Zbog čega onda njemci imaju najmanje djece kad imaju najbolje uvijete za to?
"Ma dajte, depopulacija je samo teor-
lako je prepoznat one koje roditeljstvo smara..
ako vrtić prima od 6:30 do 16:30... (a u manjim gradovima se skoro svi znamo pa samim tim i izdvojit ljude koji zbilja oboje rade od 7-16)
onda vidiš mamice koje inače nisu zaposlene,ali uredno dijete doslovno istovare u 6:20 i dolaze po njega u u 16:29...tih 10 sati one mogu uživati po shoping centrima, kafama i gubljenju vremena...
dok dijete kupi cijeli spisak bakterijskih, virusnih boleština + uši i stalno je balavo.
naravno zle svekrve će im skuhat da pojedu nešto s kašikom..inače bi djeca ostala cijeli dan na smokiju.
u isto vrijeme imaš ljude koji eskiviraju vrtić kroz siječanj i veljaču (jer to mogu glede posla ili ga nemaju) i kažu...baš nam je lijepo kući..zabavljamo se, izađemo na zrak, učimo, pjevamo ,plešemo i sretni smo....btw nismo na sumamedu i ne vise nam bale iz nosa 24/7/31.
neka pedijatar potvrdi koliko se pridržavaju ostanka kući...48h u vrh glave...kao ne mogu više jer će poludit i tako zarazno dijete opet istovaraju u vrtić.
to je moj komentar po kejem sam ja uvijek vidio roditelje kojima je ,jelte... "teško" uživat u najljepšem životnom trenutku. a možda sam ja u qrcu ili moja žena što nije lapačina koja se vozika sa prijama po centrima i po kafanama mlatara jezičinom uz kapućino dok skrola statuse i naguzuje selfi duckface.
te dvije skupine ljudi se vide iz aviona. to što se ide u "nezadovoljstvo" provuć ekonomski faktor je farsa.
Inače u Njemačkoj se njeguje kultura postkršćanskog ateističkog-ašlohizma, drugim riječima, nema boga, ali je zato moj šu...pak BOG!
Pa kad se rodi dijete, ooooo majketi... moraš malo otet od svog preuzvišenog š.pka za drugo ljudsko biće, vlastito dijete.
Naravno, većina roditelja nemaju znanja, a ni volje skupiti znanje kako nešto faking ISPRAVNO I EFIKASNO odraditi u životu, pa im je dijete teret, ne zato jer je dijete teret, nego zato jer su oni AMATERI i LUZERI bez mozga.
Pa ne čudi, da takvi, suočeni sa minornim teretom kao što je dijete, padnu u depru.
Imam takvih 50 na poslu, svi su u depri samo što moraju doć raditi ujutro... nemaju volje odradit 8 sati za koje su masno plaćeni. ašlosi i luzeri
Roditeljstvo i briga su nam svima na ovaj ili onaj način hardkodirani u genima i to se uvijek nekako izražava.
Ako ne brinemo o djeci onda šećemo pse ili redovno provjeravamo forum je li se netko pokakao.
Ima više aspekata s kojih možemo promatrati ovaj fenomen, primjerice:
Coming of age
Odrastanje je bitan dio roditeljstva. Ja sam sa svojim klincem igrao igre na multiplayeru od prvih dana. Kad je imao šest mjeseci na svakoj igri sam ga izdominirao rezultatima 3:2, nekad i s dva razlike. On je na početku imao primjetan lag jer smo morali prekidati zbog izmjena pelene. Jednog dana tako on mene razvali u svakoj igri, o'š strategija, oš pucačina, simulacije, sve, nisu mi pomogli ni cheatovi.
Pomislih "gotovo je, spreman si za samostalan život, ovih pet godina je prošlo u trenu".
Kad Ihushevo dijete navrši deset godina, ćaća ga posjedne na koljeno i reče - "slušaj, da ti tata kaže par stvari bitnih za život". I onda krene monolog koji traje i traje, kad završi sa "... i to ti je tako sine, businnes as usual" mali je već navršio dvadesetprvu, punoljetan je po pravilima većine zemalja i prepun znanja spreman za samostalan život.
Željena djeca
Neki ljudi nažalost ne mogu imati djece i to se vidi na njihovom odnosu prema EV. Žele ga svim srcem ali ga ne mogu imati, ipak pozitivno pišu o njemu i uvjereni su kako predivno živjeti s tim "bićem". Preostaje im nadati se u posvojenje jednog dana kada sa zapada počnu pristizati rabljeni i cjenovno dostupni "klinci".
Neželjena djeca
Opet primjer EV-a. Kada jednom država svojom "pronatalitenom" politikom kroz poreze i subvencije omogući većem dijelu građana posjedovanje EV-a tako će Memulica u svojoj garaži vidjeti novi EV koji su ukućani naručili bez njegovog odobrenja. Kada ga bude vidio onako medenog i bespomoćnog kako sniva i cucla dudu prikopčanu na 380 V pomislit će "nisam te ispočetka želio, govorio sam da nisi moj ali sada, kada te vidim - priznat ću te, registrirat ću te na svoje ime".
Neki ne priznaju djecu kao svoju, ne žele ni plaćati alimentaciju. Kao argument ne ističu činjenicu da je mali pljunuti poštar nego smatraju da je ultrazvuk fotošopiran, taj uređaj je ionako izmislila NASA, testovi su fejk, a ćunom se ionako ne može penetrirati kad je na vrhu flat, a ne okrugla.
Ambicije projicirane na djecu
Mnogi ljudi imaju prevelika očekivanja od djece. To se najbolje vidi na roditeljima koji su posvojili bitcoine. Svaki dan promatraju kako raste (ako raste) i u stilu Line Červara ga bodre "gle, narastao si dolar i tri centa od jučer, znači možeš to to, ne da možeš - moraš! Uložio sam u tebe 19.000, rasti kako god znaš, moraš rasti, vježbaj pizda ti materina...."
Kao većina djece i ona od Mary Sue će prvo izgovoriti "maamaa", na što će mama - "Kakva maamaa", ja sam 'mama', prvi glas je kratko-uzbrdni pod kutem od 80 stupnjeva, a drugi nizbrdni pod 45 stupnjeva. Dokle misliš gugutat po deskriptivnom rječniku seljačino novorođena? Da sam znala da se rađate tako nepismeni ne znam bih li... što si radio uopće devet mjeseci u maternici? Ako se to ne popravi upisat ću te u osnovnu školu 'Arbeit macht frei'. Dobro, utjeha mi je što ovaj krkanluk od pet banki na forumu ne razlikuje č i ć od Trumpovog auto-laka kojim si boji kosu".
Neobjektivno prihvaćanje djetetovih mogućnosti
Ponekad roditelji kroz ružičaste naočale promatraju mogućnosti svoje djece. Tako će i Pkwfz prijaviti svoga klinca na "Snježnu kraljicu" htijući ponoviti uspjeh staroga Kostelića. Kad se mali zapuca već u prvu zastavicu, pljusne na stazu i bočno kotrljajući se prođe kroz cilj, stari će s rukama u zraku uskliknuti "Moj mali rola nadmoćno".
Jabuka ne pada daleko od stabla
Prve riječi Fridayevim bebama nisu bile "mama" ili "tata" nego "hello World" i ponosni ćaća je uvijek na to reagirao "a jesam ovo iskompajlirao svaka mi čast".
Meni je klinac neki dan otpjevao:
"Oprosti mi pape, ako sam ti nanio bol
Sad sam kao i ti postao običan trol"
Ako se punica smatra bližom osobom ne može se ovo istraživanje a priori odbaciti kao baš potpuno neosnovano.
Plodite se i množite...
Moj mali ima 3 tjedna bas na danasnji dan i moram priznati da je prvih 10-ak dana bilo jako tesko zbog konstantnog nespavanja (imao sam hitan sastanak usred kojeg sam uspio zaspati na par minuta). Sada kada se to smirilo te se budi samo svaka 3 sata po noci situacija je sasvim dobra. Mi smo imali srecu (za sada; da kucnem u drvo) te je zeni cijela trudnoca protekla bez simptoma, porod bez komplikacija (osim sto je trajao 26h), a mali je zdrav.
S druge strane, naslusao sam se horor prica od kolega, a i dobri prijatelji su prije godinu dana imali (i jos uvijek imaju) velikih zdravstvenih problema radi trudnoce. U takvoj situaciji mi je potpuno razumljivo zasto bi netko smatrao roditeljstvo nesrecom. Osobno bih radije da nikad nemam djecu nego da su mentalno bolesna ili imaju fizicki defekt. Ako nema ovakvih iznimnih situacija, ne znam kako netko moze smatrati smrt bracnog druga manje stresnom.
Jednako tako mi je cudna ova statistika koja kaze da je Njemacka postala zemlja s najnižom stopom nataliteta u svijetu. Oko nas sve vrvi djecom. Toliko ih ima da se na mjesta u vrticina ceka minimalno godinu dana, pa cak i do dvije! Sustav je organiziran tako da mozes ici na porodiljni i dobivati 2/3 place sto je jako bitno u pocetku roditeljstva. Zajedno majka i otac mogu iskoristiti do 14 mjeseci ovakve pogodnosti. Zatim su tu klizna i skracena radna vremena, uredi u koje mozes dovesti djecu da se igraju s drugima dok radis. U Spanjolskoj npr. toga uopce nema.
U Njemačkoj porodiljni završava kad vam dijete navrši 2 mjeseca. Toliko o "uvjetima". Švedska? 2 tjedna prije ili nakon rođenja djeteta. A struka se zalaže da se djeca doje prvih 6 mjeseci. Dakle, koji kurac?
Današnje društvo "sugerira" vrijednosti u kojima je obitelj kao zajednica marginalizirana. Imati obitelj pri tome samo otežava ostvarivanje postmodernističkih vrijednosti. To samo po sebi ne bi trebalo biti bitno, osim ako težimo živjeti po očekivanjima drugih. Možda tu i leži dobar dio pomutnje oko roditeljstva, pošto mnogi mladi ljudi nisu sami sa sobom načisto. Tu su žene u posebno ranjivom položaju, budući da njihov biološki sat nije fleksibilan. Od primjerice jedne doktorice se ne može očekivati da je imala posložen život za vrijeme studija, a morala je odguliti bar 6 godina da postigne svoj cilj. Nakon toga ju čeka početak radnog odnosa i specijalizacija. Uz navedeno, za obitelj joj treba i gora polovica, koja nije trivijalna za pronaći, a već ste u ranim 30im.
Postao sam otac sa 31 g. i ako pitate moju majku, reći će vam da je moj sin najbolje što je proizašlo od mene. Mogu se samo složiti. Da ne trubim o emocijama, ukratko: koliko je život teži, toliko je i ljepši. A i čim preuzmete odgovornosti i kontrolu nad životom, samim time mu dajete više smisla. Smisao stvaramo sami sebi, a ne dobijamo ga on nekog imaginarnog čike s nebesa. Bar ja tako gledam na to. Siguran sam da roditeljstvo nije za svakoga, but its not a competition. Neka svatko traži svoju sreću, a ne prepoznavanje od drugih.
Sove?
Jel ovo Bug ili BuzzFeed?
Nemam ni 20 godina, naravno želio bi imati dijete ali mislim da kad bude imao djete da više neću živit već preživljavat.
To vodi samo na jedno.... Da je stanje malo bolje u državi, mislim da bi se više noge širile
Nemam ni 20 godina, naravno želio bi imati dijete ali mislim da kad bude imao djete da više neću živit već preživljavat.
To vodi samo na jedno.... Da je stanje malo bolje u državi, mislim da bi se više noge širile
Širenja nogu ima na svakom koraku, neovisno o stanju u državi. Manjka rađanja djece.
edit: Čak ne neovisno o stanju. Što je stanje gore, to je širenja nogu više. To je najjeftinija zabava, pa je u pozitivnoj korelaciji sa lošim finansijskim stanjem. Da je stanje finansijski bolje, ljudi bi našli kvalitetnije vidove zabave.
Nisam baš mislio širit noge radi zabave već radi pravljenja djece(znači da baš ideš pravit djete, a ne da ti se omakne)
Nisam baš mislio širit noge radi zabave već radi pravljenja djece(znači da baš ideš pravit djete, a ne da ti se omakne)
Teže je naći pogodnu pizdu i ono što ju okružuje poželjeti ženom nego imati stabilne financije. 
Nije mi jasno kako si zaključio da ga ne volim, ako sam naveo da sam s vremenom ga zavolio? Ja sam samo bio jebeni baksuz koji je iz velikoga sranja uletio u veliko sranje (smrt, pa opet smrt), pa sam se morao boriti sa svime sam.
Da je sve bilo drugačije, bio bih i ja samim time. Ništa od ovoga što sam napisao ne bi me mučilo, niti bih prolazio kroz sve to.
Ali jebiga, svako zlo, za neko dobro. Sada imam vlastitu obitelj koju volim, kao i ona mene. Ja da ne volim djecu, ne bih imao vlastito.
Samo najviše mi je žao što sam sa svime time opteretio suprugu dok je bila trudna, a najmanje sam htio nju, jer osobe od kojih sam očekivao pomoć, dobio sam kurac, a tim osobama sam ja bio najveće rame za plakanje kada je njima bilo crnilo.
A očekivati od nekoga racionalizam u situaciji kada vidi bratovo tijelo, kada nosi tijelo prijatelja, zahtijevna je stvar. Gotovo pa nemoguća, jer gledaš ljude koje si volio, koji su ti bili dio obitelji, a sada ih više nema zbog njihove greške.
Najlakše crno-bijelo suditi, tako mogu i ja, ali često je neispravno, a i pokazuje koliko netko ima "širok pogled".
Mali homo sapiens rođen preuranjeno (u 9 mjesecu). Crijeva mu nisu bila razvijena - 6 mjeseci grčeva od rođenja. Centar za ravnotežu i noge mu nisu razvijene - 12 mjeseci nije znao hodati. Mozak mu nije razvijen u potpunosti - 24 mjeseca ne zna pričati. Za takvo biće treba 24h dežurstvo dvije godine, dva roditelja jedva uspjevaju spojiti kraj s krajem. Nije došao priloženi manual kako sve to odraditi niti su to učili školi.
Evo slike za one one koji kažu da je to čudo, naljepši dio njihova života.
Sad kak ima 3 i kusur godina postaje užitak, imaš malu pravu osobu koja zna trčat, pričat, slušat...
Ne vrijedi baš za Švedsku
https://sweden.se/quickfact/parental-leave/
U vrijeme egotripova djeca su nešto najbolje što se može nekome desiti. Malena čuda.
U Njemačkoj porodiljni završava kad vam dijete navrši 2 mjeseca. Toliko o "uvjetima".
Molim te da ne siris neistine.
Majke u DE imaju Mutterschutz 6 tjedana prije poroda i 8 tjedana nakon poroda te u tom razdoblju primaju 100% iznos place. U slucaju komplikacija, majka uvijek moze dobiti i Beschäftigungsverbot (cuvanje trudnoce).
Zatim dolazi Elternzeit do 2 godine provjereno (zena mi kaze da vrlo vjerojatno moze i do 3) te ga mogu koristiti OBA roditelja. Ja sam sada na Elternzeitu mjesec dana te cu uzeti jos jedan mjesec kada mali napuni godinu dana. Zena je uzela 2 godine. Elternzeit je neovisan o novcu koji primas, za to sluzi Elterngeld. Da ne kompliciram sa detaljima, uglavnom ga roditelji uzimaju na nacin da ocevi uzmu 2 mjeseca, a majke 12 mjeseci te za tih 14 mjeseci drzava placa 2/3 prosjecne place do max iznosa od 1800€ (neke firme to nadopune do punog iznosa place, ali to je njihova dobra volja).
Dakle nitko nije prisiljen vratiti se na posao nakon 2 mjeseca, niti zakonski niti financijski! Stovise, cijeli sustav je dizajniran da maksimalno pomaze na samom pocetku jer bi baratanje novorodencetom bez podrske partnera bila apsolutna nocna mora.
Edit - vidim da si i po pitanju Svedske opovrgnut te da tamo imaju jos i bolje uvjete u odnosu na DE.
Ja rekoh
A da tek vidis klinike i tretman u njima. U HR su to mesarije u kojima je trudnica zadnje smece, a ovdje se zbilja odnose kao prema ljudima. Nakon poroda je supruga s malim bila u posebnoj "vili" 5 dana prije no sto su je otpustili doma. Naravno, sve besplatno. Poslali smo sliku jednog rucka njenoj sestri i dobili komentar da ona u ZG toliko hrane nije dobila u 3 dana koliko je lezala na odjelu. Cinjenica je da kada se naviknes na dobro, vise ne mozes pristati na losije.
Zar nije planeta prenaseljena ?
samo 2 stvari:
sramotni naslov
sramota od članka
Veliko razočaranje, jer volim čitati dotičnog autora.
Roditeljstvo danas u jednom danu:
8 sati ne vidis svoje dijete jer spavas
8 sati ne vidis svoje dijete jer je u vrticu ili skoli
6 sati vidis svoje dijete, ali te boli qrac, glavno da tebe kao roditelja pusti na miru zavisi o dobi djeteta dijeli se na:
mala djeca: igracke, tv, tablet, mobitel (sve crtici)
starija djeca: tv, tablet, mobitel, pc, xbox, ps, neki sport (nogomet,tenis itd)
Rijetkost je izlazit vanka s djecom jer je to puno posla, drugim rijecima trebas ga pazit sto je roditeljima danas naporno. Slucajeva gdje navecer zena ide vanka s prijateljicama ili muz s prijateljima dok drugi cuva dijete postaje normalno dok se stariji ljudi kada cuju takve stvari krste.
2 sata pod navodnicima provodis s djetetom kada je dorucak, rucak, vecera, prica sto je bilo u vrticu/skoli/hobiju i nekim amo ih nazvati glupim razgovorima s kojim djeca postaju sve gluplja i gluplja gdje nema nikakve normalne teme nego samo da nesto pricas tj gluposti.
---------------------
24 sata
Imam 4 prijateljice koje su tete u vrticu i sve su mi rekle da postaje sve gore i gore jer djeca doslovno ne znaju nista i tu ne govorim o bebama nego o djeci koja vec trebaju imati neku kulturu iz doma, a nemaju je. Ako oni nesto zele to je to, nema druge nego pustit ga da se igra, baca okolo igracke itd. Roditelje uopce nista ne zanima oko vrtica, glavno im je da plate i da dodu po dijete iza posla.
glupo je svađati se oko ovako osobne teme. mislim da ljudima razmnožavanje nije imanentno (kao većini ostalih živina) i trebalo bi biti stvar bezuvjetnog koncenzusa (kao, uostalom, i sve ostalo u vezi). ipak to sadrži ogroman dio egoizma (imat ćemo djecu ma što bilo - s njima i/ili s nama; osim toga - treba nam netko da produljimo svoj vrijednosni sustav, a ne gene) ali i odgovornosti (zveknuti dijete protiv njegove volje u ovakav svijet?! to je već maliciozno). veći problem je nasumično razmnožavanje, uz istodobno podmetanje svih mogućih prepreka posvajanju (iako je to s mojeg motrišta isti q - dijete je od onoga tko se o njemu brine, želi ga i voli, neovisbno o biologiji). ja nisam htio dijete no eto nametnulo mi ga, kao pokušaj spašavanja braka (čega?! društveno umjetnog bolesnog nasilnog konstrukta - i u brak se mahom ulazi k'o krava u djetelinu - nije zaživjelo u me). na koncu sam sve osim rađanja odvalio sam (tzv. "bavljenje"), potpuno nespreman i uz ocean improviziranja no ispala je ok. pure luck. da se mene pitalo za mene (jednako kao i moje starce - čitav život mi to napominju) - ne bi bilo djece. jednako, stvar toga da su ljudi zbog imanja mladunčadi sretni je osobna i prilično nasumce razbacana, a u to miješaju politiku, religiju, svašta, izostavljajući ono osnovno - želju i mogućnosti (manje materijalne, više sve ostale, uključujući intelektualne) "autora" za potomčadi (izravno ili posvajanjem).
poanta: ako oboje (obje, obojica, sami, votevr) želite djecu jebite se bez zaštite ili se ponižavajte pred birokracijom. ako ne, ipak se jebite ali uz zaštitu. i nema birokracije u tom dijelu. 
činjenica je da imanje djece ne rješava NI JEDAN problem već samo stvara dodatne (jednako imateljima kao i "ozračju") no da nema djece, što bi radio doc Berecki (vrtićarci, prosvjetari, murija itd. s jedne) ili kler (i njimanalikujući, s druge strane)? 
- napomene za uz pelinkovac, a prije mirogojčeka: i hitlerovi/staljinovi/popovski itd. roditelji su imali djecu. osoban stav: najveći izum ikad (stvaran napredak čovječanstva) je kontracepcija (daje makar nekakvu razinu kontrole nad životom, iako ne osobito pouzdane. no bolje išta ...). kad se dijete jednom pojavi, nema Ctrl+Z. za kockanje, kladionice i ini hazard imate posebne institucije. 
Pretpostavljam da su ovdje sve mlađi ljudi na forumu pa je zbog toga sve puno negativnih stvari o roditeljstvu.
Sve ja ja ja sve neki egocentrični tipovi i izjave.
Roditeljstvo je najljepše na svijetu je ispočetka si malo neispavan, ali bez djece nema života djeca su nadahnuće i smisao života.
Slažem se da ima ljudi koji nisu sposobni za roditeljstvo, ali postati otac ili majka je 100% pozitivna stvar i sreća.
Di si ti izvukao negativne stvari? Ja sam pročitao sve komentare i moram reći da sam ugodno iznenađen pozitivnim stavovima, ima još nade za ovu zemlju :)
