Život je, kažu nove teorije, nastao od katalizatora i njima kataliziranih reakcija. No to su već druge priče.
Nove teorije ili nove hipoteze?
Život je, kažu nove teorije, nastao od katalizatora i njima kataliziranih reakcija. No to su već druge priče.
Nove teorije ili nove hipoteze?
Odličan članak profesore.
Je li ovo s katalizom i postankom života teorija ili hipoteza, čisto je akademsko pitanje. Ne može se postanak života, kao uostalom nijedan događaj iz geološke ili ljudske povijesti egzaktno dokazati! No treba reći da se na tom pitanju, vezi katalize i postanka života, intenzivno u svijetu radi. Tko ima sapi da čita neka čita: upućujem ga na moj članak
N. Raos i V. Bermanec, Catalysis in the primordial world, Kemija u industriji 66(11-12) 641-654,
na poveznici:
čini se, neovisno o doprinosu, kako valja biti sretan ako nagradu dobiješ još za života (poslije ti je ionako svejedno).
Možda bi bilo dobro uvesti dodjelu Nobelove nagrade posthumno. Ako se tako može dobiti medalja, zašto ne i Nobelova nagrada?
Možda bi bilo dobro uvesti dodjelu Nobelove nagrade posthumno. Ako se tako može dobiti medalja, zašto ne i Nobelova nagrada?
tad bi ostavinske rasprave bile iznimno zanimljive.
Jedna stvar koja me zanimala od malih nogu - zašto Nobel se ne modernizira? Znanost se uvelike promjenila u zadnjih 100 i kusur godina i imam osjećaj da neke nove grane ostaju poprilično zapostavljene, dok su neke uvelike out-of-date, poput književnosti. Da se razumijemo, nemam ništa protiv književnosti i koliko vidim po raznim istraživanjima osobno spadam u sam vrh Hrvata po potrošnji na fizičke knjige, ali u vrijeme fake i alternativnih newsa da se Nobel malo modernizira mogao bi lupiti jako dobre temelje za željeno ponašanje na drugim medijima pored tiskane knjige (da, znam da postoji Pulitzer, ovo je bilo samo primjera radi).
Pa... tjestenina je štetna po zdravlje :-)
Ovo s promjenom (osuvremenjenjem) Nobelove nagrade teško bi išlo, jer se ona temelji na Nobelovom testamentu. Što se književnosti tiče, tamo jasno piše "jedan dio [sredstava iz ostavštine] osobi koja napiše najzapaženije literarno djelo s idealističkom tendencijom". Dakle, nije tu riječ o književnoj vrijednosti kao takvoj, nego o djelo koje će promicati, snagom umjetnosti, bolji duševni život čovjeka, prije svega u etičkom smislu. Nažalost, književnost je danas velikim dijelom izgubilo tu funkciju (sjetimo se Tolstoja, Maksima Gorkog, Krleže), a i inače je spala na niske grane. Na svjetlo dana izlaze neke "veličine" koje su nekoć smatrane literaturom za kuharice (npr. Zagorka). Pokušao sam čitati nešto od suvremene književnosti, ali to je tako loše da se ne da čitati! Čak i nobelovac Ohran Pamuk nije ravan jednom boljem piscu iz 19./20. stoljeća, primjerice Đalskom ili Kozarcu.
Ovo s promjenom (osuvremenjenjem) Nobelove nagrade teško bi išlo, jer se ona temelji na Nobelovom testamentu. Što se književnosti tiče, tamo jasno piše "jedan dio [sredstava iz ostavštine] osobi koja napiše najzapaženije literarno djelo s idealističkom tendencijom". Dakle, nije tu riječ o književnoj vrijednosti kao takvoj, nego o djelo koje će promicati, snagom umjetnosti, bolji duševni život čovjeka, prije svega u etičkom smislu. Nažalost, književnost je danas velikim dijelom izgubilo tu funkciju (sjetimo se Tolstoja, Maksima Gorkog, Krleže), a i inače je spala na niske grane. Na svjetlo dana izlaze neke "veličine" koje su nekoć smatrane literaturom za kuharice (npr. Zagorka). Pokušao sam čitati nešto od suvremene književnosti, ali to je tako loše da se ne da čitati! Čak i nobelovac Ohran Pamuk nije ravan jednom boljem piscu iz 19./20. stoljeća, primjerice Đalskom ili Kozarcu.
imao bih primjedbu. mnoge sam knjige rasknjigao i nekako mi nailazi da su najbolji pisci u području (znanstvene) fantastike. valjda poradi nevezanosti regulama. p.k. dick, clifford simak, ursula leguin itd. i možda ponajbolji od svih - stevan kralj (shawshank redemption, green mile, dark tower ...). u nas još uvijek meša selimović i ivo andrić. posebno mi se dopao roman dveri od oraha m. jergovića. najboljom knjigom svih doba smatram alicu u zemlji čuda. honorable mentions: emile ajar (tj. romain gary), flann o'brien, john kennedy toole, orson scott card. a tek kad zaglajzam u pojeziju ... (fernando pessoa, w.b. yeats, naš zvonimir balog ...).prekratko se živi da bi se s tiglo sve pročitati pa na koncu razlučiti dobro od užasa (tipa proust). nota bene, dobar je pisac i onaj, kako se zove .... a! nenad raos.
Nije pitanja žanra, nego kvalitete. I Hamlet je krimić. S užitkom čitam Scherlocka Holmesa jer je napisan izvrsnim stilom (koji se osjeti tek kad se knjiga čita u originalu) i s izvrsnom dramaturgijom. Nasuprot tome uzmite "Ime ruže". Hoće se prodavati nekakva filozofija, nekakva duboka mudrost na banalan, pravo rečeno prostački način. Suvremenoj književnosti nedostaje dubine i širine, ma o kojem se žanru radilo. Kad čitate Tolstoja ili Dostojevskog osjećate da iza svake riječi stoji živ čovjek, pisac sa svim svojim doživljenim i proživljenim životom. Kad čitate "Ime ruže" osjećate da iza nje stoji nekakav napuhani profesor koji prodaje čitateljima prazninu svoje duše. O tome je riječ. Umjetnost uvijek mora polaziti od života i u život se vraćati. Ako to ne čini, onda je prenemaganje, laganje - jednom rječju kič.
Kao i sinhronizacija Zločeste djece :D