Svjetski je dan asteroida pa je vrijeme za prigodn

sretan svima dan asteroida. šteta što nije praznik i neradni dan. 

Jesu baš napravili posel, milijarde luđaka i budala na jednoj kugli.

Najbolje nas ostaviti da u miru delamo kaj delamo, u tri PM.

Nas treba baš jedan fajn (par stotina tona) strefiti, onak usred turističke sezone.

Ova metoda zvuči lijepo u teoriji, ali samo površinski. Trebala bi biti toliko precizna i toliko varijabli bi se trebalo uskladiti da je za neki hipotetski asteroid koji bi potencijalno bio opasan bilo nemoguće izvesti ovaj zahvat. Krenimo sa par problema koje ova metoda ima:
1) Prilikom otkrića asteroida, bilo bi potrebno pronaći još jedan manji asteroid u neposrednoj blizini, a ta neposredna blizina ovisi ponajviše o Svojstvima čvrstoće na zatezanje tog užeta i njegovoj duljini ... tu bi se generirale ogromne sile koje naravno ovise o masama asteroida, smjeru kretanja dva asteroida, brzini kretanja dva asteroida, možda i momenta uzrokovanog rotacijom asteroida oko svoje osi
2) pošto se vezanje dva asteroida mora odraditi na relativno maloj udaljenosti koja naravno ovisi o duljini užeta, a veća duljina užeta znači i veću masu užeta(što također znači da bi ga trebalo u orbiti sastavljati) što donosi još novih problema i sa duljinama koje ja ne mogu niti pretpostaviti ovdje jer bi to bilo samo puko napucavanje brojevima (1000km, 100000km... you get the point), to bi značilo ili da taj asteroid mora imati svoj satelit ili mu se putanja siječe sa nekim manjim asteroidom u nama zgodnom trenutku što je malo vjerojatno.

3) Svatko tko je igrao Kerbal space program zna da je asteroid lako uhvatiti robotičkim rukama i usmjeriti u željenom smjeru :P

4) dosadio sam sam sebi pišući ovo, jer je više smiješna ideja koliko neostvariva

Vaši znanstveni članci su mi super i poprilično ste ažurni sa novostima koliko se to može očekivati za bug, ali ovaj jednostavno nije na toj razini :)

Ovo što pišete, razaranje nuklearnom bombom, čini se najjednostavnijom i najefikasnijom metodom. No nije tako, tj. to se samo tako čini. Nukelarna eksplozija oslobađa mnogo energije, ali u obliku topline. To znači da bi se od eksplozije asteroid rastalio, ne bi se rasprnuo. U zraku je druga stvar, jer tamo se udarno djelovanje postiže zagrijavanjem zraka. Slično bi bilo kao i s podzemnim nukelarnim bombama. Iza njh zaostaje staklo, nastalo taljenjem stijena, bez eksplozije (praska).