Rođenje novih astronomija i smrt alternativnih teo

Nešto mi nije jasno.

Kaj je spajanje tih zvijezda trajalo samo nekoliko sekundi?

Ako nije, kako možeš biti siguran da je elektromag. val koji je uslijedio pratioc gracitacijskog? Mogao je biti od onog gravitacijskog prije 1000 dana?

Super članak, ali se moram dotaći one digresije s paprati: dok je nekima ova tema super, nekima meh, kreacionisti divljaju!

Moram ipak upozoriti na jednu krivu koncepciju koja je vrlo česta ne samo u popularizaciji fundamentalne fizike, već i u znanstvenoj zajednici, a koju i autor članka promiče, ili je barem u zabludi, a to je da je gravitacija nekakva sila, da gravitacijski valovi prenose energiju i da postoje nosioci te "sile" - gravitoni. Ako govorimo o Općoj teoriji relativnosti (OTR) to ništa nije istina što se može provjeriti u gotovo svakom udžbeniku gravitacije. Ne znam kako bih nazvao čin u kojem se u istom dahu poručuje kako je Einstein opet u pravu, a onda se nabace i koncepti koji naprosto ne vrijede u OTR-u, odnosno u očitoj su kontradikciji. Problem je što se tu sve miješa - i OTR i fizika elementarnih čestica i potencijalna proširenja te teorije te se zapakira u neki kupus koji se prodaje kao činjenica, a sve je samo ne to. Einsteina teorija kaže upravo da gravitacija nije sila i da prema tome ne mogu postojati nekakvi nosioci te sile kao gravitoni, a shodno tomu nije moguće ni definirati lokalno pojam energije, a kamo li da se ona prenosi gravitacijskim valom. Ako će se pak napustiti taj koncept da je gravitacija posljedica prostornovremenske geometrije - onda treba reći da je Einstein bio u krivu i da se OTR tek može shvaćati kao neka efektivna teorija čiji su koncepti posve pogrešni. No to onda treba reći i zauzeti stav, a ne govoriti istovremeno da je Einstein u pravu i da nije u pravu. To samo stvara shizofreniju kod čitatelja. Svi se borimo protiv pseudoznanosti, ali velik dio pseudoznanosti nastaje upravo u krilu znanosti koja se olako nabacuje zaključcima i tako navodi ljude da vjeruju u nešto što nije istina.

 Šta je onaj sudar crnih rupa od prije "1000" dana bio na istom mjestu?

 Teško je to pitanje u smislu definitivnog odgovora jer bi zahtijevalo detaljno čitanje i recenziranje, a to pak vremena. Ipak, mogu ti napisati par meta-analiza i smjernica koje mogu otkriti koliko se takav rad može aproksimativno razmatrati kao relevantan.

Arxiv nije mjesto gdje se objavljuju recenzirani članci, već samo preprinti, ali to ne znači da svatko može poslati tamo svoj rad već samo oni koji dobiju "potvrdu" (vidi endorsement system). Na taj način Arxiv se donekle štiti da ne završi bilo kakav sadržaj na njemu. No to ne sprječava da netko izvana žica da odobri njegov rad nekoga tko ima "potvrdu," a kako nema baš nekih sankcija za one koji to učine i propuste nešto što ne zadovoljava kriterije znanstvenog rada, takvi slučajevi nisu nevjerojatni. To je minimalna provjera i zato sljedeće treba gledati je li rad objavljen u nekom časopisu - a to ovaj nije. Može proći duže vrijeme prije nego se rad objavi, nakon što je preprint objavljen na Arxivu, ali ne baš više od 3 godine - to znači da autori nisu uspjeli uvjeriti recenzente nekog časopisa da objave njihov rad, ako su ga uopće slali u neke časopise, a to već ne daje dobar dojam. Nadalje, autori nemaju nekih drugih radova ako se provjere uobičajene baze - to također ne odaje dobar dojam. Unatoč tomu, svi ti meta parametri i dalje ne mogu eliminirati da se radi zbilja o nekoj dobroj ideji i zaključku, makar forma bila slaba. Uvijek može netko van sustava naići na nešto što je svim drugima promaklo, a pri tome imati i teškoće u objavljivanju svog rada zbog nerazumijevanja ljudi s kojima se susretne u procesu objavljivanja, pogotovo ako rad propituje uvriježene koncepte i zaključke. To je kao i kod spam filtera: nemoguće je s apsolutnom sigurnošću odrediti da li je možda neki mail označen kao spam, a da to nije zaslužio, a ako u njemu još piše "Viagra" stvar je još manje vjerojatna. Za bolju od te ocjene, potrebno je ući u sadržaj... što, kao što sam napisao na početku, zahtjeva vremena koje nikog nema na bacanje.

Kako sam ipak otvorio taj PDF i pročitao sažetak i proscrollao, možda mogu još na glas primijetiti da mi nije jasno kako su svi drugi do sada krivo pretpostavili distribucije barionske materije u galaksijama, a ovi s nekom numeričkom integracijom dobivaju poklapanja s opažanjima. Rekao bih da je negdje učinjena pogreška u računu ili u nekoj pretpostavci u radu. Nekakav prosjek znanstvene zajednice obično je površan u propitivanju osnovnih pojmova i koncepata s kojima rade i tu se nekad može dogoditi "obrat," ali u računima i formalnim dijelovima taj je mehanizam vrlo efikasan i dobar. Stoga, šansa da se pogreška nalazi baš u takvoj nekoj tehničkoj stvari (kao raspodjeli distribucije masa ili njezinoj integraciji) u svim prijašnjim analizama tog problema - teško mi je to za vjerovati, stoga bih zaključio da ovaj rad teško može biti ispravan. Za još sigurniju ocjenu od ove trebalo bi uzeti papir i olovku te prolaziti kroz sve tvrdnje i račune da bi se vidjelo, a to priznajem ne mogu ovako u slobodno vrijeme.

 Formalno, afilijacija nikad nije uvjet za objavu znanstvenog rada u nekom časopisu. Sumnjam da bi ikada i bila jer kad bi se objavljivanje formalno ograničilo u tom smislu, izazvala bi se cijela lavina problema u određivanju što je to afilijacija i tko ima "prolaznu" afilijaciju, a tko ne.

Međutim, u praksi, rekao bih da afilijacija pomaže jer većina časopisa u fizici koristi single-blind peer reviewšto znači da ti kao autor ne znaš tko je recenzent, ali recenzent vidi tvoje ime i afilijaciju. To sigurno stvara neku predodžbu o članku prije nego se pristupi čitanju sadržaja (vidi npr. ovo gore što sam napisao za meta-analizu članka): pa tako ako je rad od poznatijih autora s "jačom" afilijacijom, može te natjerati da više pažnje posvetiš recenziji i s više "respekta" pristupiš recenziranju. To ne bi trebalo niti smjelo biti tako, ali nažalost jest jer većina akademskog osoblja preopterećena je poslom i onda optimiziraju svoju energiju gdje god stignu. Tako kad vidiš da dobiješ na recenziju neki članak s nekog prvi-put-čuo instituta iz Alžira ili Irana, drugačije reagiraš nego kad dobiješ s Stanforda ili Oxforda. Naši znanstvenici često se žale da je njima teško objaviti zato što Hrvatska nije baš poznata niti relevantna na znanstvenoj karti, pogotovo ako tek ulaze u tu zajednicu prvi puta. S druge pak strane, znam par primjera gdje su ljudi objavili u najboljim časopisima nekog područja bez jake afilijacije i to svoj prvi rad - što znači da to ne mora biti nužno pravilo. Nadalje, obično se svi kunu u akademsku čestitost u smislu da nitko nije autor na članku ako zaista nije pridonio njegovom nastanku u značajnoj mjeri, međutim, po onome što sam ja vidio - to je daleko od istine. Najčešći razlog zašto oni koji su napravili članak često stave i one koji nisu radili ništa jest taj što "poznato ime" ima bolju prođu na recenziji, što je jasno svima poznata komedija. Vidi primjer na slici.

Stoga, ako imaš iskustva s pisanjem članaka i znaš za "tajne fitre"^TM na kojima recenzenti najviše ruše pristigle članke, onda pokušaj objaviti članak sam, pogotovo ako ideja nije groundbreaking, već unutar poznate paradigme. No pretpostavljam da bi ti olakšalo da nađeš nekoga s iskustvom objavljivanja u području u kojem želiš objaviti s kime bi ostvario neku suradnju i tko ima jaču afilijaciju.
 

Obično je neki prosjek u svakom području osjetljiv na "propitivanje" osnovnih polazišnih pozicija i koncepata jer to praktični znači da im kažeš da oni nisu razmišljali o tome. Najviše vole kad se njihova građevina nadograđuje novim i novim varijacijama i idejama, ali tako da ne ruši ono što je već postavljeno, barem ne ono oko čega su se svi složili. Npr. po njima je bolje da dodaš neko novo svojstvo na aksione kao kandidate tamne tvari koji bi modificirali kako se tamna tvar može detektirati nego da pretpostaviš da tamne tvari uopće nema i ponudiš neki alternativni mehanizam. Ako bi tvoj članak išao u smjeru "radikalnog," onda bih očekivao veći otpor pri objavljivanju i više loptanja s recenzentom, ako ovaj to ne bi odbacio odmah u startu. Nisam takvo što nikad objavljivao tako da ne znam zapravo što u toj situaciji može sve proizaći, već samo pretpostavljam na temelju viđenih mehanizama i konstelacija. Možda bi bilo i lakše nego što mi se čini, premda mi se to čini manje vjerojatnim.

Ideja je da objaviš u časopisu koji je najrelevantniji za područje tvoga rada. U prvu ruku, "najrelevantniji" može se donekle izraziti preko "impact factora", odnosno što je veći IF u danom području, to je načelno bolji časopis jer će više ljudi pročitati tvoj rad ako se u njemu objavi. IF ti ili piše na stranicama časopisa, ili imaš razne baze koje nude tablice i usporedbe, iako to osobno nikad ne koristim. Po mom mišljenju boja smjernica od IF je ta da naprosto gledaš u kojim časopisima se objavljuju članci koji su važni i popularni za područje u kojem se i tvoj rad nalazi. To ugrubo garantira da će se tvoj rad naći na radaru onih kojima je i najviše upućen da ga čitaju i evaluiraju. Npr. za astrofiziku i kozmologiju popularan je recimo PRD (Physical Review D).


Što se tiče krađe ideje / rada - načelno se svi zaklinju u akademsku čestitost, no u praksi ima i devijacija od toga te je zato dobar arXiv na kojem možeš objaviti nerecenziranu verziju i time si se donekle osigurao da si prvi objavio, čak i ako objavljivanje u časopisu potraje. Uglavnom, ta tematika krađe, plagiranja, autoplagiranja i slično je dosta kompleksna i ne bih sada u to ulazio. Samo da kažem da je uvijek pitanje što je "ista ideja" - više puta vidio sam kako ljudi dolaze do istih stvari posve neovisno i bez ikakvog znanja jedan o drugome.

Za ovo zadnje - možda tebe ne zanima tko je recenzent za tvoj časopis, ali kad bi se to sustavno znalo, bio bi to veći pritisak na recenzenta - ako ti netko napiše u recenziji za tvoj članak stvari s kojima se uopće ne slažeš i misliš da je to samo propust i nemar recententa, kad tad će ti i njegov rad ili projekt doći na recenziju što je prilika da primijeniš "jednake standarde" :-) Ovako je recenzent bog i batina i ti više-manje moraš tolerirati čak i ako napiše neke gluposti u recenziji jer nije pažljivo čitao.

Mogu ti samo poručiti sretno :-)

 Postoji razlika između znanosti i pseudoznanosti, tu granicu nikad neću prijeći.

Ako pristupaš radu znanstvenim pristupom/metodama onda će se uvijek naći netko tko će je objaviti - dokaz je Einstein i svi ostali sa radikalnim idejama.

Ako se radi o sasvim novoj paradigmi onda je na početku ona točno na granici -jer nitko ju ne razumije,

u isto vrijeme se rađa i nova paradigma u pseudoznanosti gdje se nova paradigma iz znanosti (koja je na korist čovječanstva) iskrivljuje na korist pojedinca (prodavača teorija zavjere).