Bilo gdje na svijetu poslodavac će te pokušati izrabiti onoliko koliko mu dopustiš.
Službeni mobitel i laptop nisu prednost, nego baš suprotno.
U Lijepoj našoj mnogi su "utopljenici" koji često rade 12h dnevno (ja imao "čast" biti na radnom mjestu 19 sati jučer) i imaju vrlo malo privatnog života, a sve radi tih pišljivih 3000-3500 kn (mnogi će reći bolje i to nego da nemaš ni kune). No tako je kako je, poslodavci su u "kompi" s državom i iskorištavaju sve "benefite" koje im ona omogućuje. Nama jadnicima ostaje da šutimo, radimo i trpimo i nadamo se u bolje sutra...
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada. Svi bi radili za 10.000 ali da ne nauce nista novo. Mislim ono, LOL?
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada.
Zavisi koji posao... I nije stvar naučiti nešto novo, nego naučiti nešto što je traženo, a malo ljudi to zna raditi.
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada.
Zavisi koji posao... I nije stvar naučiti nešto novo, nego naučiti nešto što je traženo, a malo ljudi to zna raditi.
Pa znam, da. Svi rade za sicu u usranim firmama a nikome nije palo na pamet uciniti nesto po tom pitanju.
Često se kad čujem koliko malo zarađuju neki ljudi sjetim jedne popularne rečenice iz škole, koju bi đaci znali dobacivati profesorima, najčešće na matematici: 'A kad će to meni u životu trebati?' Bila su to doduše druga vremena, mada mi se čini da ni danas u kapitalizmu djeca nemaju svijest što ih čeka i što će se od njih očekivati. Profesori se obično doživljavaju kao ljuti neprijatelji, a to su pored roditelja ljudi od kojih imamo najviše koristi u životu.
Često se kad čujem koliko malo zarađuju neki ljudi sjetim jedne popularne rečenice iz škole, koju bi đaci znali dobacivati profesorima, najčešće na matematici: 'A kad će to meni u životu trebati?' Bila su to doduše druga vremena, mada mi se čini da ni danas u kapitalizmu djeca nemaju svijest što ih čeka i što će se od njih očekivati. Profesori se obično doživljavaju kao ljuti neprijatelji, a to su pored roditelja ljudi od kojih imamo najviše koristi u životu.
Ma sve je naopako a iz skola i fakulteta samo moroni izlaze (cast izuzecima). Vlasnica pretprosle firme za koju sam radio je bila redoviti profesor na ekonomiji (fakultet) pa je cesto donosila ispite u ured i ispravljala ih tamo. Dakle, studensti 5. godine ekonomije ne znaju brajati razlomke, ne znaju postotni racun i takve stvari. Pa mater ti, kako su ta djeca zavrsila osnovnu skolu?
Kakve sam gluposti u tim ispitima vidio - da mi je netko to prepricavao ja ne bih vjerovao.
E, moj Friday, ja ti radim u školi (osnovnoj) pa znam kako stvari idu. Velika većina profesora se stvarno trudi da ih nešto nauči, ali okolina je takva da djecu ne potiče na rad, nego samo misle kako će biti nogometaši, manekenke i slično. Jednostavno, klima u društvu je nezdrava. Dođe meni bivši učenik i kaže mi: "tko te j**e, ja za godinu dana kao nogometaš zaradim kao ti u 5 godina" (Zeznuo se, kada mi je rekao koliko zarađuje, ispada da u godini dana zaradi kao ja za 45 godina rada kao profesor). Eto, on je uspio, a ispada da ja nisam. I onda takvi poluškolovani mulci imaju firme i gnjave ljude u svako doba dana i noći i smatraju se pametnijim od svih ostalih. Satisfakcija mi je bila kada me sreo bivši učenik i rekao da je zbog mene i onoga što sam ga ja naučio uspio u životu. A postao je znanstvenik, radi na Boškoviću i tko zna gdje mu je kraj.
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada. Svi bi radili za 10.000 ali da ne nauce nista novo. Mislim ono, LOL?
Neka sirotinja je s razlogom sirotinja, to govorim iz iskustva s firmom koja ima 30 radnika.
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada. Svi bi radili za 10.000 ali da ne nauce nista novo. Mislim ono, LOL?
Neka sirotinja je s razlogom sirotinja, to govorim iz iskustva s firmom koja ima 30 radnika.
Meni je to sve jasno, ja sam prije dosta godina poceo raditi ovaj posao za 2.200 kn. Mnoge noci i vikende "projebao" zbog firme. Ali naucio sam puno i dosao tu gdje jesam. Ljudi se zale a ne pada im na pamet skinuti neku knjigu s neta i nauciti nesto novo, poraditi na sebi, itd. Ja jako dobro znam kako je to tesko jer sam to prosao.
ovisi da li je polodavac to zasluzio
Bas me zanima da li bi imao razumjevanja za covjeka koji tebi treba doci popraviti internet a nema ga vec 2 dana jer nekako ima osjecaj da njegov poslodavac to nije zasluzio...
To ce nam uskoro biti najmanji problem buduci da neki radikalni radnici, nezadovoljni drzavnim poslodavcem, najavljuju iskljucenje struje...
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada. Svi bi radili za 10.000 ali da ne nauce nista novo. Mislim ono, LOL?
Generaliziras i vrijedas masu vrijednih i pametnih ljudi koji doista nemaju alterantivu iz tko zna sve kakvih razloga, pa moraju radit za tu lovu!
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada.
Zavisi koji posao... I nije stvar naučiti nešto novo, nego naučiti nešto što je traženo, a malo ljudi to zna raditi.
ovo je velika istina. Ja sam promijenio podosta IT poslova, i uvijek sam bio ekstremno precizno svjestan koliko će koje znanje kojega stječem radeći trebati meni samome ili IT industriji down the road...kroz kratki ili dugi rok. Bez toga nikud. Strategija je sve kod gradnje karijere/love.
Gle, osoba koja pristane radti za 3000-3500 kn je osoba koja nema apsolutno nikakva konkretna znanja i moze se zamjeniti sa bilo kime bilo kada. Svi bi radili za 10.000 ali da ne nauce nista novo. Mislim ono, LOL?
Neka sirotinja je s razlogom sirotinja, to govorim iz iskustva s firmom koja ima 30 radnika.
Meni je to sve jasno, ja sam prije dosta godina poceo raditi ovaj posao za 2.200 kn. Mnoge noci i vikende "projebao" zbog firme. Ali naucio sam puno i dosao tu gdje jesam. Ljudi se zale a ne pada im na pamet skinuti neku knjigu s neta i nauciti nesto novo, poraditi na sebi, itd. Ja jako dobro znam kako je to tesko jer sam to prosao.
Ja nikad. Uvijek sam pritiskao do krajnjih granica da glavninu učenja (99%) odradim za vrijeme radnog vremena i/ili na firmin trošak. Volim ja IT, ali volim i sve ostalo. Nema tog boga isusa da ja sjebavam svoje slobodno vrijeme pa čak niti za znanje. To ima da mi postepeno pruži rad u IT firmama/odjelima..
Znam da IT-ovci tak ne razmišljaju...ali to je njihov issue.
Nikad nisam morao raditi "duge vikende"...ili jednom samo cca. Nema žrtve ni za koga...Jedina "žrtva" trošenja cijelih dana i vikenda...je bilo fensi putovanje po Europi na sastanke s firmom. rofl...
Većinu stručnog učenja sam odradio "po danu"...casual. Nema forsiranja...ne pristajem na to. Nema tih para. Nema te panike.
Nikad nisam morao raditi "duge vikende"...ili jednom samo cca.
Nisi jedan od kljucnih igraca i to je ok. Prvi dodavac dodavacu...
Nikad nisam morao raditi "duge vikende"...ili jednom samo cca.
Nisi jedan od kljucnih igraca i to je ok. Prvi dodavac dodavacu...
Kad sam radio na tom poslu...po plaći je najveći "igrač" bio voditelj odjela...sa debelom plaćom.
Ja drugi do njega sa manjom plaćom.
Daleko najslabiji standard su imali IT bokci...specijalisti iz sistem-integratorskih firmi koji su bili "ključni igrači" za rješavat stvari...iz vanjskih firmi.
Juniori....i slična sirotinja koja nema vikende...za 600 kuna ekstra na plaću.
Sad imam bolji i drugačiji posao....ali nisam i dalje "ključni igrač" iako radim sa čudima jebenim s kojima radi malo ko u državi.
Kakav "ključni "igrač" u Hrvatskoj...jel ti ja ličim na budalu, care moj?! :D
Jos uvijek si u hrvatskoj, ne?
Jos uvijek si u hrvatskoj, ne?
OK, ova ti je dobra!
:)
pomalo si u pravu.
To što nešto voliš ti samo malo olakša stvar kad ženu trebaš smiriti u tri ujutro kad te probudi telefon ili kad djeci trebaš objasniti da ih ne vodiš na predstavu jer je negdje crk'o server.
Zvuci li bolje kad kazes djetetu - gle ne mogu ti doc na predstavu jer je crko server al cu zato dobit par sto eura vise?
Kak to objasnjavanje izgleda, kak to dijete lakse prihvati? Ili ga se odmah od malena uci Ferengi style i kak je plus na racunu "sve"?
Ako se gleda iz perspektive "ljubavi", upravo zato IT nema nikakve šanse ispred obitelji.
No kako se gleda iz perspektive posla, takve situacije se rješavaju kao i svake druge - nađeš zamjenu kojoj se plati umjesto tebi.
Kod nas se iznimno cijeni Ferengi style bilo sa strane poslodavaca bilo sa strane posloprimaca jer jedni vole kinjiti a drugi biti u kinjenom polozaju i to tako godinama. Koliko god upoznao ljudi koji rade u IT-u uvijek se prica svodi o potplacenosti jednih a drugi tvrde da usluge koje placaju su enormno skupe za nase standarde te da to toliko ni vani ne placaju, ipak nazalost uvijek je poslodavcu puno platiti znanje strucnjaka jer budimo realni vecina njih su postali gazde samo zbog toga sto su dobri u jednoj temi posla. Poslodavci ne mogu shvatiti da bilo koji IT strucnjak mora proci pun kufer skolovanja, pa raznih licenci da bi nesto pametno mogao raditi a onda se svakih pola godine nadogradjivati jer je u medjuvremenu sve to sto je savladao postalo zastarjelo jer izasao je novi Cisco router ili nadogradjeni OS.
Ipak potplacenosti ne bi bilo da imamo uredjeno drustvo gdje se zna cijena IT rada ali dok ima 'nazovi' informaticare koji osim osnovne instalacije Linux/Windows/Mac OS-a koji ruse cijenu jer to rade u 'fusu' sa nelegalnim software-om nije nimalo cudno da poslodavci IT strucnjaka gledaju kao fusera koji zeli svoje usluge/znanje naplatiti koliko u biti ono vrijedi.
Zato sam spomenuo ono nase famozno trziste rada koje omogucuje poslodavcu da zaposli 'idiota' jer smatra da osoba koja je u svoje znanje ulozila gomilu vremena i novaca bi taj posao trebala raditi volonterski te bi im i tada bila preskupa. Imao sam srecu da moj poslodavac zna koliko mu vrijedim te da za to dobivam primjerena primanja no ipak znam da dobar dio ljudi radi i za 'saku rize' ili ga poslodavac za te novce ganja od nemila do nedraga te smatra da bi trebao biti mu na dispoziciji 24 sata.
Hrvatska je postala raj za diletante, primjer mozemo vidjet u nasim politicarima koji nas 'kao' zastupaju.