira) istražuje hardware (materijalizam) , a u potpunosti zanemaraju i nije u mogućnosti dokučiti niti shvatiti softwersku bazu svega (koja spada u nadnaravno, što i je). Tako je ustvari osuđena da nikada ne nađe odgovor na pitanje kako sve funkcionira, te time stekne apsolutnu moć kontrole materije. Kao što fizičar reče "nismo mi ograničeni" ha ha, pa kako niste? Prirodni zakoni vas ograničavaju u apsolutno svemu, uključujući moć spoznavanja realnosti u kojoj živite.

Čak i kada bi znanost (u što ne vjerujem) okrenula tražiti načine kako programirati materiju, mislim da im Bog to ne bi dopustio, ili bi do određene granice.

Znači, kažeš kamenu da postane kruh i on postane kruh, jer se informacija iz tvog uma prenijela u program "kamen" te promijenila postavke u novi program "kruh", a materijal (atomi-energija) su samo izvršili rekonfiguraciju prema novom programa. Naravno, znanstvenicima Biblija spada u fazon mitologije i bajki. Što je i razumljivo, jer kad Bog priča o tome kako stvari funkcioniraju, tko će da ga razumije? Samo oni kojima dopusti. A zašto bi dopustio svojim očitim oponentima i protivnicima? Ja ne bi. Neće ni on.

I ja kad preko postojećeg programa napišem novi, na istoj materijalnoj osnovi mog računala (stroja) izvršava se potpuno druga manifestacija stvarnosti.

Informatičko doba je čovjeku omogućilo da spozna stvarnost, ironično je da pored otkrića software-a, vodeći ljudi znanosti nastavljaju razmišljati u smjeru hardware-a kao ključu funkcije. Tužno je to. A tako ti je to kad odbaciše Boga, a dotičnome onda nije stalo da ti pomogne otvoriti oči pa da nisi više slijepac. Zašto i bi? Kad pljuješ po nekome, a što bi ti taj išao pomagati?

E sad, na kojeg boga misliš? Svaki od njih je nastao na svoj način ili je tu od pamtivijeka.

Fantastična tema!

.. Život je nastao na dnu oceana, u sloju zelene hrđe ...

ah, jučer tako uz pifkana, kontemplirala ekipa, baš to toj .. 'zelenoj' (boji/hrđi..) na janjetini (kao pokvareno nešt'..) .. pa se rasprava razvila, 'to je od trave-klorofila'.. ili 'paška poljubičasti, lavanda..' i sl.

-onako, ležerno.. kao što gosp. Raos opisuje/objašnjava vrlo zanimljive teme. .. ljetne, u hladu uz osvježavajuće piće.

.. ili što želim reći :))) .. 'veliki umovi slično misle' :) .. mada je povod različit. Zaključili smo da u tome ima nešto živog, neke bakterije, neki praiskonski život, na pokvarenoj hrani ili na dnu mora, isto je. Idući zaključak (do kojeg će gosp.Raos vjerojatno u nekom textu doći) je, da je život vrlo rezistentan, skoro pa neuništiv. On će opet pronaći neki zanimljiv, znanstveni način kako to predočiti pučanima, dok mi to jednostavno ''osjećamo'' u sebi ili u želucu (nakon što se izjede takva sumnjiva janjetina i ispiju hektoliktri, živi smo!).. razlika je samo u metodologiji, zaključak isti. :)))

edit: i tad naletim na bugovu temu-anketu.. ''veliki umovi slično misle-II'' :)) ili 50 nijansi bureka.

Sad vidim u čemu je problem. Pojam "život" nije strogo govoreći znanstveni pojam. Ne postoji iznenadni prijelaz iz neživog u živo. Možemo samo govoriti o evoluciji više-manje autonomnih sustava prema sve većoj autonomiji. Stoga hrđa na dnu oceana nije bila živa u smislu današnjeg, razvijenog života. Opet, bila je živa u smislu autonomnog sustava. 

Stoga bi bilo bolje reći da je život (onakav kakav danas poznajemo) evoluirao iz takvih sustava.