Tržište nosivih uređaja raste zahvaljujući pametni

a očito raste i broj budala s previše love a premalo mozga. 

 now seriously, folks: kupiš to (jer si već, pretpostavka!, namirio ostale životne nužnosti a višak ti se nije htjelo ulupat u pivo/vino/žene/pjesmu/dobrotvorne/zlotvorne svrhe) i sad ti to nešto tamo pokazuje. nekakve sličice i brojeve i slova i bla. tvoj blentavi mozak (koji se kao i moj može prevariti običnom optičkom iluzijom) u to povjeruje i trenutačno mijenja percepciju stvarnosti: ti si odjednom zdrav, dobre kondicije, pastuh, model za kip. pun sebe tad se puraniš na povratku s "rekreacije" i nije ti jasno zbog čega te i okoliš ne doživljava takvoga. da nije možda problem u pogrešnom tumačenju očitanja s te naprave? brzo liječniku na provjeru. ne, dobro si ti, samo je baterija malo prošvikala u tome što nosiš pa ti puls ide malo naprijed. duši te? nemreš bežat? nije to zbog stresa/pušenja/nasljednih nedostataka/čegaveć nego je premalo električnih automobila na cestama. zašto? jer su idiotarija: preskupi, nebitni u velikoj slici, malen domet itd. i ti sad, potaknut novim spoznajama o okolišu koji je destruktivan za tvoj bitak, kreneš ispravljati krive drine izumljujući baterije, bezkatranski asfalt, beznaftnu plastiku, sintetičku gumu, maziva od mrkve itd. a to činiš sjedeći/ležeći (čitajući, tipkajući po računalu, daveći ukućane, zanemarujući psa/papigu/mačka/žirafu/zelenu mambu/whatnot, domišljajući se stotinama vragova ...). i tako osjetiš da polako propadaš. to te ponovo tjera na "rekreaciju" i očitavanje naprave na ruci. tvoje brige su sve brojnije, a rezultati sve slabiji. više niti sam sebe ne doživljavaš kao aquamena. i tako ukrug. jednoga ti dana pukne film i skužiš da ti niš od toga nije trebalo i da je jedini koji je od tvoje kupnje naprave imao koristi bio proizvođač i njegov vjerni marketingaš (daht, daht, kocka šećera, daht, daht, daje šapu). a ti si ispao budala i imaš manje novca za nešto korisno (ali još uvijek dovoljno da ga potrošiš na neku beskorisnu điđu, samozavaravajući se kako ti je život iznenada s njom postao bolji i kvalitetniji). ekonomija ovo naziva "preraspodjelom društvenog bogatstva" (no ne u protuzakonitu obliku - neke prijevare su dopuštene a neke ne; ovisi o količini novca uloženog u marketing; i tvojeg novca), a u jednadžbi je, kao varijabla, upravo proporcionalna gluposti onih koji ga trenutačno posjeduju (korelacija s debljinom krumpira i njegovim uspijevanjem na betonu). marketing to zna i to mu je modus operandi. oš još?