Prvi život možda i nije nastao u vodi nego na suho

Mi se većinom pitamo kako je nastala DNA, RNA ali zar glavno pitanje ne bi trebalo biti kako je nastao prvi šećer i to u velikim razmjerima?

Covek moze da se samoobnavlja, moze da od svega i svacega sto pojede stvori sebi energiju, moze da se reprodukuje, moze da radi masu stvari koje ga zanimaju i samo je svojom voljom ogranicen koliko ce biti dobar u onome sta hoce, i ti pises kako je android bolji od coveka, zanimljivo.

I android proizvodi energiju (a uopće ne mora jesti), ne treba da se reproducira (iako može ako hoće), i android može radit sve što hoće (i šta ga zanima i šta ga ne zanima) i samo je svojom (ili božjom, ali onda to vrijedi i za čovjeka) voljom ograničen koliko će biti dobar, a ima jednu prednost pred čovjekom - ne mora umrijet.

možda treba pitati onu gospođu s viskom da ga pronađe?

Dobro, možda sam se krivo izrazio. Nije me mučilo.

Jeste. Ali to nije ništa čudno. Ljudi su čudna bića. 

Pitanja je na tisuće, ali mi na ovom forumu nećemo odgovorit ni na jedno. S druge strane, božanska pitanja su jako važna za ljudski rod i ako odgovorimo na ono prvo onda smo jako mnogo učinili. 

p.s.

Kad se odgovori na neko od tih pitanja, vi će te nas, nadam se, uredno obavijestiti.

ovo je pod uvjetom da je naša kugla sama i neizložena kontaktima.

no prije te 4 milijarde godina dolazilo je do kolosalnih sudara.

da budemo slikoviti, naš mjesec je samo nakupina ostataka jednog velikog sudara sa zemljom...koja je naravno bila razvojni kvrgavi planet kojem gravitacija nije osigurala finu oblost.

sam mjesec je naknadno svojom malom gravitacijom počeo sebe formirati..inače da nije, zemlja bi imala prsten kao saturn.

e sad...i gomila zaleđene vode stigla je sa tim sudarima, a bome i sva ova priča sa bakterijama koje obožavaju sumporna i kakva su tada bila mora sa grotlima termalnih izvora na dnu.

život se samo prebaciva sa kugle na kuglu mega sudarima ili asteroidima.  male su šanse da nešto "na suho" živne.

a odakle je došlo to prvo prebacivanje... mi danas živući nećemo dokučit.

Odgovor markuBT: A o Božjem postojanju možemo raspravljati, sigurno ćemo riješti to pitanje!

Ah pročitah članak (baš ste me lijepo vratili u prošlost jer sam davno nažalost napustio kemiju; pobijedila druga ljubav računala i programiranje). Dobro sad relativno lako znamo dobiti iz formaldehida šećer ali postoji i tu kvaka jer ni formadehid nije jednostavno anorganski dobiti. Sada ga dobivamo iz metanola uz pomoć srebra kao katalizatora i na relativno visokoj temperaturi (ako se dobro sjećam treba preko 500 stupnjeva Celzija). Nisam baš uvjeren da je formadehid nastao na taj način u početku Zemlje. A dodatno nam treba još jedna nezgodna karika a to je nastanak metanola a ni njega nije nešto lako anorganski dobiti.

Da odgovorim prethodnom čitatelju (ceha365). Upravo je formldehid (CH2O) lako nastajao u atmosferi, fotokemijskom reakcijom vode i ugljikova dioksida: CO2 + H2O = CH2O + O2. Uzimajući u obzir trošenje formaldehida, proračuni pokazuju da je u 10 mil. godina koncentracija formaldehida mogla u pradavnom moru dostići konstantnu koncentraciju od 0,001 mol/l, dakle oko 10 mg/l. Od formaldehida su potom mogli nastati mnogi spojevi, ne samo šećeri. O tome piše u ref. 44 rada na koji sam vas uputio. 

A što se programiranja i kemije tiče, bio sam među prvim kemičarima koji su se onda, krajem 70-godina služili kompjutorom. Moj se posao velikim dijelom sastojao u programiranju. Ako tko treba programera za FORTRAN neka mi se javi. 

a u slučaju panspermije, popadaše sastojci (i začini) s nebesa posvuda, što na suho, što na mokro, što na ni vrit ni mimo. i vidje život da bi mogao nastati tamo gdje ga zadesilo. i, bogami, nastade. dio života je poslije požalio ovu odluku ali već bijaše prekasno.