prelazak skoro svake igrice (koja nešto valja) izaziva u meni osjećaj sreće i (nad)moći, te sam ponosan kad god pređem neku igricu, sad mi padaju na pamet
TES Oblivion - ogricu sam igrao(sa stankama) godinu i pol, nisam samo pičio po main questu nego sam u svim gildama postao "glavna faca", osim u thieve's, tamo me nešto je*e onaj Gray Fox
Hitman Blood Money - kako sam uživao u toj igrici...to je tad za mene bilo savršenstvo, prvi hitman kojeg sam igrao, preje*ena igrica, i dan-danas ju imam instaliranu i znam zaigrat pokoju misiju...inače prošao na rookie, expert i na pro došao do one misije na missisipiju, dalje mi se nije dalo
GTA Vice City
Call of Duty 2 - moj prvi FPS...mislim da je to dovoljno reći, nevjerojatna atmosfera, u toj igrici sam upoznao osnove za daljnje igranje FPS-ova, vraćao se više puta, prošao i na veteran...i multiplayer je zak0n
Call of Duty 4 Modern Warfare - kao već "iskusni" FPS-aš počeo sam igru otprve na hardened i završio za 2-3 dana, filmska atmosfera i priča, a tek multiplayer...
Prototype - jako zabavna igrica, inače preferiram FPS, ali ovdje sam se nauživao akcije sa gamepadom; kažu da je slično kao Hulk, ali ja Hulk nisam igrao pa je meni orginalna, sad prolazim da pokupujem sve one Combat i ostale poteze
a da ne spominjem plejku 1....
Mjera čovjekova stvarna karaktera je ono što bi učinio kada za to nitko ne bi saznao...
