Recimo ti tvrdiš da znaš koliko će tvoj sat vrijediti za 20 godina, što je teška samoobmana. Znaš možda koliko su takvi satovi izgubili u proteklih 20 godina, ali to nije nikakva garancija za budućnost. To je prva lekcija koja se uči prilikom investiranja.
Vrijednost će mu ovisiti o kretanjima u društvu, ako dođe do nuklearnog rata moći ćeš dobiti možda tri žohara za njega. Ako mehanički satovi prestanu biti statusni simbol cijena će mu pasti znatno. A i da izgubi samo 20% to je i dalje gubitak od par tisuća kuna. Računati to što si ga dobio po nabavnoj cijeni kao plus za mehaničke satove je opet logička pogreška.
Vrijednost tih satova je isključivo u društvenoj percepciji i upravo zato se vi morate truditi iz petnih žila ordžavati ju, kako bi se vrijednot održala, a smrtni neprijatelj je svatko ko kaže da su to samo zastarjele mehaničke naprave. Kud bi došli ako svi tako počnu razmišljati i kome ćete ih vi u tom slučaju prodati?
Stoga je indikativno da nikada oni koji vole pametne satove ne napadaju mehaničke, nego se uvijek na spomen pametnih jave 'urari' koji se očito, a ne bez razloga, osjećaju ugroženima. Svaka ovakva vijest dovodi u pitanje koliko će im taj mirovinski fond na ruci sutra vrijediti.
Znaci mozemo se sloziti da vrijednost automatika je neizvjesna, a pametnog sata nakon par godina je ravna 0.