Francuzi više ne moraju čitati poslovne e-mailove

U Lijepoj našoj mnogi su "utopljenici" koji često rade 12h dnevno (ja imao "čast" biti na radnom mjestu 19 sati jučer) i imaju vrlo malo privatnog života, a sve radi tih pišljivih 3000-3500 kn (mnogi će reći bolje i to nego da nemaš ni kune). No tako je kako je, poslodavci su u "kompi" s državom i iskorištavaju sve "benefite" koje im ona omogućuje. Nama jadnicima ostaje da šutimo, radimo i trpimo i nadamo se u bolje sutra...

 Zavisi koji posao... I nije stvar naučiti nešto novo, nego naučiti nešto što je traženo, a malo ljudi to zna raditi.

Često se kad čujem koliko malo zarađuju neki ljudi sjetim jedne popularne rečenice iz škole, koju bi đaci znali dobacivati profesorima, najčešće na matematici: 'A kad će to meni u životu trebati?' Bila su to doduše druga vremena, mada mi se čini da ni danas u kapitalizmu djeca nemaju svijest što ih čeka i što će se od njih očekivati. Profesori se obično doživljavaju kao ljuti neprijatelji, a to su pored roditelja ljudi od kojih imamo najviše koristi u životu.

E, moj Friday, ja ti radim u školi (osnovnoj) pa znam kako stvari idu. Velika većina profesora se stvarno trudi da ih nešto nauči, ali okolina je takva da djecu ne potiče na rad, nego samo misle kako će biti nogometaši, manekenke i slično. Jednostavno, klima u društvu je nezdrava. Dođe meni bivši učenik i kaže mi: "tko te j**e, ja za godinu dana kao nogometaš zaradim kao ti u 5 godina" (Zeznuo se, kada mi je rekao koliko zarađuje, ispada da u godini dana zaradi kao ja za 45 godina rada kao profesor). Eto, on je uspio, a ispada da ja nisam. I onda takvi poluškolovani mulci imaju firme i gnjave ljude u svako doba dana i noći i smatraju se pametnijim od svih ostalih. Satisfakcija mi je bila kada me sreo bivši učenik i rekao da je zbog mene i onoga što sam ga ja naučio uspio u životu. A postao je znanstvenik, radi na Boškoviću i tko zna gdje mu je kraj.

Meni je to sve jasno, ja sam prije dosta godina poceo raditi ovaj posao za 2.200 kn. Mnoge noci i vikende "projebao" zbog firme. Ali naucio sam puno i dosao tu gdje jesam. Ljudi se zale a ne pada im na pamet skinuti neku knjigu s neta i nauciti nesto novo, poraditi na sebi, itd. Ja jako dobro znam kako je to tesko jer sam to prosao. 

 Generaliziras i vrijedas masu vrijednih i pametnih ljudi koji doista nemaju alterantivu iz tko zna sve kakvih razloga, pa moraju radit za tu lovu!

 Ja nikad. Uvijek sam pritiskao do krajnjih granica da glavninu učenja (99%) odradim za vrijeme radnog vremena i/ili na firmin trošak. Volim ja IT, ali volim i sve ostalo. Nema tog boga isusa da ja sjebavam svoje slobodno vrijeme  pa čak niti za znanje. To ima da mi postepeno pruži rad u IT firmama/odjelima..

Znam da IT-ovci tak ne razmišljaju...ali to je njihov issue.

Nikad nisam morao raditi "duge vikende"...ili jednom samo cca. Nema žrtve ni za koga...Jedina "žrtva" trošenja cijelih dana i vikenda...je bilo fensi putovanje po Europi na sastanke s firmom. rofl...

Većinu stručnog učenja sam odradio "po danu"...casual. Nema forsiranja...ne pristajem na to. Nema tih para. Nema te panike.

Kad sam radio na tom poslu...po plaći je najveći "igrač" bio voditelj odjela...sa debelom plaćom.

Ja drugi do njega sa manjom plaćom.

Daleko najslabiji standard su imali IT bokci...specijalisti iz sistem-integratorskih firmi koji su bili "ključni igrači" za rješavat stvari...iz vanjskih firmi.

Juniori....i slična sirotinja koja nema vikende...za 600 kuna ekstra na plaću.

Sad imam bolji i drugačiji posao....ali nisam i dalje "ključni igrač" iako radim sa čudima jebenim s kojima radi malo ko u državi.

Kakav "ključni "igrač" u Hrvatskoj...jel ti ja ličim na budalu, care moj?! :D

OK, ova ti je dobra!

:)

pomalo si u pravu.