Tinejđerska kriza

Evo jedna neobična tema na ovome forumu.

Nadam se da će me netko razumijeti pošto ste vi na ovom forumu sličniji meni.

Geekovi i štreberi😁

Evo došao sam na ideju da u ove sitne sate konačno negdje nekome dušu otvorim i da mi neko da savjet.

Pa..znači prije dva dana sam napunio 16 godina..sad svi "šta tebe ima mučit',tek ti je 16??" Pa da..nemam opčenito nikakvih briga ali vjerojatno ste se i vi našli u nekoj krizi i depresiji kak tinejđer.Sve je ljepše kad si manji..i ja bi se najradije vratio kad sam još manji bio i igrao PS jedinicu koja nije moja nego posuđena i još se svađam s sestrom oko tog tko će igrat.Sad govorim ko da sam star ali nisam.

Svejedno sam puno tog prošao.No dobro da se vratim ja na temu 

Znači da..imam 16 godina i uhvatila me takva kriza da se ne znam pomaknut nikud.Ne znam šta želim u životu,svoje ciljeve,hobije...

Čak nemam ni nikog kome se mogu otvorit..par prijatelja ali svi više manje u prolazu.Znači prijatelji po potrebi.Trenutno radim na premještaju u drugu školu..ne znam kak sam uopče ja završio u prometnoj...no problem je to što je upitno i to da li želim u ovu drugu..je da me zanima i da bi se s tim htio baviti ali nesiguran sam.

Nesiguran sam u sebe..smatram sam sebe glupim za večinu stvari.

Cijeli svoj život dobivam sve na pladnju..nesposoban sam valjda sam voditi svoj život.Strah me nekad otić do dućana jer me strah tuđeg mišljenja.Strah me nekih ljudi jer nisam naučen zauzeti se za sebe pa sam većinom cijeli život nečija sprdnja..nebitno kolko sam bolji ili lošiji od te osobe koja me zlostavlja.Kratko rečeno ne mogu biti alfa u društvu. Nemam želju biti to ali neću bome ni biti nečiji potrčko.Teško pronalazim prijatelje,niko me nigdje ne zove. U životu se nisam napio..nisam partijao jer me niko nije nikad zvao.Samo sam doma sam i sam...provodim vrijeme u sobi razmišljajuči razlog svojeg postojanja. I onda još vidim ove svoje vršnjake danas svi se zabavljaju,partijaju,puše,piju...i to sve naravno završava na instagramu...život je bio definitivno bolji bez tog.Ja se tog trudin kloniti jer ne vidim poantu postavljanja svega sto radimo na internet.Treba uživati u trenutku.Ova tema je počela biti preširoka..otišao sam već na svjetske probleme.Sve što hoću reći je da se osjećam kao da sam došao do kraja i ne mogu više napredovati.Koliko god se trudim biti dobar prema s svima ne vraća mi se dovoljno.Ljudi se poigravaju samnom..ne mogu uopče biti opušten nigdje..vještine su mi nula bodova.Ne ispunjavam očekivanja i u to sam siguran.Nema veze to što prolazim s 5..to samo znači da sam štreber.Vještine su bitne i primjena naučenog što mi ne ide.Kako ste vi izašli iz ovakve situacije? Imate nekakve savjete? Nadam se da će se naći neko dovoljno visokog IQ-a da razumije ovo što sam napisao u ove sitne sate.

Nemojte zamjerat.

I samo nemojte pisati odgovore ko:"daj odi igrat fortnite".

Radije spalim cijeli PC

Brisati...

Ja ti savjetujem da se zakljucas u sobu i posvetis nekoj online igrici!

Upravu ste za sve napisano i drago mi je da ima onih koji me razumiju.

Što se tih aktivnosti tice nekad sam svirao u skolskom tamburaskom sastavu i imao dva nastupa s njim i naravno nesigurnost i sramezljivost je bila prisutna ali nakraju sam sve to uspio savladati.S vremenom se valjda to sve povecavalo i poceo sam manje izlaziti a vise vremena provoditi sam sa sobom.

Kad covjek sebi posveti previse vremena ocito da si nade sve mane i pocnu ga muciti.I onda kao kod mene pocne se bojati vanjskog svijeta i ljudskog kontakta.Razmisljao sam preko ljeta otici raditi nekakav posao..brat kupine da zaradim koji novcic.I opet mi se javljaju upitnici "jel mogu ja to?".Moj mozak ima ocito previse "kocnica".Ali ja si s tim ne mogu pomoci Takoder u vezi nove srednje skole koja me puno vise zanima,web dizajn.

Problem je sto ne znam bas crtati i vizualna percepcija mi i nije bas najbolja.I onda se bojim kako cu se snaci u toj drugoj skoli.

 To je ono što je i meni poznato... Nešto voliš. tj. imaš interes, ali svjestan si i svojih mana i toga da će te to kočiti. Ključ zadovoljstva u životu (uz dobro zdravlje, naravno) je kvalitetno prijateljstvo i pristojan posao (koji voliš). Može se kao čimbenik tu dodati i stabilna veza. A to uvelike ovisi o nama samima. I često smo mi sami ishodište vlastitih problema. Moraš se pokrenuti. Kažeš da si odličan učenik - to je nešto pohvalno! Otvara ti daljne mogućnosti školovanja, ponajviše ako si uporan i imaš želju da nešto ostvariš -  cilj. Imaj na umu da će ti se vjerojatno kroz život mijenjati ti ciljevi, tj. prioriteti. I vrlo bitno, gledaj ne zaspostaviti se i nađi vremena za sebe kada osjetiš da si preopterećen.

Brinuo se ti ili ne, ljudi će pričati i misliti o tebi i o ostalima što oni žele. Tako da te ne treba brinuti ništa. Imaš 16 godina, dakle prolaziš sve što su prošli drugi i što će prolaziti drugi, sad ti je bitan peer approval, kao i ostalima u tvojoj okolini. No, ne daj se, nitko nikad nije uspio u nečemu tako da se uklopi u okolinu nego samo isticanjem iz okoline. Iovako ionako većina tih koji su u srednjoj popularni i piju i puše završe kao luzeri i rade fizikaliju za mizernu plaću. Tako da si dugoročno ti u puno većoj prednosti. Naravno, samo ako se uklopiš. 

Predlažem ti da si nađeš zanimacije tijekom dana, čitaj knjige, kreni u teretanu i kreni se hraniti zdravo, napredovat ćeš u svakom aspektu. Jednu po jednu naviku usvajaj tako da ne gubiš vrijeme na igrice i ostalo, i samim time ćeš se izmoriti i neće ti padati na pamet uopće biti na internetu do 1:22 a kamoli pisati postove o tome. 

Vjeruj mi, jako malo ljudi i u tridesetima ima sve pod kontrolom, nisi jedini, niti ćeš biti zadnji. Jedina bitna razlika je da li ćeš raditi na tome da imaš sve, ili barem većinu pod kontrolom, ili ćeš piskarati po forumima i žaliti se kao 90% populacije. Sjeti se samo kako žive oni koji se ne žale nego rade i ne zamaraju se glupostima, pa se onda sjeti onih koji piju pivo iz dvoguze, puše 2 kutije dnevno, imaju trbušinu i za sve svoje probleme krive banke, političare itd. Koji od tih dvoje tipova ljudi želiš biti? Sigurno ne ovaj drugi. 

Pošto si mlađa generacija, predlažem ti da na YouTubeu pogledaš kanale ImprovementPhill, MinorityMindset, GaryVee i slične. Nek ti uđe u naviku takve kanale pratiti za trenutke kad ne znaš što ćeš i kad si malo demotiviran. Naravno, i to drži pod kontrolom, neka ti samo budu "šamar" realnosti kojim će te vratiti nazad na zemlju i na put poboljšanja samog sebe. Self-help kategorija sadržaja zna biti veoma cliche, ali u određenim dozama je veoma korisna. 

Sretno 

 psihoze burajz, ako si mislio vutru.

sve ljude koje poznajem a imaju preko 40 gdn. su introvertno/ekstrovertni, ishitrena ponašanje, nemaju strpljenja, ne poštuju autoritet, svi su u kur**

rade na super poslu i daju otkaz jer su se posvađali s nekom osobom na radnom mjestu...

jebiga. psihologija mi je struka pa vjerojatno znam o čemu se radi...

odlazak na psihijatriju mu neće puno pomoći.

mora potražiti psihologa/inju s kojom može riješiti svoje unutarnje konflikte inače, od talenta, nadarenosti, nema niš.... 

 da mislio sam na tao...a za ove ljude koje poznajes oni su bivsi konzumenti? tj hoces rec da vutrica stvara psihoze?

 DA, gospodine....

mlađi ljudi to ne osjete no nakon 35/40 imamo dokazane statističke podatke o utjecaju THC-a (da ne nabrajam ostale sastojke) na povežanje neurotičnosti od 800% kod ljudi koji uživaju u odnosu na oni koji ne koriste "običnu marihuanu".

u suštini, sličan problem je s alkoholizmom...

potrebno je desetak godina da čestodnevni uživatelj alkohola počne osjaćati psihoneurološke promjene...

netko to bolje podnosi, netko lošije, tako da... znanost nije savršena..

 Evo,pročitao sam tvoju poruku par puta,jer jebiga dok pokopčam treba mi vremena 

Ja imam 20 godina,prošao sam sličnu krizu kao i ti dok sam bio 15-16 godina,a uz to i neku vrstu potištenosti. Nije to bilo tako davno kad pogledaš,no što se sve od tada promjenilo izgleda mi kao praprošlost 

Da budem precizniji u tom svemu,dok sam bio 15 godina mislio sam da sam popio svu pamet svijeta,buntovan sam bio i vrlo ne uljudan,a onda se sve promjenilo praktički u dva-tri mjeseca s nekim ne meni dragim situacijama.

Shvatio sam da nemam pojma ni o čemu,da idem u školu koja me ne zanima i da idem tek toliko da ju završim,da ima jako malo ljudi kojima mogu vjerovati itd.
Totalna depresija,bezvoljnost,potištenost,pijani vikendi s kolegom koji me je jednim malim dijelom razumio ali je i on bio previše depresivan da nađe ikakav izlaz. Takva situacija je trajala gotovo godinu dana sve dok se nisam u potpunosti izolirao od svih i zatvorio se u kuću. Jebalo me dosta toga što se dogodilo do tad i što bi se moglo dogoditi. Hajde,i ta faza je nekako uspjela proći sama od sebe i nakon nekog vremena sam opet počeo malo vedrije gledati na život.

Jedino što me je držalo tada na nogama je bila nada. Nada da će jednog dana biti bolje,negdje dalje da ima netko tko me razumije i sl.,makar mi ni nije bilo nešto loše (imam krov nad glavom,roditelje žive i zdrave,imam što za jesti svaki dan,živ sam i zdrav). Ne kažem da sam nešto pretjerano napredovao u životu. Ima još ohoho vremena i toga što bih trebao napraviti i da se osamostalim i da budem još zadovoljniji u životu.

Meni je pomoglo vrijeme i traženje pozitivnih ljudi,a ne pizdi s kakvima sam se znao družiti - takve sam sve otkantao.

No,ono što me je promjenilo,već kada sam napunio 18 bilo je kao ruka sudbine kada sam upoznao neke ljude,dobre ljude koji su me naučili gledati pozitivno na život. Da se ne treba nervirati oko gluposti,da treba cijeniti trenutak u kojem živiš i da ne treba gledati na ono što je bilo,kao ni previše razmišljati o budućnosti. I danas me nekad uhvati razmišljanje o tome što ću za 20-30 godina,al pomislim:"Ma boli me briga. Do tada - ko živ,ko mrtav!".

U međuvremenu jedan stariji čovjek mi je dao savjet da trebam razviti neko samopoštovanje,jer ako ne cijeniš sebe neće te ni drugi cijeniti!

Gledam ponekad na tom fejsu,instagramu i ostalim glupostima isto koliko su neki različitiji od mene,primjetim koliko su napredovali u nekim poljima za razliku od mene,no uopće se ne zamaram više s time. Imam svoj život i sam sebi sam glavna uloga. S drugima se ne želim uopće uspoređivati.

Od tinejdžerske krize jedino je gora hheartstone kriza, kada ne znas kojim deckom igrati!

Kako je sve u zivotu povezano!

Pij, puši, drogiraj se. Isprobaj. Samo se nemoj navući. 

S 15 sam počeo pušit i izlaziti, sad su mi 23. 7 godina, niti jedan petak, niti jedna subota nije prošla bez prekomjerne konzumacije alkohola. Zadnjih godinu dana, popijem 3 pive i meni dosta. Godinu i pol sam na električnoj, smanjivam i to :)

Zainteresiraj se s nečim. Radi nešto. Treniraj. Vježbaj. Stvaraj. Ne možeš vodit svoj život? Pa imaš tek 16 godina pobogu, zašto se toliko zabrinjavaš oko toga. 

Evo, ja imam psa. S njim provedem dnevno 5-6 sati u prirodi minimalno. Odjebo sam dosta ljudi koje sam uvijek ja morao povlačiti za rukav, "najbolje prijatelje" i ine karikature. Otkako imam psa i otkad sam počeo smanjivati krug ljudi, osjećam se zdravo. Psihički i fizički. Najviše psihički. 

Uživao sam u teretani 2 godine dok mi nisu stradala koljena.

Svirao sam gitaru godinama dok me nije prošla volja.

Gutam knjige već 15 godina jer u njima uživam.

Prestao sam igrice igrati ima 2-3 godine jer mi ne pružaju više ikakvo zadovoljstvo.

Našao sam sebe u prirodi.

Odem na neku metal svirku, potegnem do Zagreba ako imam vremena i love.

Radim kao web dizajner, iako su mi neki ljudi godinama govorili da nemam veze s dizajnom i nemam "oko za stvari". 

U sretnoj i podosta ozbiljnoj sam vezi, iako sam 2-3 godine kompletno bio aseksualan jer mi se nije dalo gubiti vrijeme bezveze. Pa se sve posložilo kako treba na kraju.

Ne možemo ti mi reći što ćeš raditi. Mi ti možemo ukazati kako naši životi idu, izgledaju, što smo prošli, čime se bavimo,... 

Probij sam granice, napravi nešto što si htio, a bojao si se jer su ti drugi govorili da nećeš uspjeti ili da to nije za tebe. 

Nisi uspio? Nema veze, probao si. Koliko ljudi ima što ne probaju, pa kasnije u životu žale za izgubljenom/im prilikom/ama.


Na kraju krajeva, 16 godina imaš. Glupiraj se. Uživaj u nekim stvarima. Radi na sebi, radi na okolini, radi što hoćeš. 

Samo se nemoj drogirat, kockat i nastoj završit dobru školu. Ostalo je sve više ili manje prolazno :) 

Samo se nemoj stresirat bespotrebno, pa da upadneš u zdravstvene probleme.