Ja baš volim poeziju i raznorazne stihove. Svi smo mi nekad nešto pisali pa eto i teme ako to želimo podijeliti sa drugima.
Slobodno pišite sve, ne mora nešto imati rimu da bi bila lijepa pjesma.
Nadam se lijepim riječima i ugodnom druženju.
Da probijem led jednom o današnjem čovjeku :
Eh taj čovjek,
čudnog li stvora,
on baš uvijek
uništiti mora
Sve što znade
i nosi u duši -
sve će da dade
i nemarno sruši
Zbog cilja nekog
što duše ne vrijedi
ili idola kog
slijep on slijedi.
Želi biti ovca
koja traži da ju vode,
Zavisan od novca
bez imalo slobode
Živi po stavkama
besmislena sistema,
a kad zahvati ga tama
nesvjestan se sprema
da nož u leđa zakuje
prvom kome stigne.
I duh će svoj da zatruje
do cilja da se uzdigne.
Tu uvijek nešto nalazi
što kroz život ga vodi,
ali opet nešto traži,
kuje i sprovodi.
Nikad mu dosta nije
što god da ima.
Iza anđeoskog lica krije
vraga u očima
I život prođe tako
ne pitajući se na kraju;
" Je li vrijedilo sve to ",
a nada se raju.
Povedi me u svijet
ljubavi i sreće,
vodi me napamet
kud čula te vuku.
U svijet gdje nitko
brinuti neće
vodi me tako
ruku pod ruku.
Vodi me nebom,
dnom oceana,
gustom travom;
Vodi me daleko
tamo kud sunce ode
na kraju dana,
tamo kud teku vode
beskrajnom rijekom.
Samo me povedi
kud god ti se vodi,
sjaj mjeseca zavedi
i obriši nam trag.
Zaustavi trenutak
i iz njega oslobodi
poljubac kratak
al vječnosti prag
Moja mala klempavoga uha
kiša pada, a ramena suha
Jedva čekam poskupljenje mesa,da za qurac kupim mercedesa :D
Subotnji stih s Amandom
Sve svoje ljepote
ljetne subote,
dan skupi u sklad
pod granom ispunjivo,
u debeli hlad
u kom pio sam pivo.
Razmišljajuć o nečem -
ne sječam se da rečem -
tu dangubio sam ja
duboko u hladu,
al nešto tad zasja;
ugledah djevojku mladu.
Njen sjaj vreli
otme mi hlad cijeli,
spali mi svu krv
zrakama strasti
za koje i sunce je crv
mali, modričasti.
Začepe mi se uši
i dah mi se zaguši
kad pogledala me
u oči pravo.
O, kroz kakve bademe
gledaš predivna glavo!
Pun tog elana
skladnog ljetnog dana,
pogled ne skidajući
sa bisera tih,
odlučih joj priči
i izgovoriti stih:
"Ti nebeska ljepoto,
vruče krvi floto,
ovog si svijeta
ljepota cijela
ko livada čijeg cvjeta
želim biti pčela.
Ko tvoja badema dva
ni jedan karamel ne sja
i nimalo sladak nije
pored takvog meda
što slatko s licem sije
dok kroz njih gleda"
U dva lica što se smiješe
pogledi nam se stopiše.
Tu buknula je ljubav
ko vulkanska lava,
nagle oluje splav
klimavo vrtoglava.
I rasla je s vremenom
u tom skladu ljetnom,
da nad srca se obruši
kad svemu dođe kraj
i ostane sjećanje duši
na divan ljetni raj.
Ona bila je turist;
samo jednokratan kist
kojim ću oslikati
platno jedne ljubavi
o kom čemo sanjati
svaki u svojoj glavi.
To ljeto je završilo,
i platno se osušilo.
Morala je otputovati
sa diom srca moga
kog nisam mogao sačuvati
od zagrljaja toga.
S ljubavi te zaleđem
zvala me da s njom pođem.
Ni to nisam mogao,
ostala nam samo tama
i ljeto skladom podleglo
da spava u nama.
Pisali smo si često
lažući si nešto,
al nikad takvu ljubav
i slična badema dva,
ni sjaj toliko blistav
ne sretoh više ja.
Ugasle su te baklje,
ona udala se poslje.
Pisala mi je kako
dom i obitelj gradi
i sjeti se često tako
kad bili smo mladi.
Nestala su zaleđa
i pisma bila sve rijeđa
do eto ove subote
kad čuh loše vijesti;
nebo je samo ote,
kažu 'pala je bez svijesti'.
Od tog ljeta sklad
sad samo je jad.
Svo tlo mi nestane,
i praznina oko mene
sruši mi sve sne
da na dnu se skamene.
Česte subote druge,
nekad i uz tuge,
nerijetko usred hlada
obazro bi se ja;
'hoće li djevojka mlada
vratiti se ta?'
Al ove subote
što svijet mi ote,
s istim okolišem
al u sjaju hladnom,
stari stih pišem
u sjećanju s Amandom.
