Najnovija procjena broja potencijalno nastanjivih

MrBlc 

Zašto bi razvili isti (ili sličan da budemo precizniji) doživljaj?

Pa valjda za to što iza njega stoji isti (ili jako sličan) sklop koji baš određenu frekvenciju e-m zračenja detektira i u neuronima pretvara u boju koju mi "vidimo" u našoj svjesti.

Moj doživljaj boje je taj da boju vidim kao jedno od svojstava nekog objekta kojeg vidim.
Na isti način kako je i oblik i veličina svojstvo nekog objekta.
Veličinu objekta mogu kvantificirati mjerenjem sa metrom, oblik mogu kvantificirati malo teže jer oblici mogu biti različiti, a boju mogu kvantificirati određivanjem položaja boje u skali vidljivog spektra.

Kako je doživljavam crvenu?
Tako da jasno raspoznavam crveni objekt na zelenoj pozadini, što je, po nekim znanstvenicima i nekim istraživanjima i uzrok postojanja boja i njihovog doživljavanja.

Za boje, općenito, kažu da su vjerojatno nastale (kao svojstvo nekog objekta u našim očima tj. svjesti) zato što su sisavci koji su razvili mogućnost raspoznavanja boja, mogli iz daljine, i bez prethodnog probanja, znati koji su plodovi zreli, a koji ne.

Također, zna se da određeni postatak ljudi ima još jedan čunjić, koji detektira spektar boja između zelene i crvene i te osobe mogu bez problema ralzikovati neke nijanse zelene koju obični ljudi inače teško prepoznavaju.

Prema ovome možemo zaključiti da je boja kao takva nastala iz potrebe da mozak može što brže prepoznati neke objekte, koji odbijaju svjetlost u određenom spektru boja.

A porpos zvuka, koji su to evolucijski razlozi da svi ljudi prepoznaju tonove točno određene frekvencije kao harmonične tonove?

Što se boli tiče, nisam stručan, ali žene uvijek istuču onu famoznu "činjenicu" da je porođajni bol najjači od svih bolova, i da je tako jak da ga muškarci ne bi mogli izdržati. :-)

Veliki Brat 

To što su boje iluzija našeg uma, i nisu objektivne, nego subjektivni dojam svakog pojedinca, može ali i ne mora značiti da ti vidiš kao crveno, nešto što je meni plavo, jer su tvoje i moje oči - iste, tvoj i moj mozak - isti,pa je i način procesuiranja informacije, od ulaska fotona određene frekvencije u oči, do formiranja "slike" u našoj svjesti - vjerojatno isti (tj. vrlo sličan, da budemo precizniji).

Visak 

Rasprava o boji se može voditi jer se radi o nečemu što se može objektivno kvantificirati, izmjeriti, ispitati, usporediti, dok to sa raspravom o Bogu baš i nije slučaj.

Ja sam živ dokaz da svi ljudi ne vide boje jednako. Ja sam naime anomal, čovjek koji može raspoznati mnogo manje nijansi boja od normalnog čovjeka (test na boje). Da objasnim o čemu se radi. Osnovne boje (crveno, zeleno, žuto, plavo) razlikujem, ali u dugi vidim primjerice samo pet ili šest nijansi. Za mene je plava i ljubičasta (kako ih ljudi zovu) ista boja. Ako se jedna boja nalazi na drugoj teško ih ako ikako razlikujem. Najveći mi problem zadaju obojena slova na obojenoj podlozi (zelena na crvenoj, plava na ljubičastoj i sl.) jer ih ne mogu čitati. Odosmo brati (i jesti) šumske jagode. Drugima plune šake i usta, a ja ništa. Naprosto ne mogu vidjeti crvenu jagodu na zelenom listu. Vidim je tek kad mi je netko prskom pokaže. I što sad? Ja sam anomal, samo zato što većina  ljudi vidi mnogo više nijansi od mene. Da je situacija obratna, oni bi bili anomali, a ja normalan. No cijela ova rasprava oko boja ukazuje da nijedna spoznaja nije sasvim objektivna, nije takva da se iz nje može isključiti subjekt. Da postoji svijet neovisan o nama samo je metafizička pretpostavka. Da takve pretpostavke nema, ne bi mogla postojati znanost, a ni praktična ljudska djelatnost (rad). A što je s Bogom? I Bog je metafizička pretpostavka. Ona proizlazi iz samosvjesti, iz spoznaje subjekta kao neovisne egzistencije.   

Na mobitelu sam, zbog preglednosti odgovaram po odlomcima citata:

1.)

Ako sam dobro shvatio, mozak općenito dobija informaciju o tome odakle dolazi podražaj i intenzitet podražaja. U osnovi, to bi značilo da je najbliži opis pod 1., samo što nije baš hardcodeiran već naučen - mozak sam prokljuvi kako mapirati podražaje. I ostala osjetila tako funkcioniraju, kao i primjeri nakon pogrešno povezanih živaca nakon ozljede, gdje u početku mozak prima krivi input, ali ga s vremenom remapira.

2.)

To o čemu pričaš je vizualni korteks, a informacija je tu već poprilično obrađena, tako da ne daje informaciju o tome kako de prenosi informacija do mozga.

3.)

Zapravo, nisu bitne frekvencije, već odnosi među njima. Kod boja imamo slično s komplementarnim bojama.

Tko ne volim zutu boju nek si j*** mater svoju. VRAPCE LUDARA VRAPCE LUDARA.

MrBlc 

Na temelju čega će neuralna mreža zaključiti koji signal predstavlja koju boju ako svi signali imaju isti raspon vrijednosti i mozak ne zna u kojem dijelu spektra su očitani?!

I zašto bi se organizam uoće trudio razviti detektore za različite dijelove spektra, i onda slao u mozak potpuno iste signale?!

Što nam govori, ne znam točno, ali možda je to mig koji nam kaže da je raspoznavanja boja toliko bitno da svi mi prepoznajemo boje na isti način, pa su i naše iluzije boje vrlo slične.

maxym, neuralna mreža bi bez problema mapirala piksele po boji prema obrascima. Jedino što ne bi mogla je odrediti koja grupa piksela predstavlja koju boju, iako bi imala neko unutarnje kodiranje tih grupa piksela, a sve dok ne dobije vanjski input koji će doslovno reći "evo, ovo je zeleno, ovo crveno, a ovo plavo".

Organizam se ne trudi razviti ništa, evolucija ne funkcionira na taj način. Nastala je mutacija koja je uzrokovala diferencijaciju različitih receptora u oku, a mozak je bio dovoljno razvijen da bi to iskoristio za prepoznati plijen, predatora ili hranu, te je tako mutacija postala pozitivna i tako opstala.

Ono na što sam ciljao jest da su koordinate piksela poznate, ali nije poznat redoslijed boja. Znači, prvi očitani piksel je 0,0 drugi 0,1... Ali neuralna mreža ne zna koje boje je maska ispred svakog piksela. Ona može biti R,G,B,R,G,B,R,G,B, ali može biti i R,R,B,G,R,G,G,B,R,B,G,R,B... Ono, potpuno nasumična bez ikakvog pravila. Neuralna mreža može naučiti koji pikseli pripadaju kojoj grupi, ali neće znati da se grupa R zove crvena dok tu informaciju ne damo iz vanjskog izvora.

Međutim, čak i da je slika potpuno izmiješana, da se pikseli očitavaju nasumičnim rasporedom (ali uvijek istim) mislim da bi neuralna mreža uspjela, uz zadavanje nekih osnovnih parametara, mapirati piksele.

To ne treba raditi x puta u sekundi, već jednom kad su mapirani, mapirani su. Jedino nisam siguran da je taj scenarij adekvatna analogija jer mozak ipak ne skenira čunjić po čunjić...

Nešto mi govori da ćemo svršiti na feng shui...

Jako interesantno!

Nisam niti znao za to i sad idem guglat i naiđem na ovaj članak u kojem se nalazi slika sa skalom boja i tvrdi da ako vidite 33-39 nijansi boja, ste tetrakromat.

Gledam sliku s mobitela, na AMOLED ekranu, pa pretpostavljam da ekran može prikazati sve nijanse. Ja ih vidim 37 i fora mi je kako su određeni stupci dupli (ljubičasta, plava, zelena, žuta narančasta). 

Koliko sam shvatio (sada sam čitao još malo dalje) da, trikromati vide oko 1 milijun boja (oko te brojke se svi slažu po onome što sam jutros prošao).

Što se tetrakromata tiče, oni bi ih trebali vidjeti po nekima 100-tinjak milijuna boja, dok sam zadnji info našao 10 milijuna.

Ovaj mi se tekst čini korektan, uključivo i opaska o online testovima.

U međuvremenu sam sliku poslao ženi, ona vidi 39 boja, njena mama 40, njenu sestru tek čekam da se javi ali za sada mi se test čini bezveze (kao, 20-25% ljudi to ima, muškarci u principu nemaju, a trenutno na dva muškarca i dvije žene prosjek 100% tetrakromati).

Jedino ako tehnologija prikaza na ekranu mijenja izvornu boju, pa zapravo ne prikazuje ono što je unstartu bilo zamišljeno.

Rado bi vidio neki "službeniji" test, pa ako nađeš, molim te zalijepi ovdje.

Ja sma našao jedan interesantan, ali izgleda da server više ne obrađuje podatke, pa nema rezultata... 

Ne mislim da laže, nego mislim da cijeli test nema puno smisla osim na eventualno nekom superekranu. I ja sam za neke nijanse morao dobro gledati jer mi se nekad cinilo da ih vidim, nekad ne. Žena živi na selu i ima posla preko glave, čudi me da je uopće išla brojati to :D

Osobno mislim da ekran ima ograničenje prikazivanja nijansi, pa ne prikazuje ono što bi trebao (tipa: slične nijanse rastavi na dvije puno više različite, jer ne može prikazati fine nijanse između, a s druge strane neke slične stopi u istu).

Bojim se da ti color picker neće dati realan rezlutat jer je to boja koju be ekran trebao prikazati, a ne nužno koju prikazuje. 10-bitni ekran bi to vjerojatno mogao, a pitanje je i izvora (slike). 

Evo, ja gledam istu sliku na dva različita monitora istovremeno, i vidim različiti broj niijansi.

Interesantno je to da na objektivno lošijem ekranu (TN-matrica 15" LCD ekran na laptopu), vidim više nijansi, posebno u zeleno-žuto-crvenom dijelu spektra, nego na kvalitetnijem ekranu (IPS-matrica, 22" destkop LCD monitor). Test očigledno nema puno smisla na ekranima monitora, koji značajno variraju po kvaliteti prikaza boja.

Q: I see colour differently with each eye, what does this mean?

A: Some women who carry the gene for colour blindness may see colour differently with each eye. This is due to a process knows as random X-inactivation.

These women have one X chromosome with the normal colour vision gene (inherited from one parent) and one X chromosome with the colour blind gene (inherited from their other parent).

Random X-inactivation causes some of the cells in the retina to use the normal gene from one X chromosome and others to use the colour blind gene from the other X chromosome. As this process is random, sometimes one eye gets more than its fair share from one X chromosome, leading to slightly different colour vision in each eye.

https://research.ncl.ac.uk/tetrachromacy/faqs/

Mislim da možemo zaključiti da postoje razlike među ljudima u fizičkom detektiranju, sociološkoj percepciji i osobnoj interpretaciji boja, iako ja mislim da je generalni doživljaj sličan, samo uz određene varijacije.