Zbogom bloatwareu?

-slažem se.. no probleme s računalom (koje mogu) riješim sam, pa nema (recimo) frustracija.. :))

-no naravno, ima gluposti i silovanja od strane ms-politike (tko već što odlučuje..) kao što je bio startmeni ili uporno guranje nekih sadržaja kao candy dok istovremeno jednako uporno uklanjaju stare wingamse koje svaki put nakon upgradea moram reinstalirati (kao šah-minolovac..) još besmislenije no ms to radi.. i ništa. Ali u usporedbi s ostatkom industrije it-računala-mob-tablet-usluge-mediji-reklame.. ms je mala girica, benigna, zanemariva.. tj to što i kako rade je kod drugih na n-tu potencirano, jedino što ljudi refleksno pljucnu ms-win dok ne pljucnu ostale kao apple ili sony ili ajfon ili google ili .. itd. a pri tome je npr linux identičan po svemu pa i jednakom bloatu koji te dočeka u browseru ili bilo čemu predinstaliranom što ne želiš iz nekog razloga, no tad jednostavno ne moraš koristiti tu distru ili linux, pa jednako ne moraš ni win.. ili ako moraš tad šutiš i korsitiš jer nemaš izbor pa je sve beskorisno, osim neke 'peticije' .. koju će eu riješiti? Kako? Problem je što zakonodavstvo kasni desetljeće za tehnologijom i dok sve birokracija provede već postoje novi načini spamanja-reklama i zlouporabe na štetu korisnika.. kao gdpr, i što se desi, npr google-irska, jel platio porez? -nije.. itd. Kao i to da je ms u tome benigno mali-zanemariv no ipak ga se daleko više kritizira zbog npr candyja nego ostale iz branše ili mobilne.. zašto, kriterij?

-eu nema ništa protiv ms-win u ovom kontektstu, tj google-andorid su tad oni koje treba sankcionirati kao dominantne, po jednakoj osvnovi kako je ms nekad plaćao kazne za browser koji je sad chrome(ium..). Osnova zakona, pravde je jednakost.. kriterij? Tj ako želimo da zakon-eu nešto napravi tad prije kazne msu treba kazniti jače-veće + donjeti zakone po kojima je to moguće, dok sama želja za kažnjavajem msa samo govori o frustraciji.. ne o pravdi-zakonu ili interesu korisnika.

to su gluposti, ms bi onda trebao na surface ukinuti podršku za bilo kojeg 3rd party proizvođača softa, što je debilno, od 3rd aplikacija žive...

stvar je u tome ako već nudiš api svima onda moraš omogućiti jednaki tretman za sve uključujući i in house rješenja, nekorektno je monopolističko ponašanje da one koji su ti proslavili platformu svojim aplikacijama držiš u zapećku kad ti to odgovara i obrnuto, apple je zasad na desktopu prolazio ispod radara jer ima mizeran udio na tržištu i veći na mobilnoj platformi (uz bolesne marže i ogromnu dobit koja mislim treba ući u razmatranje pri donošenju eu regulative), kod applea soft i nije toliki problem koliko je problematična praksa održavanja uređaja, ignoriranje standarda u svrhu otežanog održavanja 3rd party servisima (right to repair), vrijeme garancije, pokušaji umjetnog planiranog zastarijevanja uređaja (usporavanje brzine procesora radi upitno istrošene baterije bez mogućnosti juzerske intervencije) i slično...

kažnjava se monopolističko ponašanje zasada samo onih kompanija koje su tim ponašanjem između ostalog monopol i ostvarile (soft. ms), po tome ni google sa svojim pixelom ne spada u tu kategoriju a za os mu se ne može ništa prigovoriti, dapače open source je i otvoren svima za instalaciju, mijenjanje i prčkanje, ono što google nudi povrh androida je zatvoreni skup aplikacija koji je postao standard a proizvođači ga mogu ali i ne moraju nuditi krajnjem korisniku niti ga korisnik mora instalirati (uvjetno, ne ovisi o googleu, osim pixela), problematično je sakupljanje podataka, gms, tražilica...

što se blotvera tiče eu bi trebao stisnuti pojedine proizvođače mobova koji konstantno guraju gomilu sranja uključujući i ona googleova predinstalirana koje korisnik može samo sakriti o čemu članak i govori, natjerati google (ili pojedine proizvođače) da standardizira postupak prvog postavljanja telefona tako da omogući okvir trećim stranama za postupak odabira aplikacija koje se želi instalirati ili bar omogućiti jednostavnije uklanjanje neželjenih nakon prvog postavljanja s upozorenjima o eventualnim dependencijama

 Loš display, HD umjesto FHD. Ne znam za nadogradnje jer ga nisam imao. Zar je tako lose s obzirom da xiaomi ima inace ok nadogradnje plus ovo je android one?

Ostali hardware osim ekrana je bilo ok za 2019. godinu i 1500 kn.

Presuda epic vs apple bi potencijalno mogla okrenut naglavacke taj svijet.

Ne vjerujem da ce se dozvolit da svatko moze imati vlastiti store na nekoj platformi jer bi to desetkovalo vrijednost appleu a i tesli, a vjerojatno i konzolama sony, nintendo i ms xbox... Vecina prihoda apple dokazi od usluga, znaci ako im netko bude mogao oduzet taj dio kolaca tako im pada vrijednost.

Radi se mahom o interesima americkih firmi, a sudit ce americki sud.

Android i sad dopusta vlastiti store, ali da to nije samo tako govori slucaj huawei.

Sto se bloata tice EU to moze elegantno rjesit kako je rjesila u pogledu windowsa i internet explorera. Na pocetku ti ponudi izbor vise aplikacija i sam korisnik odluci koju ce. Ili nijednu, moj mob moj izbor

preciznije..

 -ne jamstvo (proiizvođača) nego materijalni nedostatak, zakon o zaštiti potrošača (što se dodatno tumačenjem odnosi isključivo na fizičke osobe, ne firme..) tj zakon ne propisuje jamstvo i upravo zato je uveden ma.nedostatak tj to prebačeno na trgovca (distributera) koji robu stavlja u prodaju tj da se riješi 'divlji zapad'.. naravno, usporedivo s jamstvom i većina roba ima jamstvo, 2-duže.. tj ovo je nazovimo minimum-dodatak-osigurač, ako jamstva nema ili je karaće. Distributer-uvoznik mora osigurati servis, prijevod-deklaraciju-upute itd tj support za neko tržište (državu-regiju..) ali kupac nema poslovni odnos s proizvođačem, distributerom, servisom.. nego tek s kranjom karikom lanca, trgovinom (na malo). Upravo po toj osnovi je to svaljeno na trgovinu-trgovca i ako roba nema jamstvo tad je to njegov problem tj poslovna osluka-rizik-interes i tad on snosi trošak, odnosno, kad postoji 'pravo' jamstvo proizvođača, tad je trgovac samo posrednik u tom lancu ali prema kupcu on je taj koji to riješava i time se elegantno riješio problem tko je odgovoran riješiti problem u tom lancu dok su prije igrali ping-pong i rastezali rokove itd. Time je trgovac 'natjeran' paziti što stavlja u promet tj nije samo zarada bitna nego i takav mogući trošak, tj zaštita potrošača koji su inače u podređenom položaju (nemoćni).

-tako ajfon daje 12mj jamstva.. ne mora ništa, jer zakon to ne nalaže, no i tad ideš po mat.nedostatku tj na teret trgovca i teoretski je time kupac jednako zaštićen i tržište uredno. Taj zakon se ne odnosi na pravne osobe, tj ne mogu se pozvati na mat.nedostatak jer je tako protumačena riječ potrošač no za firme se smatra da su dovoljno jake i imaju pravnike odnosno ugovore i time biraju što će kupiti pod kojim uvjetima i od koga.. tj nisu 'slabi' kao običan potrošač-mali kopac..

-jamstvo inače može dati bilo tko na bilo što, pod navedenim uvjetima .. ako ga netko daje, ako postoji, tad vrijedi i taj trošak tad snosi ta osoba koja jamči. Tad ti jamstvo može dati npr uvoznik ili trgovac ili osiguravajuće društvo ili nepoznati prolaznik dok je kranjem kupcu (malom-osobi) zapravo svejedno tko je taj i po kojoj osnovi je zaštićen od škart-bofl-nekvalitetne robe tj kvarova koji s novim jednostavno nisu prihvatljivi. Apple tu ne radi ništa što ne mora ili neki problem zakona.. tj tržište radi svoje i ako je potražnja takva tad ne mora, nema pravu konkurenciju + trgovci ga žele i tad su spremni na taj trošak tj takve uvjete.. zakon samo regulira tržište, ništa više, sve ostalo je izbor svih u lancu a time i odgovornost.

-trebala bi država-zakon (eu) malo pritisnuti trgovce.. jer upravo u tome što je 12mj jamstvo, druga godina je tad njihov problem i tad često isključivo zbog zarade jednostavno otežu s popravkom rokovima, odbijaju opravdane reklamacije i sl. dok to zakon recimo ne kažnjava (realno ni nema nekog načina) dok to kupac ne prijavi nadležnoj instituciji kao mingo.hr ili hakom ta telekom itd. Problem je što većina kupaca odustane jer ne znaju svoja prava ili kako ih ostvariti, kao što možda nemaju ni vremena natezati se s pravnom službom i sl. pogotovo kad trebaju mobitel.. kupe drugi i njurgaju .. i tako apple ima veliku marginu, legitimno, tj da ima i trošak, servisnu mrežu, lager, time bi se margina smanjila za recimo 5% + radna mjesta lokalno no mobiteli su kao tržište premladi, prebrzi (poromjene u ITju kompletno, razvoj, internet-mogućnosti..) i birokracija ne stiže to bolje zakonski urediti za što treba nekoliko godina.. nasuprot tome su npr servisi za aute, bijelu tehniku i sl. dok su računala opet slučaj za sebe jer su (pogotovo nekad kod nas..) u startu bili bez ovlaštenog servisa i sl nego je to sve radio 'trgovac' koji je često istovremeno bio sve, uvoznik, servis, trgovac.. no za pc komponente je sad ugl 2-3-5 godina jamstva i nema tog problema, tj to je čisto utjecaj konkurentcije za komponente, jednako za brandove kao asus-hp-lenovo itd.. i svi daju jamstvo ug duže od 2god.. jer su tržišno natjerani dok apple nije. Zakon s tim nema veze.. osim zakona tržišta koji je ponekad i divlji zapad..

 -problem zakona, .. HW i SW.. hardware je fizički uređaj, računalo-komponenta, mobitel, auto, pegla.. kupnjom postaješ vlasnik.

-software.. ne, ne kupuješ vlasništvo nego licencu koja dozvolajva korištenje, ograničeno sukladno uvjetima licence.. postaješ korisnik, ne vlasnik itd.

-time proizvođač SW zadržava sva prava kontrole SWa.. + npr kao win10 i obvezni update ili jedan od uvjeta je internet (kao i količina rama, diska, kompatibilan cpu..) + eula itd. i time već u startu pristaješ na nadogradnju, mada to po zakonu nikad ne moraš napraviti.. .. tj mijenja se način naplate-paradigma tj ne želi se jednokratno prodati licenca i da tad teoretski vječno korisnik koristi soft, jer soft je inače vječan-nepoderiv, dok ima kompatibilan hw na kojem radi može raditi... i zato stalno idu nadogradnje + novi zahtijevi ili gubljenje supporta pa u slučaju winphone-nokije možeš baciti uređaj jer više ne radi npr skype-viber-whatsup.. itd.. ne zbog kvara ili nemogućnosti (kompatibilnost-snaga) .. nego nema supporta, ili nema soft+nadogradnju tj umjetna razlika bez realne osnove ali u copyright zakonu vrlo jako-važno pravo, kao RIAA-ZAMP, kao patenti.. tj osnovna poluga zapadne industrije usa-uk koja to drži u rukama i kao što apple i sony naplaćuju tako to radi i zapad po osnovi licenci-patenta, porez koji se tako ne zove, kao što se jamstvo i met.nedostatak drugačije nazivaju no rezultat je isti. Filmski lobi (glazba-AV..) je prošle godine zaustavio pokušaj regulacije, tj do daljnjeg ostaje po starom tj nema digitalne jednakosti eu građana i npr finac možda može gledati neki yt sadržaj dok možda slovenac ne može ili putuješ i ovisno o hotspotu-ip imaš ili nemaš pravo mada si npr francuz tusrist u npr grčkoj.. autorska industrija (vlasnici autorskih prava, copyright-tm..) su to blokirali, jer su prejaki + usa-uk kao i brexit, tj eu je nemoćan dok time vlada hollywood i london..

.. a soft se uz to recimo provukao, jer je u istom paketu zakona, copyright-autor.

-tad, mada ti izgleda da imaš izbor, realno ga nemaš, dok za materijalne stvaro postoji zakon koji recimo štiti potrošače, za copyright-licence primarno/jedino štiti vlasnike. Ne korisnike.

-nitko ne može natjerati MS da recimo ne mijenja winver neki zadani rok, kao što može da npr auto mora imati rezervni dio +7 godina od posljednje prodaje u trgovini, usisavač vrećicu, printer tintu, luster-žarulju.. itd. nitko ne može natjerati apple-ms-google na neke standarde koji ne postoje, na zakone koji ne postoje dok kao vlasnici oni svoje pravo pridržavaju, ne otvaraju ga i nikad ni neće.. jer do tad su zakon. Uzmi ili ostavi.

-npr MS nije kažnjen zbog browsera nego zbog korištejna dominantnog položaja (kako monopol) u izboru-ponudi browsera u odnosu na ostatak istog sw-proizvođač sektora tj vlasnik protiv vlasnika, ne u interesu kupca koji time samo dobije širi izbor realno iste stvari tj sad je ms prešao na chromium.. tj browser je nevažan, ali onaj tko ga radi-vlasnik određuje sitnice, kao reklame.. tj svoj interes (ne interes kupca-potrošača.. dok eu to pokušava regulirati ali je realno slaba u tome vs vlasnici-usa-uk..). Npr tko bi više izgubio da se npr usa filmovi zabrane u eu .. kao trgovački ratovi, ili glazba-emi ili dodjela oscara.. vs npr eurovizijja.. dok su npr olimpjade za sve i sjetimo se bojkota istok-zapad.. tj tko gubi više-manje u takvom ratu? Tko drži poluge do čega je vlasništvo osnova tj 90% zakona.. i to je kod softwarea vječno-trajno, kao za autorska djela i pokojnog Michael Jascksona koji i dalje velselo pjeva na radiju time stvar prihod vlasniku koji ja plaćam kroz rtv+zamp neovisno slušam li ga ili ne.. porez-vlasništvo, daleko iznad prava korisnika i tako će ostati do daljnjeg ili nekog utopistčko-komunistiškog startreka..

-čisto kroz soft vlanik može što želi, korisnik je samo vlanik uređaja ali ne i softwarea, tj ako je kupio neki uređaj, prihvatio je i neki osnovni soft nazvoimo os i te uvjete.. i time postoji pravna osnova da rade što žele, jer su jači i jer mogu.. a da je to pod vlasništvom npr EU tad bi supersile kao usa-uk možda imale 'argument' protiv i recimo ako im je toljaga jača uvjerile eu da to promjeni, dok je stanje obrnuto naravno da to istom toljagom brane i da tad nema neke mogućnosti promjene.. dok hauwei prikazuje što se desi kad to požele i sama zabrana andorida postane poslovni problem + korisnik tad na takvom mobaču teško može do softwarea mada je isti-kompatibilan itd..

problem su licence, vlasništvo i supersile koje ubiru porez, ne postojanje nekog storea, tj kupiš nešto u trgovini a-b-c.. je nevažno, kao što možemo kupiti ostale fizičke stvari u svakom shoping centru. Važna je kontrola licenci tj to je software, ono meko.. ne tvrdo. soft je vječan, kao i interesi i neke promjene nisu u planu, osim načina naplate tj promjena s modela prodaje-naplate licence na prodaju-naplatu usluge kao cloud.. i tad korisnik ako plati ima, ako ne plati nema, nema veze što drži fizički mobač u ruci, tad više neće držati ni soft ni ništa što je platio-jednosktatno nego će postati porezni obveznik vlasnika (megakompanije) dok je do sad u povjiesti bio samo porezni obveznik države-carstva teritorija kojemu pripada.. sad postaje poreznik obveznik vlasnika, koji su pod zaštitom ujka sema.. globalno i pri tome je sporedno hoće li biti građanin eu, afrike, azije.. tj gdje je međunarodna granica, plaćat će kao što plaća za svaku pjesmu na radiju korz zamp ili plaćat će kao što plaća telekomu za internet, rtv za tv itd. Dok pri tome nema nikakvo veće pravo, tj nema nekih soft-jamstava i sl kao ni nekog prava na pjesmu koju može slušati i ništa više.

-soft je sveti gral IT industrije, svugdje, važan.. lako je napraviti tranzistor-chip, to mogu kinezi, ono što radi-soft je važno a to drži zapad-ujko. Prodati chip možeš kao i kruh, jedan dnevno po osobi, dok soft možeš neograničeno-beskonačno-nepoderivo-trajno a bez softa nema ničega. Istovremeno hauwei ne smije ni ugraditi neki chip ako je na njemu neki logo-brand npr samsungov jer je ujko zabranio, pa ako samsung to dozvoli tad će i on doći pod sankcije.. a ujko je važan, glavni, šef.

-zato su sad iza tih velikih kompanija zapravo supersile, ujko s toljagom, pa tako npr ms otkriva hakerske napade, dok google izvještava o ratovima ili (ne)plaća porez eu itd.. kompanije koje su se u hladnoratovsko doba nazivale npr cia-kgb-fbi.. sad se nazivaju yt, face, .. a vlasnik i zarada su isti, pri čemu je nevažno zarađuješ li softwaereom licencom ili ratom-tenkom..

-u takvom odnosu interesa nema promjena.. ni blizu, samo gore za korisnika.