Ovo je kao onaj oglas "Ne prodajem nista od navedenog, samo se hvalim"
Ako nekome posao više nije potreban za egzistenciju, pa odi onda u mirovinu, i radi što te veseli, imenuj direktora i povuci se.
Je, kad se ne bi svaki detalj moralo micromanagirat ...., i izgubi se osjećaj kontrole.
Već si stari u mirovini, čim jednom čovjeku proradi filozofija postojanja, razloga zbog čega radi i živi taj je mentalno penzionisan.
Ne povlačiš se ti jer ti se ono baš povlači sa neke pozicije i rado predaješ nekom drugom poziciju koja je "zanimljiva", sam si svjestan da tvoj učenik kojeg si ti učio brzinom munje grabi tvoje znanje i svjestan je i on, a i ti, da će on ako provede isto vrijeme na tom mjestu biti bolji od tebe i to je pravi razlog zbog čega se povlačiš uviđaš to jer si mudar i osjećaš da stariš da si spori i da je sve manje stvari zanimljivo u poslu, a sve više neki ne proživljeni događaji koje si propustio upravo zbog "super posla" jer samog sebe lažeš, znaš da nisi radoholik jer radoholik za penziju ne zna on radi do svoje smriti.
A pošto sa godinam postaješ mudri od raznih voda koje su te prale sve više se oslanjaš na priču, a sve manje kokretne poteze praviš i sam znaš da ovi omladinci oko tebe svaki propust vide i rado te podsjete da si omatorio.
Počinješ da konstrujišeš priču svog života, možda se i u memoare baciš jer mora biti neki smisao ovog robovskog života u kome nisi imao vremena posvetiti maslinama, čitanju knjiga, pisanju, putovanjima, kolegijima na fakultetima, društveno odgovornim aktivnostima, a možda napokon posluš i koji kurs na Courseri.
Krajnje je vrijeme da prepustiš mlađima, kao što su i tebi nekad prepustili, da se sami bore, da griješe, a ti ih promatraj i pričaj onu čuvenu, "E u moje vrijeme to ......"., "Kad sam ja ......", "Hi,Hi nije to ništa, šta se nama dešavalo 94', pa mi smo se patili sa ...... '", duboko sam uvjeren da već tušiš kolege sa rečenicama koje ovako ili slično počinju i vreijme je da odeš.
"Naravno, i to je moguće, ali prvo će biti jedno poduže razdoblje u kojem zaista neću raditi ništa, razdoblje koje je potrebno za neku mentalnu regeneraciju. Osim obitelji i sporta, vjerojatno ću mnogo vremena posvetiti maslinama, čitanju knjiga, pisanju, putovanjima, kolegijima na fakultetima, društveno odgovornim aktivnostima, a možda napokon i ja odslušam i koji kolegij na Courseri..."
To nije nista, bas naprotiv. Da, to nije posao u smislu "posla" koji radis pa si placen za to, ali nije ni "zaista necu raditi nista", dapace.
samo pametno kod ulaska u penziju.. mnogi ljudi propadnu jer vise ne rade ono kaj su radili cijeli zivot i ne raditi nista ih doslovno ubije.
imati hobi je dobar pocetak.
Teskt je dobar ako ga gledate bez predrasuda, jer nažalost u našem društvu ima puno predrasuda koje pretoče u ove komentare.
Da bi netko shvatio poziciju pisca ovog teksta trebao je proći sve što je i on prošao. Većina ljudi radi za druge i jedino što rade onda jest šalju zlobne komentare. Kada itko od "komentatora" bude bio tako uspješan neka nam se onda javi da vidimo onda drugu stranu priče.
Svakako da, jedva cekam da odem u mirovinu i da radim svasta sto mi padne na um a siguran sam da cu moci uciniti svojim znanjem, sposobnostima, voljom i snagom a za sve ostalo me tada nece biti briga. Dati snagu i volju umu da se opusti na necemu sto on smatra dobrime bez stresa i prisile onako jednostavno taman dovoljno.
Teskt je dobar ako ga gledate bez predrasuda, jer nažalost u našem društvu ima puno predrasuda koje pretoče u ove komentare.
Da bi netko shvatio poziciju pisca ovog teksta trebao je proći sve što je i on prošao. Većina ljudi radi za druge i jedino što rade onda jest šalju zlobne komentare. Kada itko od "komentatora" bude bio tako uspješan neka nam se onda javi da vidimo onda drugu stranu priče.
Onda preporučam da prestanemo komentirati bilo koji članak ako nismo prošli sve što je glavni protagonist prošao. Npr. ako osvane članak o Bill Gatesu - molim neka se javljaju samo oni koji imaju barem 30 milijardi dolara. U protivnom bismo ga mogli proglasiti zlobnim.
Mislim ono, lik napiše "kad odem u mirovinu neću raditi apsolutno ništa". I onda doda "eventualno..." pa nabroji 40 stvari.
I ja si baš razmišljam kako su me stigle godine i odem u banku provijeriti račune. Shvatim da imam dovoljno novaca i ne moram više raditi do kraja života. Ako umrem do četvrtka..
rada nema ali srece ima..... http://hr.n1info.com/a97639/Vijesti/Posao-zivota-Za-dva-sata-u-Saboru-ceka-je-145.000-kuna.html
Imam 49 godina života i 25 godina radnog staža, radim posao koji u biti volim ali u mirovinu ću tek za 15 tak godina. Ovaj zadnji broj me brine. Unatoc cinjenici da i danas mnogo ucim i trudim se da budem najbolji u svom poslu ali jednostavno tesko je nositi se sa klincima koji imaju godina života koliko ja imam radnog staza. Jos uvijek uspijevam da radim dva posla ali sve teže. Nemam kredita, sve sam hvala bogu otplatio stan, kucu i auto mijenjam svake treće godine ali u meni je neki strah da kad konacno odem u mirovinu da ista nece biti dovoljna za zivot na koji sam navikao. E mozda je taj strah najveci motivator poslije 25 plus godina (radio sam i prije zavrsetka faxa).
Ne bih htio solit pamet, al nije li pametnije kupiti auto svakih npr 8god a ostatak love drzati uz kamatu na stednji?
Demokracija je, također, kada dva vuka i jedna ovca glasuju što će biti za večeru.
Slobodno soli pamet, nemam ja problema s tim. Auto uvijek kupujem na kredit i to na tri godine. U trecoj godini prodajem auto jer jos uvijek nije izgubio previse ne vozim previse cca 15000 km na godinu. Kredit uzimam,za razliku i uvijek vozim novo auto pod garancijom. To je planirani trošak za firmu i ulazi mi u poreski odbitak. Ne vjerujem u štednju u bankama, pogledaj koliko banke daju kamate na štednju. To je smiješno. Ako prodajes auto 8 godina staro gubis puno vise nego sto platis kamate banci.
Opcepoznata cinjenica je da na autu najvise gubis na pocetku, i u postotku, a pogotovo apsolutno ako gledamo samu svotu. A gubis 10-20% cim ga odvezes iz salona. Linkova koji ce to potvrdit ima milijun, npr. http://www.carsdirect.com/auto-loans/what-is-the-average-car-depreciation-rate
"The accepted average car depreciation rate is roughly 15% per year. This rate will vary depending on the make and model of the vehicle. New cars depreciate about 20% the moment you drive them off the lot. The second and third year the vehicle will probably depreciate roughly 15% a year. After year five, depreciation rates slow down."
Nemam ja nista protiv ako netko voli (i moze) vozit novi auto svakih 3-4-5 godina, ali tvrdit da je to financijski isplativije nego drzat ga 8-10g naprosto ne stoji. Cak i da ustedjene novce uopce ne ulazes, i opet bi bolje prosao, a kamatna stednja nije jedini nacin, imaju konzervativni index fondovi, obveznice itd. s kojima mozes barem drzat korak s inflacijom.
Ako se ne slazes, onda daj neki primjer s konkretnim brojkama, jer ili nesto gadno grijesis s matematikom, ili imas krive pretpostavke, ili imas neku vrlo specijalnu situaciju gdje ti auto zapravo placa netko drugi...
"Naravno, i to je moguće, ali prvo će biti jedno poduže razdoblje u kojem zaista neću raditi ništa, razdoblje koje je potrebno za neku mentalnu regeneraciju. Osim obitelji i sporta, vjerojatno ću mnogo vremena posvetiti maslinama, čitanju knjiga, pisanju, putovanjima, kolegijima na fakultetima, društveno odgovornim aktivnostima, a možda napokon i ja odslušam i koji kolegij na Courseri..."
To nije nista, bas naprotiv. Da, to nije posao u smislu "posla" koji radis pa si placen za to, ali nije ni "zaista necu raditi nista", dapace.
Upravo to.
...
Naravno, ne kažem da nakon puno posla mora naglo stat, zaustavit sve aktivnosti
ali
ako se želi/je potrebno napravit period stanke, ako se baš ne želi radit ništa kako autor kaže - vjerujem da mi svi mislimo na radit doslovno ništa:
- cijeli dan ležat
- uživat u filmovima/serijama/crtićima/doklumentarcima
- mobitel/tablet
- igranje igrica desktop/konzoloa/steam machine (single player, i istraživat VR)
- šetanje
- druženje u privatnom tonu, posao strogo zabranjen
Ukratko, potrebno je raditi aktivnosti koje nemaju zadan nekakav objective. Upravo u tom periodu je najveća šansa da će se u glavi pojavit ideja, nova svrha, cilj. )
Ne znam ja uspijevam prodati auto na nekih 60% cijene. Nemam nikakvih troškova odražavanja. Ovdje je i cijena registracije manja za novija vozila, kad kupujem nov auto dobar dio mi ulazi mi u poreski odbitak. I da stvarno volim voziti nov auto.
I da stvarno volim voziti nov auto.
To je baš neobično
što jest jest :)
