Rad od kuće globalno je doveo do značajno manje is

Kao jučer se sjećam najave s kraja osamdesetih godina da će pojava računala smanjiti potrebu za brdom papira koja je u opticaju jer će sve ići elektronskim putem, čak će i faxevi uskoro nestati.

I onda su se pojavili matrični pisači na mase.

Pa onda laserski pisači za mase.

Pa onda ink-jet pisači za mase.

Pa je broj kopija koja je u opticaju narastao s 3 na 5-6 komada.

I sad konačno vijest da je broj ispisa u padu.   

U mom poslu jednostavno mora biti pisana arhiva, svaki korak se dokumentuje i sve što se radi piše se, često su višestranični izvještaji koje moram pisati od nule sa brdom priloga (nekada imam 100-200 priloga) pa jedan predmet zauzme 1 ili 2 registratora. Pokušavam ja to stisnuti da većina stane na 1 ili 2 stranice, smanjiti margine i da bude dvostrani ispis, ali nekada bude subjektivnih pritužbi na taj moj način uštede papira, smanjenja zauzeća prostora i na kraju se to sve mora iskopirati za arhivu, a original ide u drugu službu koja to skenira i digitalno arhivira, te oni još dodatno pišu i dopisuju, naknadno donose odluke.

Hajde sve to, ali najgore mi je kada se i sve interne provjere sa službama moraju pisati, slati poštom ili nositi, pa pisani odgovori. Jbt pa makar da se službeno umrežimo i uvežemo ili  izvršimo provjere emailovima i sl. a da se isprinta konačni rezultat provjera. Al' jok niti koriste emailove, niti žele tako. 

Da, najveći problem je što analogni fax u današnje vrijeme imam velikih problema s radom ako ide preko digitalne telefonske linije. Očekivalo se da će se svi dokumenti slati e-poštom ili biti dostupni na nekom centralnom serveru, pa printati prema potrebi.

Ono što danas znaš kao sustav eGrađani bilo je u mislima sposobnih ljudi već tada, početkom devedesetih godina, na žalost rat je sve to usporio/onemogućio, a da ne kažem da su na pozicije odlučivanja dolazili podobni, a ne sposobni. Da su stvari bile drugačije, danas bi se Danci i Nizozemci divili nama na organiziranosti, a ne obratno. Kad čitam da imaju jedinstvenu bazu svih građana sa svim mogućim dostupnim podacima i da pojedine službe imaju uvid u pojedine podatke prema svojim ovlastima, dođe mi da sjednem i plačem kad iz jedne državne institucije moram nositi dokument u drugu državnu instituciju da bi se zadovoljila forma.

Inače me pritisne na WC kad me netko traži rodni list ne stariji od 6 mjeseci, kao da su se u knjizi rođenih u međuvremenu promijeniti podaci, pogotovo datum mog rođenja.  

E, al mozda si se u medjuvremenu ozenio ili razveo.

Hr logika da se u rodni list upisuje bracni status.

Hm da, a što ako sam se oženio ili razveo u periodu između 0 i 6 mjeseci? Onda nije bitno?

U biti, nije mi sasvim jasno što se zapravo želi postići s tim rodnim listom...

Moraš dokazati da si se rodio i da duh sveti s tim nema nikakve veze. 

Prelaskom na elektroničku poštu, potrošnja papira u uredima se definitivno nije smanjila onoliko koliko se očekivalo. Ono što se jako smanjilo je to da je uvođenjem digitalnih fotoaparata jako smanjena količina fotografija koje se izrađuju. Tu, vjerujem, industrija fotopapira, filmova i fotokemije ima veliki minus, dok je klasična potrošnja papira tu negdje kakva je bila i prije. Slažem se sa kolegama koji su rekli da su se nadali smanjivanju papirologije, kada već imamo elektroniku, ali što Ajar reče mi u HR smo na ravnoj ploči i jedva povezani sa EU a kamoli sa razvijenim svijetom.

 velišpočetkom 90-tih? Koliko mene sjećanje služi, joškrajem 90-tih je rijetko tko imao pristup internetu, a računalom se znalo služiti moooožda 5% 'rvata...

To ne dokazuješ rodnim listom:

https://www.mirovina.hr/fotodana/potvrda-o-zivotu-najbizarniji-dokument-iz-svijeta-mirovine/