Naravno da kroz nostaligju sve gledamo kao lijepo i savršeno, a ustvari nije 
Nebih rekao da je to poanta, nego je poanta cijele priče u tome u kakvom smjeru ide gaming kao takav. Danas imamo nikad bolji audio-vizualni prikaz, odlične kontrole, hrpu opcija i mogućnosti i nađe se ponešto za svakog. Remasteri i remakeovi su okej i približe to iskustvo mlađim igračima. Primjer dobrog remastera mi je Age of Empires II i III gdje su grafički i sadržajno nadogradili igru, a primjer kvalitetnog (i to odličnog) remastera mi je Mafia: Definitive Edition. Jednostavne mehanike stare 2 desetljeća u novom ruhu sasvim dobro funkcioniraju. Odigram i originale sa starijom grafikom što mi ne smeta jer daje određenu čar.
Ono što je po meni ključan "problem" je monetizacija i gubitak "duše" u igrama. Previše se naganjaju brojevi prodanih primjeraka, DLC-ovi, politička korektnost i sve ostalo što sputava proizvod u njegovoj kvalieti. Vjerujem da su tu developeri nažalost ušutkani jer menadžment određuje smjer kojim će se razvoj kretati.
I ja (neki bi rekli budala) imam overkill hardvare i igram stare naslove. Gušti su gušti, a uostalom, novije igre kupim nakon što im debelo padne cijena 
Nebi te jebo ni za bjdo kajameja
