Robot Boston Dynamicsa uzvraća udarac (ili ipak ne

.

Bas super odradjen gag, nisam citao tekst da si ne spoilam video,

al u onom trenutku gdje se BD penje po kutijama, i gdje su mu noge "klimave",

zamislio sam si "ako je ovo stvarno, onda ima brze reakcije i stabilnost kao covjek",

no na zalost, nije istinito, ali je smijesno i zabavno.

No unutar 10 godina su dosli od nicega do necega, i napreduju,

sve do jednog trena gdje ce robot uciti sam sebe, onda ce biti masovni

napredak unutar par mjeseci, i bit ce stabilniji na nogama nego atlete.

Pokušavaju zataškati incident, pa sad kao sve je bilo kao fejk.. nice try.

 Covjek je najodvratnija zivotinja, u to nema sumnje. Rekao bih da je ljudskoj rasi preodredeno kako je sve tehnoloski razvijenija, tako je sve blize svojoj propasti...

 Uskoro ce nam umjetna "inteligencija" prepisivat lijekove, zvat nas na roditeljske sastanke, odredivat nam putanju i radijus slobodnog kretanja...

 Svatko tko ce iznasat kontra misljenja bit ce prozvan zatucanim i zadrtim, a kasnije najvjerojatnije ce bit kaznjavan zbog negodovanja oko uvodenja jebene tehnologije u sve pore ljudskog zivota.

 Androidi, snovima usprkos, ne placu prave suze.

Ono sto sam shvatio iz kratkog Draginog sazetka knjige je da lik zna da mu umjetne tvorevine ne daju jednako zadovoljstinu kakvu je dozivljavao u odnosima sa ljudima.

Stoga ako ce se bez bladerunnerovskih zavrzlama uvijek znati da li je subjekt ljudsko ili umjetno bice, hoce li i ljudske reakcije na takvo bice biti uvjetovano tim saznanjem?

Spektre ljudskih poremecaja ponasanja tesko ce biti replicirati - moze li se napraviti namjeran defekt? Upucuje li stvaranje defekta na asocijalan poremecaj stvaratelja?

Tu je i cinjenica da neovisno o asocijanim poremecajima, ljudi pozitivno reagiraju na nestasicu, u smislu da nestasica stvara luksuz.

Stoga predvidjam da ce i potencijalni seksualni roboti takodjer uzrokovati trend luksuziranja stvarnih odnosa.

U biti nase ponasanje u golemoj mjeri i je uvjetovano time da je tijelo potrosno i jako osjetljivo.

Ima film Perfect Sense - u kojem ljudi postepeno ostaju bez osjetila, primjerice kad nestane osjet okusa, kulinarstvo se fokusira na teksture, pa kombinacije daju zadovoljstvo.

Drogiranje je po iskustvima kratkorocno veoma zadovoljavajuce, no strah od realnih posljedica sprijecava ljude da uzivaju u njima. Moze li umjetna tvorevina prilagodjavati svoje ponasanje strahu otkazivanja jetre?

Bolest takodjer utjece na ponasanja ljudi, cak i alergije na hranu.

Tako da, pored svih drugih problema koje programiranje kopije ljudskog bica vec pokazuje, ostaju i pitanja kako replicirati nacin razmisljanja i zivota osobe koja ima specifican medicinski problem?

Onda postoji i dva eticka pitanja:

- Ako se moze napraviti bice bez sadasnjih i buducih medicinskih problema koja je vrijednost onih sa problemima?

- Ako je ljudsko ponasanje direktno vezano i neupitno uvjetovano (kao autonomna rekacija na) za bioloske probleme koja je svrha namjernog stvaranja problema?