Simulacija sadnje na Mjesecu uz Zemljinu gravitaciju je pogrešno
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Zar nije tlo na Marsu puno raznih soli, tam nema sanse da bilo kaj raste.
Tlo (regolit) na Mjesecu nije pun soli, dapače teško da se tamo išta takvog nađe. Soli naime nastaju trošenjem silikatnih stijena pod utjecajem vode, a vode na Mjesecu - zna se - nema. Inače, Mjesečeva geologija je vrlo siromašna u usporedbi sa Zemljinom. Mora se sastoje od bazalta, a planine od anortozita. Još se u regolitu može naći nešto od meteorita - i to je sve.
Idi i radi nešto korisno!
Idi i radi nešto korisno!
Svrha uzgajanja biljaka na svemirskim stanicama i drugim svemirskim tijelima nije samo dolaženje do hrane nego i regeneriranje ugljika. CO2 u obilju daju astronauti, ili - drugim riječima - u tim bi se prostorima ostvarilo kruženje ugljika kao što se događa u Zemljinoj biosferi. Ono što se od biljaka ne bi pojelo, to bi se sagorilo, tj. pretvorilo u dim (CO2) i pepeo, koji bi opet mogao poslužiti kao gnojivo. Ili bi se na poljoprivrednom otpadu uzgajale gljive koje bi obogaćivale ishranu astronauta.
