eo i primjera iz prirode, kojim se pokazuje kako svatko može imati svoj planetarij uz minimalan trošak i bez telefona: jutros (noćas? oko pol 5 ujutro) je nebo bilo neuobičajeno vedro te se na jarunu zapiljih u predmetno (nebo, jelte). svaki unešto ozbiljnije evoluirao primat na mojem bi mjestu pritom zastao te nepomično zurio u davnu prošlost, kad su ta svjetla tek započela put do nas. ali ne, jebiga. ja nastavio hodati i zabio se u štangu nosača ljuljačke na dječjem igralištu. tad sam vidio sve zvijezde, što inače ne bi bilo moguće, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog svjetlosnog zagađenja. no bar su naočale ostale čitave a izvukoh i pouku ("kad zuriš u nebo hodajući, prvo provjeri da barem 100 - 200 m ispred i okolo nema tvrdih, nepomičnih i uspravnih prepreka"). 