Previše vremena uz ekranske medije uzrokuje slabij

Isto je činila i knjiga u neko drugo vrijeme 

Cudno, kao klinac sam engleski i njemacki naucio bas uz TV,

a i bilo koji knjizevni strani jezik mozes fonetski nauciti puno brze,

nego na bilo kojem predavanju.

Primjerice, slusam spanjolska predavanja sa titlovima, i sve manje citam

titlove jer pocinjem hvatati fonetsko znacenje jezika, makar ne znam ni kako se pise ni cita spanjolski.

Tako da je sve individualno. Kolega s posla nema sanse da uci jezike fonetski - on uzme knjigu

s gramatikom i nauci osnovne pojmove i gramatiku tog stranog jezika, te ga tako pohvata brze,

dok meni je puno lakse fonetski nauciti jezik, i onda naknadno dodati gramatiku.

Ja sam tom problemu prisao sa druge strane.

Nikada nisam ogranicavao upotrebu racunala ili tableta djeci, tako da moji klinci vec od malih nogu negdje oko 5.-6. godine (sad su 11 i 13 godina) jednostavno su prestali biti zeljni ekrana i radije su se igrali jedno sa drugim u vrtu ili sobi.

Kcer (13 godina) sada kompjuter upotrebljava samo za skolu i mozda sve skupa u tjednu se sat ili dva igra, dok mali ipak malo vise igra (nekakvih 10tak sati tjedno, doduse zadnjih par dana se to malo povecalo otkako skupa igramo Elitu).

Uglavnom, shvacam da je moj slucaj malo drugaciji jer imam dvoje djece sa malom razlikom u godinama pa s toga je ovaj nacin bio uspjesan, dok ljudima sa jednim djetetom, pogotovo u ovako kisnim danima je puno teze odvojiti ga/ju od ekrana (objektivno gledano, djetetu zatvorenom u kuci je dosadno)

Sto se tice jezika, odgovorno tvrdim da mi oboje djece pricaju bolji engleski od mene iskljucivo radi ekrana. Oboje imaju betoniranu 5icu iz engleskog, a nisam ih nikada vidio da otvore knjigu iz engleskog doma.

 To je također moj osobni slučaj, roditelji mi nikada nisu zabranjivali ekrane i sada pričam i čitam engleski kao materinji...

Dok sa druge strane u široj obitelji imam slučaj gdje su roditelji zabranjivali djeci sve moguće ekrane (TV, računalo, itd...) od malena i sada kada ih i puste na TV ta djeca (7-8god) kao da su hipnotizirana dokle god je upaljen ekran. Znači ne odazivaju se na ime, doslovno ih trebaš protresti da se trznu iz tog nekog "transa".

Tako da smatram da ni druga krajnost nije dobra jer djeca kasnije ne znaju granicu za prestati.

 Igzekli.

Sjecam se kad smo prije par godina otisli kod nekih frendova na veceru i poveli klince (frend ima malog isto godiste kao i moj). Uglavnom, mali se nije htio odvojiti od kompjutera jer zeli iskoristiti svojih sat vremena koje ima na dan, a kuzio je da nakon sto mi odemo ce morati na spavanje. Toliki plac i gotovo histeriju nisam nikad cuo, dok na kraju nisam zamolio frenda da ga pusti i da nema veze (frend se osjecao prilicno neugodno, a bogami i svi mi dok je rasprava trajala). Na kraju se moji klinci opet igrali sami sa njegovim igrackama, a on ko' hipnotiziran u ekran.

 Ahhh, dobri stari dani kada sam ja bio daljinski

Srecom, bila su samo dva programa pa nije trebalo kampirati kraj TV-a.

 čitanje knjiga (bez slika) nikad nikome ne samo da nije naštetilo, već naprotiv: potiče razvoj ganglija (upravo ono što aktualna vlast ne želi). 

Možda se ne broje programski jezici no bolje se mogu unovčiti ;-) Ovdje vidim dva puno veća problema od ovog što ovi znanstvenici pokušavaju pokazati, jer ispitivanje koliko netko provodi vremena pred ekranom je posljedica sasvim nečeg drugog, to je kao kad se statistika radi o broju razvoda što je samo po sebi posljedica, a ne uzrok.

Prva situacija jest: Kada posljedično djeca bulje satima u ekrane, riječ je o problematičnim roditeljima gdje ekran postaje odgajatelj što nikako ne može biti dobro, a u neko prijašnje vrijeme nitko se nije o djeci ni brinuo niti zamarao sa njihovim potrebama. Nitko mene u 80tima i 90tima nije pitao koje su moje želje već sam dobio zadatke koje je trebalo obaviti, a ostatak vremena se zabavi sam i nemoj slučajno da ti padne na pamet zamarati roditelje svojom dosadom. Danas djeca odrastaju uz brdo pobuđivača osjeta oko sebe koji ih sami po sebi zabavljaju pa jednako tako misle da ih i roditelji trebaju zabavljati. Dođemo kod frendova i klinci nas gnjave sa svojim glupostima umjesto da se međusobno igraju, a mi se koncentriramo na njih umjesto na sebe. Ovim postupcima radimo invalide koji smatraju da se cijeli svijet mora vrtjeti oko njih te u starijoj dobi nisu sposobni produktivno razmišljati jer bilo kakav tip rada nije interesantan ili još gore ne daju si prilike da dosada postaje konstruktivna prilika za razmišljanje.

I druga situacija jest što se sve dramatično ubrzava, djelomično je to prikazano kroz ekrane. Moji roditelji u svojoj mladosti 60tih godina 20.st. su vrlo usporeno dobivali informacije i mogli su se koncentrirati na razvoj vlastitih vještina i sami s vremenom shvatiti što im odgovara i za sve svoje postupke preuzimati odgovornost. Prije 20tak godina krenuli su ubrzano dijeljenje informacija i komunikacije što je ubrzalo na lokalnoj razini razvoj društva no tada se već djeca nisu baš mogla snalaziti sa svim tim informacijama i bilo im je teško prepoznati sebe u toj konfuziji. Za 20tak godina sa primjenom 5G mreža i AI, većina će komunikacija biti gotovo instantna, a uopće mi je teško zamisliti kako će to utjecati na razvoj djece kojima će sve biti podređeno i neće sigurno imati niti malo vremena razvijati vlastite osobnosti. 

Jedno i drugo su situacije koje daju veliku priliku no tu je i velika odgovornost, a za to baš i ne vidim da netko od ovih pseudoznanstvenika ima neki prijedlog.

Previše vremena uzrukuje... aaaa bit će da sam zato zakržljao.

Šalu nastranu (volem), ovo:

Je, drogirah se s tv od malenih nogu, a kasnije i s drugi ekrani, ali presudno je bilo što mi je bilo dosadno pa sam vrlo rano naučio čitati jer je bilo puno nekih fora knjiga doma, pa sam kao termit krenio na njih, još prije škole.
Sin mi je imao traume od crtića, buljio je kao ovisnik i upišao bi se pred tv (jel od straha, jel da nešto ne propusti), ali se ne bi odljepio sam, već bi stajao (!) pred ekranom ko zombi. Pa smo muke imali da ga tjeramo da čita nešto umjesto toga. Omjer uloženo dobiveno ovdje je bio katastrofa, uglavnom, djelovao mi je ehm zapstalo nenačitano. A onda kasnije (5. osnovne iirc), ispadne da je mali maltene erudit: te vokabular, te znanje...  pa smo se zapitali jbt kak je onda tek ostatak razreda sirov?

Inače, primjetio sam kod novijih toddlera da se "uštekavaju" na tablete i mobitele ili yt što ranije i neograničeno, i da vrište kad im to hoćeš oduzeti - totalna ovisnost.

Evo ja baš radim u ustanovi sa djecom, od 2 do 7 godina, na ranoj intervenciji, uglavnom djeca iz spektra autizma ali u posljednje vrijeme se pojavljuju normalni klinci koji pokazuju znakove poremećaja - Tabletaši. Postaje epidemija, ali uzroci i simptomi su uglavnom isti. Roditelji im uvale tablete, mobitele čak i prije nego sto navrše godinu dana.

Kreće uglavnom sa YouTubeom, i to pjesmice na engleskom, provode previše vremena za ekranom i onda počinju kasniti u govoru ( engleski ide, ali razgovor na hrvatskom nikako), motorički su slabiji ( tipa ne znaju otvoriti kutiju da izvade igračku), nesamostalni u hranjenju, oblačenju a pogotovo u sportskim aktivnostima ( tipa uhvatit ili bacit loptu). Onda ovisno o roditeljima dolazi do problema u ponašanju ( dok su manji, burno reagiraju na oduzimanje mobitela), ako se tu roditelji dobro postave onda bude manje problema, ali ako zeznu pa im beskonačno puštaju na plač, agresiju i autogresiju ( pozitivno potkrepljuju negativno ponašanje) onda bude nereda. I onda imamo zdravo dijete sa dijagnozom sumnje na autizam ili kašnjenja u psihomotornom razvoju.

Dobra stvar je što se problem može dosta brzo riješiti, micanjem mobitela se počnu uključivati u svijet pa uglavnom stignu vršnjake - najviše ovisi o roditeljima. 

I vjerovali ili ne, drugi najgori uređaj za djecu je štapni mikser: prilikom prelaska na nadohranu kod beba, mame im miksaju hranu do kraja, te ne nauče prihvaćati različite teksture hrane, tako da postoji velik broj zdravih 4-5 godišnjaka koji jedu samo kašastu hranu. 

Ajd, bar s tim nismo imali problema: ja malom ujutro napravim čokolino prije vrtića, a on "dok ga ne vidim" natašte mažnjava neku hladnu, kiselu kelj-krumpir salatu s lukom ili češnjakom, tako nešto, što je ostala od jučer na stolu. Mutant.

Važno je napomenuti da rezultati ne govore da vrijeme uz ekrane uzrokuje išta, već je riječ o korelaciji. Lako je moguće, kako je već napomenuto, da su djeca koja provode puno vremena pred ekranima primarno ''odgojno zapuštena'' - kod korelacija je upravo problem što može postojati druga varijabla koja stabilno ''prati'' varijablu koju mi istražujemo, no značajno se razlikuje od one koju mi istražujemo (npr. pozitivna povezanost prodaje sladoleda s ubojstvima, a ''prava'' korelacija bi bila možda ona između vanjske temperature i agresivnosti).

Također, ovdje je riječ o tzv. transverzalnom nacrtu (mjerenje izvršeno samo u jednoj točki vremena, za razliku od npr. longitudinalnog istraživanja). Nisam skužio ima li tekst od imenjaka link na istraživanje (pretpostavljam da možda i nije skroz javno dostupno) - rado bih ga pročitao u cijelosti, ako je moguće.

Naravno, to ne znači da kauzalnost ne postoji, no jednostavno iz ovog tipa istraživanja se do kauzalnosti ne može ni doći. Obzirom da ima ekipe koja bi me mogla krivo protumačiti, ja se slažem da su ovakva i buduća istraživanja jako vrijedna i bitna, no treba biti oprezan kod mogućih krivih tumačenja.

Jedno također zanimljivo novije istraživanje u vezi potencijalnih razlika među djecom obzirom na to koliko im roditelji čitaju priče možete ukratko pročitati ovdje https://www.sciencedaily.com/releases/2019/04/190404074947.htm - uzmite u obzir da ''books'' predstavlja i slikovne priče i dr. 

U svakom slučaju, super je da se priča o ovakvim spoznajama jer se u javnosti (nadajmo se) više osvještava ''plastičnost'' mozga i presudna uloga roditelja u tome kako i kakva će iskustva oblikovati dječji mozak.

 Nedavno u svadbi covjek doveo klinca s sobom(neki dalji rod od familije), otac pijan, plese, jede, a klinac doslovno 8 sati buljio u mobitel da glavu nije dignuo, neznam dali je uopce i jeo

Takoder dosli dalji susjedi kod "stare" na kavu kakti nisu dugo bili, naravno bio je tu i njegov klinac, bilo je ljeto hrpa djece ispred nase kuce skice, vriste, skacu uglavnom igranka na m2, lik stavi klinca u auto upali mu klimu mali nije 3 sata izasao iz auta i skidao se s tableta, ja i zena imamo 3 djece i svakodnevno se zgrazamo kaj se desava oko nas...

Imam curicu od 6 godina,PC zna koristit vec sigurno 2 godine,upalit-firefox-youtube i sama pise sto je zanima!Koristenje iPada ide bez problema,instalacija/deinstalacija aplikacija/igara,surfanje i naravno na poslovnom iPadu i iPhonu je zapamtila moju sifru i bez problema mi moze otvorit doticno.Snima sama videa o igrackam koje ima i 50% vremena prica na engleski ali moram priznat bolje nego hrvatski,tjst buca malo jedan malo drugi i jos kad se ubaci mama iz ZG a ja iz ST...pas nije pesek nego pasek!Zna sigurno 20ak pijesam na engleski ,bez problema gledamo skupa film ne Netflixu bez titla i ljetos kad je bila rodbina iz USA nisi znao tko je ko odakle!I da obozava crtice,Tv,PC,tablet,mobitel..ali igra s drugima ,izlazak vanka u park joj je ipak draze od sve tehnologije!I sad kad sljedece godine dojde u prvi razred vjerovatno je tablet ceka u klupama!