Zašto je Trgovska gora najbolja lokacija za nuklea

To ti je kao da kažeš "četka s kojom ribam wc mi je čista i dezinficirana, pa onda s njom mogu prati i suđe".

U teoriji i možeš, samo psihološki je to potpuno krivo.
Nije stvar u tome je li skladište štetno (nije), nego što ako dođe do izvanrednih okolnosti.

> "Koliko vidim iz ovog članka, Trgovska gora je najgora lokacija."
Krivo vidiš, selektivno čitaš i razumiješ. Također, nijedna lokacija nije najbolja/najlošija, stvari nisu crno-bijele. Možemo reći da ima manje i više loših riješenja.

+5 za članak!

A zašto ga jednostavno ne potope negdje u jadranu. Sovjeti su bacali otpad u more desetljećima i nije bilo nikakvih problema. Još ako uzmemo u obzir da voda blokira radijaciju.

Kao prvo ovo je skladište za nisko i srednje radioaktivni otpad. Skladištenje istrošenog nuklearnog goriva ionako nije predviđeno niti na jednoj lokaciju u RH ili Sloveniji. Idealne lokacije nema, ali po svim kriterijima je ova najkvalitetnija.

Znam o čemu pričam jer sam radio na idejnom riješenju tog odlagališta i to tunelskog tipa, kao i metodama dodatne obrade tog tipa otpada prije trajnog odlaganja. Ako se takav otpad danas skladišti usred Zagreba onda može i tamo i to daleko bolje i kvalitetnije.

Netko reče zašto onda ne u Zagrebu, e pa zato što količina koja se trenutno skladišti na Ruđeru je za nekoliko redova veličina manja od one koju treba trajno uskladištititi.

Za ovaj otpad koji se tu treba trajno pohraniti period da postane neaktivan je cca 300 godina, za istrošeno gorivo je cca 25000 godina.  Kraj istrošenog goriva se ne može stajati u blizini.

U sklopu ovog odlagališta najradiokativniji dio otpada su smole iz ionskih filtera i kraj njih se također ne može duže vremena boraviti, no tog je otpada po volumenu i najmanje. Domet te radijacije nije velik. U sklopu skladišta predviđeni su i objekti za obradu ovog otpada kako bi se učinio što manje inertinm prije skladištenja, a to znači dodatno smanjivanje volumena, stavljanje u nove bačve te zalijevanje u betonske sanduke koji se nakon toga odlažu u tunel koji se nakon toga zalijeva betonom tako da je do toga svega kasnije fizički nemoguće doći. U to skladište bi se odlagali i dijelovi opreme nuklearne elektrane nakon zatvaranja. Naravno svaka strana dužna je zbrinuti 50% nisko i srednje radiokativnog otpada iz elektrane i onoga što nastane nakon zatvaranja elektrane.

Najveći dio tog nisko i srednjeradioaktivnog otpada čini odjeća i dijelovi opreme koja se koristila prilikom remonta elektrane i to onog djela u kojem se može doći sa radioaktivnim materijalima. Nema tiu ništa nenormalno i nešto od čega bi ljudi oboljevali, jer onda bi stanovništvo u Krškom već do sada imalo daleko veće i ozbiljnije posljedice jer njima već od početka rada NE Krško stoji u susjedstvu privremeno skladište tog istog nisko i srednje radioaktivnog otpada, a uz to se nalazi i bazen u kojem je odloženo visokoradioaktivno istrošeno gorivo koje je dosada mijenjano prilikom svakog remonta elektrane i otvaranja reaktorske posude, kada se zamjenjuje trećina istrošenog goriva, pa nitko u Krškom ne drami od toga.

Ovo što pišu po novinama ovakve priče to su polupismeni novinari koji kada su pisali reportažu sa smetlišta Jakuševec rekli su da se na saniranom odlagalištu nalazi i trafostanica koja služi za skladištenje električne energije. Evo takvi novinari koji toliko znaju o električnoj energiji pišu i ovakve senzacionalističke tvrdnje da je radijacija bila uzrok paralize.

Mogu samo reći da ima daleko opasnijih kemikalija po skladištima diljem lijepe naše koje su dugoročno daleko opasnije od ovog nisko i srednje radioaktivnog otpada, koji se dodatnom obradom i postavljanjem dodatnih barijera oko takvog otpada može učiniti neškodljivim za okoliš na lokaciji na kojoj se trajno odlaže. Francuzi npr. takav otpad odlažu na površini i prekrivaju ga na kraju sa zemljom, naravno uz oblaganje sa nekoliko dodatnih barijera.

Osnovni cilj kod trajnog odlaganja takvog otpada je da se spiječi njegov kontakt sa vodom koja bi mogla nakon izluživanja iznijeti radioaktivne čestice u okoliš i zato se kod izrade tunela posvećuje naročita pažnja na hidroizolacijsku oblogu. Tuneslki tip odlagališta je sam po sebi daleko sigurniji ali je i skuplji od površinskog, jer kada se jednom zaliju tuneli sa betonom, pristup do otpada je više fizički nemoguć. Nakon cca 300 godina takav otpad se smatra da je više neaktivan.

Istrošeno nuklearno gorivo je nešto sasvim drugo, ali to gorivo se ionako danas šalje na reprocesing i ponovo obogaćivanje, no to se ionako radi u svega par postrojenja na svijetu. I uz put ne zaboravite da radioaktivnog materijala ima i u bolnicama, institutima, industriji, na krovovima zgrada ako se koriste radioaktivni gromobrani tako da se i ti materijali moraju negdje trajno odložiti.

Nisko i srednjeradioaktivni otpad se vrlo uspješno rješava i može se relativno sigurno, jer 100%  sigurnosti nema niti će ikada postojati, trajno zbrinuti, a količinski ga im anajviše.

Dok s druge strane istoršeno nuklearno gorivo je volumenski nekoliko redova veličine manje, ali je zato po količini radijacije nekoliko redova veličina veće a da bi se smatralo neškodljivim po okoliš treba mu slijedećih 25000 godina, no to se ionako neće nigjde odlagati na teritoriju RH ili Slovenije.

Evo toliko, a sada i dalje vjerujte polupismenim novinarima i pljujte po čovjeku koji se time bavi i koji je stručnjak na tom polju i koji je napisao članak.

A gledaj, da se ljutim na tebe nisam. Da sam mentalno zaostao, nisam bio neki dana ali živeći u BiH svaki dan mozes ocekivati da puknes ko kokica.

Ako sam te uvrijedio svojim komentarom izvinjavam se.

 Odakle ti ovaj podatak?

 Točno. Čemu rasprava o lokaciji bezopasnog odlagališta. Nek zagovaratelji nose kući djeci da se igraju.

Kod rasprave o gradnji nuklearki tvrdi se kako su bezopasne.

Kod rasprave o odlagalištima tvrdi se, citiram: U svijetu postoje nuklearne elektrane koje su blizu granica susjednih zemalja. Takav objekt potencijalno je mnogo opasniji od ovog skladišta. - Kako nešto bezopasno može biti mnogo opasnije od nečega?

Argument kako i druge zemlje grade nuklearke i odlagališta na samim granicama je posebno zanimljiv. A zašto to rade? Nije li ih s ekonomske strane najbolje raditi u neposrednoj blizini najvećih potrošača?

STOP NUKLEARKAMA!

U biti i je blizu, nije baš tu, ali kilometar / dva zračne linije.

A mi ga možemo postaviti gdje god želimo, a da odgovara nama.

 4723 znakova, 757 riječi.

Spavaš li mirno, ihushu?

 Peace frend, nije post bio namijenjen tebi 

 Neuki novinari nemaju pojma koliko se radijacije oslobodi iz jedne tone ugljena kada izgori. Koliko ostane radioaktivnih materijala u pepelu nastalim izgaranjem ugljena i onda se odlaže na otvorene deponije šljake. A da ne pričamo o svim onim štetnim spojevima koji nastaju u toku izgaranja. Niti solari i vjetrenjače nisu bez utjecaja na okoliš, a i sama proizvodnja solarnih panela nije bez štetnog utjecaja na okoliš, a nitko se ne zapita da nakon određenog vremena to sve treba ili reciklirati ili negdje trajno odložiti.

Ako su se ljudi spremni odreći svih dobrobiti suvremene civilizacije onda možemo bez svih tih utjecaja na okoliš koje proizvodimo svojim radom i životom na ovoj zemlji, ali i samim svojim bivanjem na planeti zemlji proizvodimo utjecaj na okoliš jer se množimo i koristimo resurse tog planeta. Možemo mi živjeti na nivou kamenog doba i opet bi baš zbog svojeg broja imali negativan utjecaj na samu planetu Zemlju a vjerujem da bi bio i veći nego što je zbog korištenja suvremeih tehnologija, jer što bi se dogodilo kada bi se svi bavili samo lovom divljih životinja i skupljenjem prirodno izraslih biljaka te kada bi svatko koristio pojedinačno vatru tako da za nju koristi samo drvo koje nađe u svojoj okolini. Brzo bi iscrpili prirodne resurse u svojem okolišu.

Da bi nuklearke bile bezopasne (pri tom moram napomenuti da 100% bezopasnih tvari, stvari ili objekata nema) moraju zadovoljiti neke kriterije, a jedna od njih je i lokacija koja mora zadovoljiti neke kriterije, jedan od njih je i geološka stabilnost lokacije, a drugi kriterij je mogućnost hlađenja postrojenja elektrane, a za to trebaju velike količine vode. Naravno da se može sve to napraviti i drugačije sa drugačijim rashlađivaćem i na lokaciji koja je geološki nestabilnija i podložna čestim i jakim potresima, ali to onda za postizanje istog stupnja sigurnosti same elektrane zahtijeva znatno veća ulaganja kod konstruiranja i izgradnje i eksploatacije elektrane. A i potencijali broj mogućih nepovoljnih događaja na elektranu na drugim lokacijama raste. Nitko neće locirati neki ozbiljni objekat tamo gdje je potencijal same lokacije takav da generira veći broj mogućih nepovoljnih stanja na sam objekat od lokacije koja ima znatno manji broj takvih stanja.

100% sigurnosti nema, pa kada se uzme i taj mali postotak da se nešto može dogoditi i da stvari krenu u neželjenom smjeru onda je uvijek bolje da je takav objekat na manje naseljenom području nego na području u kojem žive deseci miljuna ljudi koncentrirani na vrlo maloj površini, nije li to logično? Jer evakuacija tolikog broja ljudi u kratkom vremenu je problem, a ako se nešto i dogodi onda su štete koje bi se izazvale daleko veće nego na lokaciji gdje živi vrlo malo ljudi. Nije isto nadoknaditi ljudima štetu radi preseljenja ako je u blizini takvog objekta grad od nekoliko milijuna ljudi ili manje mjesto od desetak tisuća ljudi. Jer i sama evakuacija ljudi na novu lokaciju je opet utjecaj na okoliš, jer ako preseliš deset tisuća ljudi nije isto kao i kada moraš preseliti 10 miljuna ljudi. Stvar održivog razvoja i zdrave logike.

Ima jedno riješenje za sve to iskoristiti nuklearno naoružanje koje čovječanstvo posjeduje, reducirati broj ljudi na zemlji i onda si nakon toga nećemo postavljati ovakva pitanje, jer nas više neće mućiti problem prenaseljenosti i broja ljudi na zemlji, biće svega dovoljnio za one koji preostanu i prežive.

Bezopasnih objekata nema, već se gleda i komparira njihov utjecaj na okoliš i kod toga u odnosu na količinu dobivene energije nuklearke su povoljnije od mnogih drugih izvora energije.

A najveća stvar je da se ljudi bune protiv nuklearnih elektrana koje su stabilni objekti sa svim mjerama zaštite, a u isto vrijeme njihov utjecaj na iste takve reaktore koji se nalaze na nuklearnim podmornicama, nosačima aviona ili nekim drugim plovilima je minoran iako se ti rekatori nalaze na plovilima koja su legalan ratni cilj i koji će sigurno biti oštećeni u slučaju ratnog sukoba a takvi plovni objekti su im često puta locirani u luci ispred njih na par stotina ili ponekad i desetina metara, a mnogi od njih s veseljom odlaze u razgledavanje takvih plovila kada im to vojska dopusti. A ono što je još važnije uz sami reaktor u takvom objektu se nalazi uskladišteno i nuklearno naoružanje. Mene samo zanima koliko ljudi znaju gdje se sve u EU i na kojim lokacijama nalazi uskladišteno nuklearno naoružanje. Gdje se trenutnmo nalaze ploveći nuklearni reaktori. Gdje se nalaze skladišta bojnih otrova, koje je posjedovala i bivša JNA i koja smo izvozili u prijateljske zemlje.

Dali nekoga zabrinjava jedan rezervoar amonijaka koji ima kapacitet od 50000 m3 i koji se nalati u gradu koji je u blizini Zagreba a što opet ovisi o smjeru vjetra u tom trenutku, barem kada bi se tolika količina oslobodila stigla bi i do grada Zagreba. A sličnih objekata sa sličnim stvarima ima napretek u suvremenoj civilizaciji. I svaki dan se takve i slične stvari prevoze što željeznicom, što cestom a što zrakom i morem.

Tehnologija napreduje i svaka generacija je sigurnija od prethodne, a s druge strane, gašenjem nuklearki će se u budućnosti broj stručnjaka smanjivati, pa se povećava rizik da preostalima upravljaju nestručni.

Da ne govorim o tome da je sad u toku ponovni razvoj zapostavljene tehnologije torijskih elektrana koje su praktički potpuno sigurne (termostabilne su jer se zagrijavanjem smanjuje aktivnost, pa imaš negativnu povratnu vezu, za razliku od pozitivne kod klasičnih, te imaju sistem spremnika ispod elektrane i termolabilni čep koji u slučaju zakazivanja ostalih mehanizama ispusti gorivo u te podijeljene spremnike i tako zaustavi reakciju), a neki tipovi će moći reciklirati otpad iz klasičnih. Već 2025 je u planu puštanje jedne u rad. Inače, Amerikanci su '60-ih uspješno izvršili petogodišnji pilot projekt koji je prošao bez grešaka, a ugašen je iz političkih razloga.

Edit: evo ti i malo usporedbe s ostalim elektranama:

• Primjerice, termoelektrana na ugljen ispusti više radijacije od nuklearke, kako ispušta radioaktivne čestice u dimu, to je daleko opasnije za zdravlje. Termoelektrane općenito zagađuju zrak, ispuštaju CO2...
• Hidroelektrane uništavaju staništa, postoji opasnost od pucanja brane (pogotovo u slučaju potresa), mijenja se lokalna mikroklima, a Kinezi su uspjeli toliko pretjerati da je akumulacijsko jezero uzrokovalo tonjenje tektonske ploče.
• Proizvodnja fotonaponskih panela je prljava, koriste se rijetke rude, što znači da za sobom povlače intenzivno rudarenje, nakon životnog vijeka, paneli su opasni otpad.
• Vjetroelektrane su više-manje ok, ali ne možeš ih svugdje stavljati - blizu naseljenih mjesta ne može jer su bučne, u kotline ne može jer nema vjetra, u šumu ne može jer nema smisla uništavati šume da bi instalirali vjetroelektrane...
• Termo-solarne su još najprihvatljivije, ali predstavljaju opasnost za ptice koje se doslovno mogu spržiti ako ulete blizu fokusa reflektora, a i ograničene su po pitanju klime.

Svim zagovornicima solarnih panela bih stavio tvornicu, odlagalište ili rudnik u dvorište!

  S ovim se ne bih složio, jer je u doba prije moderne tehnologije i medicine priroda mogla održavati ravnotežu. Sjeti se da je nekad i virus gripe ubijao ljude.

Razvoj medicine/tehnologije, tj. bilo kakav superioran položaj u odnosu na ostale vrste, bez kontrole populacije je jako loš za cjelokupan život ograničen na jedan planet,

ali mislim da u kamenom dobu još nije postignut takav stupanj nadmoći.