Zašto bježe programeri?

Imaš cijele narode koje je teška nevolja natjerala da postanu homogeniji, napredniji, razvijeniji, tako da tvoja teza da moraš biti bogat da bi bio "uspješan" ne stoji. Sportaši su bili kao bezvezni primjer, prvo što mi je palo na pamet, ali mogao bi nabrajati primjere iz bilo koje struke. Kao što danas imaš super uspješne poslovne ljude koji su pretežno "college dropout". Vodeći se tvojom logikom to jednostavno ne bi trebalo biti moguće.

Ovo s projektorom nisi shvatio, ja sad sa svoje pozicije mogu taj projektor kupiti bez da moram raditi za njega, bez da žrtvujem više od 5min. vremena. Nekada to nisam mogao, a kupovao sam kao i svi stvari koje si nisam mogao priuštiti i onda sam za njih radio i radio i radio, na kraju niti sam previše u njima uživao niti mi itko sada može vratiti potrošeno vrijeme. Drugi nam određuju što ćemo misliti i što nam "treba". U tom kontekstu pišem da čovjek treba spoznati samog sebe i svoje potrebe, a ne ujutro upaliti TV i slušati što danas mora kupiti i računati u glavi koliko mora ekstra raditi da bi to otplatio. Balans je bitan.

Što misliš tko se bolje osjeća, onaj tko ima dovoljno za normalan život ili onaj tko ima 4 kuće, 3 stana, 7 kredita, 5 auta, 4 lizinga? Tko je od njih "bogat"? Ovaj prvi je slobodan, ovaj drugi nije, on ne može stati i mora raditi, njegova volja više nije bitna.

Ti uporno potežeš primjer ekstremnog siromaštva, ali već sam ti napisao da ne diskutiram o tim ljudima već o prosječnom Hrvatu koji upada u zamku konzumerizma. Sve je podešeno vrlo jednostavno, prvo te uvjeri da ti nešto treba, onda ti se omogući da to kupiš i onda moraš raditi još više i duže da bi to otplatio.

Govorim sa stajališta osobe koja je imala novaca i koja ih nije imala. Tako da je nebitno što trenutno imam jer sam prošao i sve druge faze i svjestan sam grešaka. U tom periodu mnogi drugi su htjeli biti na mom mjestu, a ja bi bio dao sve da sam na njihovom. Imati novaca nije loše i o tome ne govorim već o putu koji će netko proći da bi ih imao, a odreći se sebe i onog što ti je stvarno bitno da bi imao novaca je krivi put.

Ja se samo nadam da ću unatoč propuštenom imati dovoljno vremena pronaći sebe i da sam na vrijeme stao. Imam dosta prijatelja i poznanika koji su prekasno stali, dođe 60 za tren, a dođe i srčani bez da te išta pita.

Upravo tako. Uvijek ćeš jednome biti super bogat, a drugome sirotinja. Uvijek će tu biti skuplji auto, skuplja jahta... ako ne znaš stati i pronaći svoj balans i sreću onda ćeš biti u istoj poziciji kao i onaj tko ima puno manje, ali teži imati puno poput tebe.

Hazzard From da Hood kaže...

mzopg kaže...

neutrino kaže...

mzopg kaže...

Nismo svi isti, ja kad nisam imao radio sam na sebi, nisam sjedio i kukao, radio sam svakakve poslove i usput učio, često i po tri posla, ništa mi nije bilo teško i ispod časti. Od svoje četrdesete sam u aktivnoj mirovini, sada radim što mi se radi i kada mi se radi. To je bio moj cilj, a put do njega je bio težak, ali ne i nemoguć.

 

Ne može ti se *ebati za korupciju, nepotizam i slično jer upravo to je često razlog zašto nemaš. Pa kad sa završenim fakultetom ne možeš pronaći posao sjeti se da zbog spomenutog na tvom radnom mjestu sjedi netko tko nije sposoban taj posao raditi kako treba, ali je podoban.

 

Najteže u životu je naučiti biti sretan, kada to naučiš manje ti je bitno imaš li na računu za kupiti Kiu ili Teslu. Ljudi padaju u zamku konzumerizma, gdje ih se prvo uvjeri da im nešto treba, a zatim moraju raditi još više i zaraditi još više da bi si to mogli priuštiti ili otplatiti. Da bi im bilo lakše upasti u tu zamku imamo kredite, rate, revolving...

 

Da skratimo, ako nemaš osnovne uvjete za život, onda ne možeš raditi na sebi.

Prodaješ identičnu demagogiju koju prodaje kler svojim ovcama. Što si siromašniji i jadniji luzer, to si bolji vjernik i "sretniji". Ne znam koliko intelektualno osoba mora biti osakaćena da to proguta.

 

Nije isto pišat, srat, jest i spavat u istoj prostoriji u garsonjeri od 20m2 i život u 100m2. Isto tako nije isto vozit Daciu i Volvo. Nije isto jest hrenovku i biftek ili kovača. Nije isto bit na listi čekanja za pregled ili zahvat kao i odlazak u privatnu polikliniku. Poserem ti se na "konzumerizam" iz tvog konteksta.

Formula je debilno jednostavna, što više love, to imaš bolje uvjete za kvalitetniji život. Kvalitetniji život donosi sreću.

 

Za kraj: Kakvi ljudi si mogu priuštiti aktivnu mirovinu od svoje četrdesete, ako ne bogati?

 

Nažalost nemaš pojma što pišeš. Znaš li ti koliko je ljudi iz bijede postiglo čudo? Pogledaj samo koliko imaš sportaša koji su iz nikakvih uvjeta postali vrhunski sportaši. Po tebi to jednostavno nije moguće. Što više teški životni uvjeti te često tjeraju da daš maksimum od sebe, dodatno te motiviraju za razliku od zlatnih momaka koji se rode sa srebrnom žlicom u dupetu i kojima je teško pronaći motivaciju.

 

Naravno da nije isto živjeti komotno, luksuzno itd. ali ti uopće nisi shvatio poantu mog pisanja. Niti je financijsko bogatstvo jamstvo za sreću niti je siromaštvo jamstvo za nesreću. Kad bi to tako bilo onda bi svi bogati bili super sretni i zadovoljni, a pogledaj koliko samo poznatih i slavnih boluje od raznih depresija, alkoholizma, raznih ovisnosti, kolika je stopa samoubojstava.

 

Ono što sam želio poručiti je da treba prvenstveno naučiti biti sretan s onim što imaš, ali to ne znači da ne trebaš i dalje raditi na sebi i napredovati. Ukoliko nisi naučio biti sretan to nećeš biti ni kad budeš imao milijune jer ćeš uvijek željeti više i više i stalno ćeš se osjećati isprazno i nezadovoljno. Sreća će ti biti kratkotrajna i onda ćeš se opet utopiti u nezadovoljstvu. To je posljedica traženja sreće u materijalnom, ukoliko to nemaš s kim podijeliti ništa ne znači.

 

Misliš da sam se rodio bogat? Živio sam ja dobar dio života u 20m2, jedva krpao kraj s krajem, radio po tri posla van struke i onog što me zanimalo, ali sam konstantno učio i radio na sebi. Sada sam u "mirovini", ali to nije došlo samo od sebe i sada si mogu kupiti što god želim, ali to mi jednostavno više ne predstavlja nikakvo veselje, više me raduje kupiti nekakav undervalued uređaj pa otkriti njegove skrivene vrijednosti nego otići u trgovinu i pokupovati sve najskuplje što imaju.

 

Po ovim usporedbama koje si naveo vidim da jednostavno nisi shvatio moju poruku, neupitno je da je Volvo ljepše voziti nego Daciu, ali nije to poanta. Imam doma privatnu kino dvoranu, uzeo sam top platno i odličan 4k projektor i uživam u gledanju, ali da sam morao žrtvovati 10 godina života da bi si to mogao priuštiti rado bi se toga odrekao i proveo tih 10 godina drugačije. Stvar je u balansu. Uvijek će postojati bolje, skuplje... pitanje je samo po koju cijenu. Vrijeme je najbitnija varijabla.

 

Spominješ zdravlje, da bi bio zdrav u većini slučajeva ne moraš biti bogat, što više većina bogatih koje poznajem imaju ozbiljnih problema sa zdravljem jer se uglavnom ne kreću, previše rade i konstantno su pod stresom i trpaju u sebe tone nezdrave i masne hrane. Da, oni će si moći lakše priuštiti privatnog doktora, ali da su u startu pazili na sebe on im vjerojatno ne bi ni trebao. Naravno da nisu sve bolesti iste, ali svi mi možemo paziti što jedemo i voditi brigu o svom zdravlju.

 

Znaš li gdje se najbolje kompenzira novac? U kupovini vremena, a vrijeme kupuješ tako da drugi umjesto tebe obavljaju svakodnevne stvari. Ne kupovina materijalnih stvari, 55 auta, 120 ručnih satova, 300 pari cipela...

 

Kažeš nije isto jesti hrenovku ili biftek. Znaš što, prošao sam na desetke luksuznih restorana sa Michelin zvjezdicama, i lijepo je to, prvenstveno kao iskustvo, ali prije par dana sam sa ženom sjeo na žalo uz more, ponijeli smo dva sendviča, pecivo, maslac, zimska i sir, dva pomidora i dvije breskve i ne bi taj trenutak mijenjao za 100 Michelin zvjezdica i luksuznih restorana.

 

 Covjek je sve u pravu i tu nema daljnje rasprave, vrijeme je nezamjenjiva i nepovratna varijabla(za sad..), mogu se pronac u ovom svemu, i sam zivim i radim vani sa zenom i djetetom, tolko sam htio svoji kucu vani da nemoram stan placat(sto na moju zaradu mjesecnu neigra nikakvu ulogu),kupili smo kucu(poprilicnu cifru izvalili), dobar auto, ljetovanja brodom itd itd..Aliii, sto sebi nikad necu oprostit, i sto ce me kopkat ko sto me i sad kopka, djete propricalo, djete prohodalo, prve rijeci,smijeh itd. Nisam bio tu, nisam to dozivio, i to je nesto, sto novcem nemozes platit, tako da nije sve u novcu,al bez novca, nemozes zivit.. Tako da i dalje vrijedi ono sto je moj otac reko "Nije sve u aprama,al je sve u parama."

Hvala kolega na shvaćanju moje poruke. Upravo to pokušavam prenijeti i to iz vlastitih grešaka koje sam napravio. Je sad mi ništa ne fali, ali ono što sam žrtvovao na tom putu kao i ti više nemam niti mogu vratiti vrijeme. Treba znati pronaći dobar balans, a mnogi se izgube u tome i stalno misle ima vremena, to ću kad obavim ovo, to ću kad riješim još ovaj jedan projekt... a vrijeme neumorno ide i ne pita nas ništa.

 Ja ne bi rekao da bježe, nekako mi je to pogrešan izraz. Nigdje oni ne bježe, oni samo traže svoje mjesto pod suncem. Neki od njih će ga pronaći, neki će se vratiti nazad, imam među svojim prijateljima i poznanicima i onih koji su se snašli i super im je tamo gdje su otišli, a ima ih koji su se relativno brzo vratili i rekli da im je draže ispijati kavu pola dana nego trčati za poslom cijeli dan. Sto ljudi sto čudi.

Tko hoće pristojnu mirovinu, a neće van niti se odreći 8-16h posla - kupite veći komad zemlje, posadite lješnjake, kestene ili neku treću opciju s dobrim prinosom. Čekaš jedno 10 godina, a onda svake godine berba novaca koja ti omogućuje bar pokrivanje režija...

Uostalom, i u mirovini se da kuckati kod kao freelancer.

Od mirovine loše žive samo bolesni, oni bez djece i lijenčine.

 SVE je u novcu.

Dugoročno stanje siromaštva mjenja čovjeka na staničnoj razini.

Da, možemo biti debili pa reći "eto ima domorodaca u Amazoni koji žive sretni u bijedi", ali je li to pomaže osobi u siromaštvu u centru grada?

Sigurno i postoji neka baka koja je "na kruvu i vodi doživila 120", ali ako uzmemo u obzir da će od 100 ljudi na istoj lokaciji SVI ispod razine komotnog življenja (a komotno življenje znači da ne moraš birati između medicinskog zahvata i hrane) imati daleko gore posljedice kroničnih bolesti - a nekima će takvi uvijeti biti i uzrok kroničnih bolesti.

Ovo je ogroman novac.

Popravak zubiju i očiju je izdatak veličine godišnjih plaća.

Povezati ću to sa idiotizmom kolege gore oko sporta - iako je primarni faktor talent, i teza o "ustrajnim siromacima" je također teza koja je pobijena

https://www.forbes.com/sites/bobcook/2017/03/25/using-sports-to-get-out-of-poverty-doesnt-work-when-you-have-to-be-rich-to-play/?sh=5c67308a6f79

Evo baš uspredba 4 faktora koja se prožimlju kroz temu:

Siromaštvo - sportaš - Bogatsvo - sreća

Ovo je jedan od razloga zbog kojih svako godine opada broj klinaca koji su uspješni sportaši a da dolaze iz familija koje nemaju prijašnje fakultetsko obrazovanje - U USA jaki marker dokaza siromaštva je fakultet:

A growing black middle class that can afford the early training and educational advantages that open the door to college sports opportunities.

Znači - granice su jako male.

Uzmimo u obzir "statistiku" da Bezos i čistačica u prosjeku imaju 50 milijardi po glavi.

No kada se primjeni *točna* ekstrapolacija, tada je svaki financijski pomak na više - eksponencijalno veća i bolja prilika, ne samo za uspjeh, nego i za zdravlje.

A to je toliko očito da je čak i u crnačkoj manjini - koja je godinama bila svjetski primjer siromaštva - došlo do toga da je u nemalih 20 godina uspješnija manjina zatvorila vrata sve većoj populaciji siromašnijih među njima.

Zašto uopće povlačim paralelu sa USA? Pa jer se tamo zdravstvo plaća, i ima nemali broj ljudi koji je umro jer je zbog siromaštva dozirao inzulin.

I tu opet dolazimo do toga da ljudi ne shvaćaju brojke - NBA ima 30 klubova, pa pomnoženo sa rosterom koji ne prelazi 20 - ukupno 600 igrača.

600 igrača je USPJELO - a koliko je broj onih koji su umrli jer nisu imali za platiti liječenje? Evo ja stavaljam mlijun dolara okladu da godišnje barem milijun ljudi umre jer zbog siromaštva nisu mogli platiti liječenje.

600/1 000 000?

Koliko hrvatskih sportaša zaradi više od 50 000€ godišnje? Manje do 1000.

2,5 milijuna radno sposobne nacije na 1000 mjesta? Lutrija. Ostane onaj koji ne mora varit u škveru da bi preživio ići na trening ili talent. Opet lutrija.

 Tema je zašto odlaze programeri koji nisu bas na rubu preživljavanja.

To je ono kad imas 10 puta vecu platu od blagajnice. Nije poanta u tvojoj plati već u blagajnicinoj. Jer poanta je imat vise od nje kao sto i autor clanka kaze, odnosno da si ti od strateske vaznosti, a ona ne. Minimalac je u Srbiji 300€, 750.000 ljudi na minimalcu, a nije od strateske vaznosti. Ali kako povecat da se zaradi 50.000€, a ne sadasnjih 40.000, neoporezivo - to je tema. Kako mu dat maserku, jer stolni nogomet i kauc sa plejkom su totalno pase.. Tako piše.

Siromastvo je relativan pojam. U smsilu da se gleda relacija. 99% ljudi na zemlji je siromašnije od Norvežana. Ako se dobro sjecam nekih statistika kojem sam za potrebu ranijih postova pisao, prosjek RH je iznad 75%-80% svjetske populacije. 

U nas nista nevalja pa kad kazes da je luksuz imat nekretninu, pitku vodu.. eto svi to imaju pa to nije bogatstvo. Ok, necemo se uspoređivati sa Zimbabveom jer smo "ful bolji". Imas ljude koji zive ko psi u nekretnini blizu mora koja vrijedi milijun eura. Pa sere kako je država u kurcu, odrasao uz more, di svi imaju kuce uz more pa nije svjestan vrijednosti u kojoj spava.. i to nije "jedan od njih 1000", u RH su ljudi financijski nepismeni do zla boga pa kad i proda ćaćino ili babino - prvo kupi auto. Jer kako bolje oplodit bogatstvo nego spickat 50.000€ na kola.

Zamisli da si limar koji radi za 10.000kn, a svi ostali limari za 15.000. Bio bi nesretan. Jer, kao što mi keramčar kaže - svi ostali rade za 150, pa nisam budala. Uzme Amaroka od 350 iljada kešom jer je N1 vozilo pa mu ide u troškove, neće dat 1000kn povišicu šegrtu, pa šegrt ode i onda jebe državu jer nitko neće radit. A mogao mu je 350 mjeseci davat 1000kn. Al mantra se fura "čim nešto nauči - ode". No shit.

Sve sto si napisao je super i točno skroz na skroz, ali ne odgovara na ono kljucno u članku.

Recimo, kada šupčina Musk od drzave dobije 50 milijardi dolara, kad mu i RH plaća Tesle bogatunima - onda je on vizionar ko i Apple sa ukradenih 15 milijardi u Irskoj na tarifi 0.002 procenta. Kad naš seljo Todorić mazne parsto miljona, on je lopov kriminalac. Zamisli da smo Todoricu dali 50 milijardi eura. Možda bi nakon sedam helikoptera i dvadeset i osmog batlera u ukradenom dvorcu povećao plaće blagajnicama. Jer tako se u svijetu rade strategije, pa što ne bi i blagajnica bila strategija. Možda bi i Njemačka imala egzodus "blagajnice otišle na more" jer bi kod strateškog Todorića imale 5.000€. Nećemo nikad znati, plaćamo Tesle i skidamo gaće IT gigantima pa će se blagajnice načekati. 

Nije članak loš, ali ovakvi "popis želja" članci se mogu napraviti za sve grane gospodarstva i nerealno je za očekivati da će autor u tematskom časopisu pisat van tematike časopisa. I Gljivar Digest vjerojatno piše članke o tome kako bi gljivarstvo trebalo biti "strateško" i sa poreznim olakšicama. Ali ono, malo bi razmislio trebamo li baš igrat igru "koja će država više skinut gaće pa dozvati momke koji su u specifičnoj branši koja se sutra može iseliti u drugu državu koja jos vise skine gace". Ako je to strategija... i Sjeverna Koreja je bila bogata drzava, bogatija od Juzne, dok neka budala nije proglasila strategijom - koze. I sve super dok koze nisu pojele svo raslinje, pa su kise oprale zemlju sa brda i nakon 4 godine od strategije broj stanovnistva pao za 10%. Ne kazem da su developeri koze vec da su strategije često kocka pa bi možda bilo bolje ne davati sve moguce porezne olaksice gigantima koji cak i u ovoj drzavi fino profitiraju (to isto lijepo autor pise).

Kako teme brzo predju u ideolosku sferu, izgubi se bit orginalne teme. Jednu stvar sam shvatio - kada maknes sve dogovore koje su dovele do apstrakcija drustva u kojem zivimo - na kraju se sve svodi na percepciju pravde - na osjecaje ljudi.
Ima hrpa tema koje obradjuju ideologije i sto bi promjena ideologije potencijalno donijela. Ova tema je o tome zasto - u trenutno postavljenom drustvu - Hrvatska gubi developere umjesto da oni dolaze tu.

Mene osobno (kao developera koji je otisao van Hrvatske) bi zanimala misljenja ljudi o tome sto je uzrok odlasku developera i sto misle da se moze napraviti, u okvirima opceprhivacene ideologije naseg drustva, da bi se potaknuo priljev developera u Hrvatsku.
Razglabanje o globalnom oporezivanju je zanimljivo ali mi nije vezano za ovu temu. Btw. preporuka knjige na tu temu je Capital in the Twenty First Century od Thomasa Piketty-a.

Mogu se donekle sloziti sa tobom, iako vecina ljudi s kojima sam jos u kontaktu iz Hrvatske radi 9-5 posao u nekoj IT firmi, bez obrta ili d.o.o., tako da jos uvijek postoji velika grupa ljudi koji bi profitirali manjim davanjima drzavi.
Sto se tice prikrivenog radnog odnosa - generalno, bilo bi super kad bi se moglo bez toga, ali sto ako se krene u witch hunt - to bi otjeralo i ove preostale koje spominjes. Drzava tu ipak mora balansirat - bolje je dobit nesto nego nista i zadrzat ljude u zemlji gdje ce vecinu zaradjenog novca trosit i stvarat obitelj.
A sto se tice B2B rada za strance (koji bi se mozda mogao okarakterizirat kao prikriveni radni odnos), tu sam apsolutno na strani ljudi koji rade preko d.o.o.-a. - posto tu transfer novca, najcesce, ide iz bogatije drzave u Hrvatsku - i cak i ako se plate mala davanja drzavi, skoro sav taj novac ostaje u Hrvatskoj.

Recimo Njemacka radi witch hunt na one koji su u prikrivenom radnom odnosu, mislim da cak i ako radis za stranog poslodavca (nemojte me uzet za rijec) - i to za njih ima smisla - oni zele veca davanja drzavi i ne gube puno ako im netko ode - jerbo privlace jos uvijek podosta developera (makar su jos uvijek u velikom deficitu) a i place 9-5 radnika su poprilicne u usporedbi sa Hrvatskom. Hrvatska - moje osobno misljenje - profitira od gledanja u stranu kada netko radi kroz prikriveni radni odnos. Smanjenje davanja bi, vjerojatno, rezultiralo u tome da se povecaju place - a i uz onda strozu regulaciju bi odvratilo ljude da se ne igraju sa porezima.

Očito ne mislimo na isto, ti pričaš o developerima zaposlenima u nekoj firmi.

To je ok, normalno se plaća bruto i to je to.

I to su čisto normalne cifre 10-30 kkn neto, ovisno o poziciji, u skladu s očekivanim u odnosu na omjere u drugim državama.

A kaj se tiče jala, vjeruj mi da nisam nimao jalan, nego me živciraju pojedinci (pogotovo jedan rođak), koji su postali ko neke babe i samo cundraju kak im je teško, s prihodima od prek 100 kkn mjesečno, i još im je problem platit 10% poreza na to , a s doprinosima ga izađe svejedno manje nego kaj bi uplatio neki developer koji je zaposlen u domaćoj firmi.

I srat kak je država u k*rcu i kak ništa ne valja i kak on ne da svoj novac, a čim mu nekaj zatreba onda mu je država i sve kaj mu porezni sustav pruža čisto ok.

I zapitaj se: da se ukinu svi doprinosi i porezi, od čega bi se proračun financirao i jel bi zbilja onda bio sretan,  a ne bi imao ni osnovne komunalije, ni struju ni vodu ni ceste ni bolnice ni vatrogasce, policiju, itd.

Jednostavno ste malo previše gledali Mad Maxa i zabrijali da je to idila, a nije...

Možda "bježe" djelom i jer naši životi u ovoj državi vrijede poput jedne velike NULE. Malo je država ispod nas u kojoj ćeš dobiti veću kaznu za par grama trave nego za ubojstvo. Čitam prije par dana mladić u Zagrebu je dobio 20 godina za pljačke jer se eto nije opametio nakon niza pljački i prethodnih kazni, pa se mislim koliko ovakvi trebaju ubiti ljudi da bi dobili odgovarajuću kaznu? 5? 10? 15? 

Možda nije tema, ali ovakve stvare me najviše izbace iz takta, a mi šutimo i trpimo.

https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/s-mora-i-kraja/sokantno-otkrice-vozac-bmw-a-koji-je-divljao-na-peljeskom-mostu-prije-tri-godine-je-na-zebri-usmrtio-15-godisnjakinju-pricali-smo-s-neutjesnom-majkom-kaznu-nije-odsluzio-1223286

Pitanje je je li to glupo ili pametno.

Reći "nije nas briga što oni rade" dovodi do situacije koju imamo. Irska napreduje i ima osnovu napredovati i dalje, mi moramo nešto promijeniti, sad je pitanje kako.

Osnova jest smanjiti opterećenhje firmama, nisu samo plaće u pitanju.

Oni koji mogu i trebaju neće nigdje krenuti, šah-mat pozicija, neće sebi pucati u nogu. Jednima je dobro jer im je tu biračko tijelo, a drugima jer su svoju guzicu osigurali, onako domoljubno.

Koliko se trubilo da će se dovesti u red državna imovina, pa i dalje 30+ godina kasnije imamo na tisuće napuštenih, opljačkanih i uništenih vojnih objekata. Koliko ih je samo prvi red do mora ili na elitnim pozicijama, ali eto nitko nema interesa to dovesti u red. Većina otoka je puna takvih objekata. Ono što je uređeno i u funkciji su sredili stranci, a "domoljubi" su sretni jer su napunili džepove kod primo-predaje.

Ma bolje da ništa ne pišem. 

@amd freak

Jedna naša co. je nudila studentima za poziciju junior deva 8000 netto za početak. Mislim da je tako bilo prije 2-3godine.

Radi se o co. Alan Sumine.