Priprema za tisak

Zar baš nitko ? 

Može i nekakva literatura ili web-stranica..

To me i muči, što ne znam što trebam znati..

A nekako imam osjećaj da nije to nešto prekomplicirano, ali nikako da nađem negdje na jednom mjestu objašnjeno..

Nešto ti tu ne štima u priči; cmyk je 4 boje, a ne 3. Ako je cmyk, pretpostavlja se da se radi o full coloru, ali nije svaki offset tisak full color. To je način tiska. Kao i strojevi koji mogu biti jednobojke do šesterobojke, ako ne i više.. Dakle ili je cmyk i 4 boje (full color) ili se radi o 3 boje.

Općenito se radi o B formatima papira na offsetu, a ono što radiš (npr A5) radiš s napustom tog formata, te kasnije ide dorada - nož, biganje, perforacije,...

Ne kontam točno što je pitanje?

Anice, čitaj dalje...

Bed, totalno si u pravu.

Ono što Anicu vjerojatno brine slijedeće. Večina materijala koja ide u tisak i na veće naklade ide na offset ili flexo ili neku drugu/treću vrstu tiska. Večina materijala u tiskare dolazi iz grafičkih studija, odnosno dolazi samo dizajn, a nikada ili jako rijetko gotovi pripremljeni materijal s kojim možeš na stroj, tako da tiskare imaju svoju pripremu za tisak, koja dodatno pripremi "otvoreni" fajl, rade probni otisak koji se ovjerava i tek zatim pušta naklada van. A gle, opet sve ovisi o samom stroju na kojem se tiska i vrsti dorade i "završnoj" obradi, laminaciji, zlatotisku, a tu igraju ulogu faktori tipa overprint i ponekad sama debljina linije.

Anice, ti se samo drži da koristiš ispravan color model i rezolucije. Možeš odmah definirati napuste, a oko ostalog se posavjetuješ sa tiskarom, npr. označavanje linija biganja ili perforacije.

Mislila sam napraviti dizajn u Illustratoru (sustav boja:CMYK, raster effects:300 ppi).

To bi bila nekakva pozadina sa nekim crtezima: ukupno dvije boje..

Nakon toga ubaciti dizajn u InDesign i tamo dodati potreban tekst. Uglavnom crne boje, ali neki naslovi bijele boje.

Staviti par milimetara bleed-a.. Staviti rezoluciju od 300 dpi..

Na kraju spremiti 1 PDF gdje su tekstovi spremljeni kao krivulje i 1 PDF sa tekstom u najvišem sloju i uključenim fontovima..

Ima li to imalo smisla ?

Ukoliko nije potreban full color, možeš raditi i s manje boja, a možeš raditi i sa više boja, pa da ne bude full color. Full color je strogo propisana varijanta gdje su sve boje u gamutu definirane kriz udio cijan, mangente, žute i crne (bijela je podloga) boje. Tada se radi raster - separacija boja, tj. 'rastavljanje' kolor prikaza na osnovne boje - cmyk. Taj raster je u određenim stupnjevima - jedna boja prema drugoj, pa da ne bi dobio morie efekt, itd, učilo se to u grafičkoj dok još nije bilo kompjutora.. Time se ne moraš zabrinjavati, to danas radi komp jednim klikom. Offsetni strojevi vrlo često su npr jednobojke ili dvije boje, ako nemaju bočni paser, full kolor ne možeš niti izvući iz takvih mašina. A ima i tiskara koje imaju i nekoliko heidelberg speedmastera. Svima je zajedničko da moraš napuniti stroj bojom i poslije očistiti. Kada ne radiš full color, jednostavno radiš nekoliko boja upravo s bojom otiska, a ne dobijaš ton boje kroz udio cmyk rastera. Ako radiš tisak npr. zelene i ljubičaste boje, tada se štampa zelenom i ljubičastom, a ne cmyk (4 boje) u određenom postotku da dobiješ željeni ton. Jasnije?

Možeš koristiti boje koje želiš, problem je dobiti na otisku istu boju koju želiš. Tako da je najbolje koristiti neku od opće prihvaćenih kolornih paleta tipa pantone. Što ne znači da ćeš dobiti identičnu boju, jer se boje u tiskari mješaju, ali u tom slučaju greška je njihova. Bijelu ne štampaš na bijelu podlogu, a crna je crna - nije sastavljena od kombinacija drugih boja cmy=0 k=100. Osim ako to baš ne želiš, pa crna može biti i kombinacija drugih boja, ali ne vidim neku primjenu u konkretnom slučaju.

Za ekran imaš RGB (red gren blue) skalu za tisak CMYK (Cayen Megenta Yelow Black), mješanjem boja od koje se skala sastoji dobiješ ostale. RGB skala ima više boja od CMYK skale i sve boje nemožeš dobit zato imaš PANATONE gdje mu daš šifru boje i on ti otiska tu boju (Extra skupo ko đavo) npr. neka metalik boja. Po šifri on zna koja je to boja.

Također imaš osnovne boje od kojih se druge sastoje i kako smješaaš te osnovne dobiješ drge boje (PANTONE tablica Solid color ako se nevaram), te imaš procesuirane boje koje nastaju po CMYK skali (Osim ak neš bijelu, skupo ko đavo). Također sve što uzmeš i PANTONE biblioteke moraš prebacit u proceseiranu boju (Ak se da, neke boje nemreš SPOT COLOR npr. bijela) jel ti tiskara to računa ko extra boju ako ne prebaciš u proceseiranu boju (Illustrator, inDesign... to odradi umjesto tebe sam mu moraš reć imaš opciju prilikom slanja u PDF).

Crvena je procesirana boja nju dobiješ mješanjem unutar CYMK skale, e bijela je extra. Bijela je skupa ko sam đavo (Najskuplja od svih) meni je bilo samo bar kod i mali broj ispalo cijena od personilizacije i ukupnog tiska još bi moro platit 30% gore. inaće ti program smatra di je bijela ne stavljaj boju.

Probaj overprint kad nanosiš boju (SOLID COLOR) on ti može bit jeftin ako si limitirana sa bojama na njemu točno vidiš kako se te tri osnovne boje mješaju za koju se odlućiš. imaš opciju unutar illustratora i inDesigna. Samo ga moraš uljućit i reć mu šta je OVERPRINTšta nije.

Ak sam šta fulo ispravite.

Moja preporuka: Za sve materijale koje se izrade moze se napraviti i priprema za tisak u dogovoru sa tiskarom po izboru, ili ako nema dogovor sa iskarom tiskaru (sa kojom surađuje se), može se dogovoriti sa najbližom u vašoj lokaciji.

1. zadnji papir koji je stavljen je "masni papir". stavlja se da se tisak ne zalijepi za peglu.

2. veliko ne. za ovakve stvari se koriste sublimacijske boje. (postoji verzija transfera koji se printa na običnom laserskom printeru https://themagictouch.com/ ali je užasno loše)

Imaš više vrsta tiska na majice:

sitotisak, sublimacija, print sublimacijske folije, cut subli. folije, direktan print na majice

Kod tiskanja majica "doma" možeš zaboraviti na trajnost iste.

Potrebna ti je pegla (obično ide na 170 stupnjeva cca 20 sekundi) koja radi dosta jaki pritisak na tkaninu.

Sublimacijske boje su dosta loše po pitanju trajnosti (brzo se ispere otisak).

DTG ili direktan ispis na tkaninu traje puuuuuno duže od sublimacije no strojevi koji printaju bijelu podlogu su sranje za popizdit (boja je jako gusta i stroj konstantno cisti glavu da boja ne zapeče što stvara velike troškove održavanja).

Sublimacijska print folija (na solventu) je ok ali zatvara u potpunosti majicu pa koža ne diše, jednako kao i cut folija ukoliko je veliki otisak.

Sitotisak je jednostavno najbolji kako po pitanju trajnosti  tako i kvalitete. Jedina mu je mana što se ne radi na količine manje od 20-tak komada.

Ako imaš još koje pitanje.... slobodno pitaj ;)