Di ćeš veće relativnosti od europske zvjezdarnice u Čileu 
Upravo kretanje zvijezda u blizini crnih rupa, ili drugog svemirskog materijala, kao i zracenje otkriva postojanje crne rupe.
Teorija po kojoj gravitacija crne rupe negativnom refrakcijom lomi putanju svjetlosti nebeskog tijela dovodi u pitanje tocnost mapiranja svemira. Pokraj koliko crnih rupa je svjetlost prosla i u kojem je pravcu izlomljena dok je dosla do zemlje?
Pored nijedne. Crna rupa je kao jedno zrnce prašine na ogromnom platnu i baš je tvoja svjetlost nju pogodila, možeš misliti. Moraš je tražiti i pomučiti se da bi je našao. I kad je nađeš, ona snažno djeluje samo na malim udaljenostima oko sebe.
To sto se moras pomucit naci crnu rupu nije iz razloga velicine. To platno ili povrsina sfere oko zemlje je uvijek isto. Volumen nije.
https://news.psu.edu/story/215078/2004/08/04/twinkle-twinkle-little-star-how-i-wonder-where-you-are
"Light coming off a stellar object passes through many different regions of space filled with different media and is affected by different gravitational fields," said Lakhtakia. "When we finally see it, we cannot really know where it originated."
https://news.harvard.edu/gazette/story/2020/04/black-hole-imaging/
Light stuck in a black hole’s gravitational pull can loop once, twice, or an infinite number of times, depending on its angle of approach, Lupsasca said. Those that finally escape in the direction of Earth carry a reflection of what the universe looked like when they entered the black hole’s pull.
Sa kakvim teorijama se zanimaju ovi amerikanci, a mogao si mi lijepo objasnit da nista od toga jer nikakva svjetlost nije ni blizu crnih rupa
Svjetlost koju promatraš nije poremećena crnom rupom, osim u vrlo malim, poput zrna prašine uskim dijelom neba koje jedva nađeš. Skoro sva svjetlost je neometana od crne rupe. Ovu koja obilazi oko nje beskonačno puta ni nećeš nikada vidjeti.
Svemir je zastrašujuće prazan. Čak sudar Andromede s Mliječnom stazom će vjerojatno proći bez ijednog stvarnog sudara, samo će proći jedna kroz drugu jer je prazan prostor u svakoj ogroman. Jedino će gravitacijsko povlačenje napraviti dar-mar.
Problem je i vrijeme. Mi gledamo daleku prošlost, svjetlost koja je krenula prije milijuna ili milijardi godina, jer je svjetlost prespora da prevali toliki put. Prostor ekspandira, rasteže se brže od svjetlosti gledano na velikim udaljenostima, pa svjetlost koja je krenula s nekog jako udaljenog mjesta prema nama nikada neće doći do nas. Zato imamo "sferu" vidljivog svemira u čijem smo centru. I svaki promatrač gdje god bio vidi tu sferu vidljivog svemira oko sebe iz ačega ne vidi ništa, zbog prevelike brzine širenja prostora. Moguće da je svemir beskrajan, ali to nikada nećemo moći vidjeti, niti tamo doći. Osim ako ne izmisle nešto puno brže od svjetlosti. Crvotočine, teleportacije. Ali mi smo još na razini kopanja nosa otprilike, primati koji se svađaju. Najbolji od nas, tj. oni koje biramo da nas vode, ne znaju staviti ni masku. Ako na forumu nešto pametno predložiš, dobiješ pljuvanje, čim se ne slaže s mišljenjem. Jedna primitivna sredina.
Teorija po kojoj gravitacija crne rupe negativnom refrakcijom lomi putanju svjetlosti nebeskog tijela dovodi u pitanje tocnost mapiranja svemira. Pokraj koliko crnih rupa je svjetlost prosla i u kojem je pravcu izlomljena dok je dosla do zemlje?
Generalno, a pogotovo po trenutnom općeprihvaćenom modelu svemira, to zapravo i nije toliko bitno.
Zbog izotropije, odnosno podjednakog broja crnih rupa u svim smjerovima, ovo ne iskrivljava generalnu sliku o svemiru iako postoje zakrivljenosti u tom prostoru - time praktički postaje nebitno pod kojim kutem se nešto nalazi ako otprilike možeš znati udaljenost.
Upravo zbog zakrivljenosti prostora i udaljenosti u vremenu, korisnost apsolutne lokacije je upitna. Koliko znam, nitko ne planira tako skoro putovanje u neku udaljenu galaksiju.
A ako je bitna komunikacija, onda zakrivljenost nije problem, tj. apsolutna lokacija čak postaje problem jer je nasigurnije slati signal istim putem kojim je došao.
Postoji dakako mogućnost da svjetlost sa jednog objekta dođe do nas različitim putovima, pa umjesto da ih intrepretiramo kao slike istog objekta (iz različitih kutova) razdvojenog u vremenu interpretiramo kao dva različita objekta razdvojena u prostoru, no koliko je to zapravo bitno i koliko je čest slučaj?
Ne baš, budući da CMB zračenje otkriva da je svemir na većim skalama ravan (flat), tj. postoje velike udaljenosti između zakrivljenosti. A po trenutnom modelu, tamna energija još povećava te udaljenosti.
snimljeno je to već prije: 
Svjetlost koju promatraš nije poremećena crnom rupom, osim u vrlo malim, poput zrna prašine uskim dijelom neba koje jedva nađeš. Skoro sva svjetlost je neometana od crne rupe. Ovu koja obilazi oko nje beskonačno puta ni nećeš nikada vidjeti.
Svemir je zastrašujuće prazan. Čak sudar Andromede s Mliječnom stazom će vjerojatno proći bez ijednog stvarnog sudara, samo će proći jedna kroz drugu jer je prazan prostor u svakoj ogroman. Jedino će gravitacijsko povlačenje napraviti dar-mar.
Problem je i vrijeme. Mi gledamo daleku prošlost, svjetlost koja je krenula prije milijuna ili milijardi godina, jer je svjetlost prespora da prevali toliki put. Prostor ekspandira, rasteže se brže od svjetlosti gledano na velikim udaljenostima, pa svjetlost koja je krenula s nekog jako udaljenog mjesta prema nama nikada neće doći do nas. Zato imamo "sferu" vidljivog svemira u čijem smo centru. I svaki promatrač gdje god bio vidi tu sferu vidljivog svemira oko sebe iz ačega ne vidi ništa, zbog prevelike brzine širenja prostora. Moguće da je svemir beskrajan, ali to nikada nećemo moći vidjeti, niti tamo doći. Osim ako ne izmisle nešto puno brže od svjetlosti. Crvotočine, teleportacije. Ali mi smo još na razini kopanja nosa otprilike, primati koji se svađaju. Najbolji od nas, tj. oni koje biramo da nas vode, ne znaju staviti ni masku. Ako na forumu nešto pametno predložiš, dobiješ pljuvanje, čim se ne slaže s mišljenjem. Jedna primitivna sredina.
Povrsina zamisljene sfere je konstanta, a volumen neogranicen (ili ogranicen na promjer 90 milijardi svjetlosnih godina).
Svjetlost nije ometana od crne rupe onda kad je nema između objekta koji promatramo i zemlje. Kako mozes utvrdit koliki je taj dio kad je omjeru sa beskonacnim? Niti za vidljivi dio svemira nam nisu poznate sve crne rupe.
Ucestalost pojave ne narusava osobine
https://phys.org/news/2020-04-black-hole.html
Sirenje svemira i produzavanje puta koji svjetlost mora prijeci ne dira u ovom slucaju u gravitacijske osobitost prostora crnih rupa.
Sto se sirenja svemira tice, znam da se povecava sa udaljenosti,ali astronomija je za mene amaterski hobi, nisam po struci astronom pa necu teoretizirati o izracunima brzine sirenja.
Pale rider je potpuno u pravu, negativna refrakcija svjetlosti pod djelovanjem gravitacije crnih rupa nije kljucna za model svemira.
No to je svojstvo vezano uz njih, a ovo je clanak konkretno o crnim rupama.
Sigurna trazilica: https://www.startpage.com/ Sigurna e-posta: https://protonmail.com/
Svjetlost nije ometana od crne rupe onda kad je nema između objekta koji promatramo i zemlje. Kako mozes utvrdit koliki je taj dio kad je omjeru sa beskonacnim...
Dio neba koji zauzima neka crna rupa, ili u kojem svojom jakom gravitacijom skreće svjetlost je jako jako jako mali. I to je za najbliže crne rupe. Sve koje su dalje, još manji dio neba zauzimaju, s kvadratom udaljenosti se smanjuje dio neba koji zauzimaju. A udaljenosti su jako velike. Tako da skoro pa nikakav dio neba ne zauzimaju, približno nula. Moraš imati super-jaki teleskop da išta vidiš, da možeš jako mali djelić neba (kutni isječak) koji si naciljao i nadaš se da je tamo crna rupa ili što god već želiš naći povećati "preko cijelog ekrana".
Za ilustraciju, po putanjama planeta našeg Sunčevog sustava ispada da bi mogao biti još jedan planet pristojne veličine i mase u orbiti Sunca, samo na velikoj udaljenosti. Ni sa najboljim teleskopima ga ne možemo naći jer da svijetli kao zvijezda, daleko je od Sunca koje bi ga moglo osvijetliti pa je taman i vjerojatno hladan, i zapravo ne znamo gdje tražiti, a nebo je ogromno. Treba jako puno vremena da se pretraži i pronađe, ili se možda dokaže da ga nema. A to je planet blizu nama najbliže zvijezde, Sunca. Crne rupe mogu biti i manje od tog planeta, a udaljenosti su nezamislivo puta dalje nego što je taj potencijalni planet, odnosno dio neba koji zauzimaju rupe dalje od recimo naše galaksije je približno nula, odnosno trebaš gadan teleskop.
