🐊💖🦋
Kad bi mogla doprijeti do tvoga srca
ja bih krilima galeba plovila
do visina nebeskih, ne bih stala,
kroz sve nevere, oluje i kiše,
moj brod bi smiono prolazio
i ne bih stao, putem do tvog srca
moja bi me ljubav vodila…
Kad bi tvoja duša moju dušu željela
svaki bi naš dan proljeće bio,
ptice bi veselo pjevale u svitanju,
mirisalo bi rosno cvijeće,
sve bi se kapi proljetne kiše
slile u nisku kristalne ogrlice,
moj život bi vrijedio puno više…
Kad bi šapat sa usana mojih
izbrisao sve tuge koje su skrivene
u dubini duše tvoje što sumnju čuvaju,
moje bi srce tad snagu dobilo
ljubavlju mojom nosilo te u visine
gdje zvijezde sretne trepere
našoj sreći u beskrajnom svemiru…
Kad ti tužne misli i suze u oko dođu,
u svitanju tmurni oblaci kišom prijete,
i sama ne znaš kako srce umiriti,
znaj da sam uvijek tu kraj tebe,
svaki tvoj korak pratim okom budnim
sva moja ljubav u jedno bi stala
u kap tvoje ljubavi najdraži moj…
....Für Dich....
....Laku noć....
Za sav novac na svijetu Ne možeš kupiti srce Neka je radost ljubljenja Samo slatka obmana Držim se ljubavi i volim Jer život se ne mjeri po metru i godinama Život se mjeri suzama i osmijesima Otkucajima srca i uspomenama Imam zapaljenu baklju u grudima Otvorena vrata gole duše i volim Ne želim biti spašena ljubavi Želim da izgorim....
Osluhni moju šutnju,
u njoj su riječi utkane,
svi snovi
što ih sanjam
i kad budna sam.
Skrivam suzu
pod kapcima
da tebe ne budim,
dok mirno spavaš
tu pokraj mene.
Osluhni moju šutnju,
dok srce miruje,
i bol ćuti,
dok nijeme riječi
tebi šaljem,
samo ti možeš znati
što srce govori,
k’o zvijezde što
jutrom gasnu
pod zraka sunca.
Dobro jutro ....
🐊💖🦋....🚩🏳⚽....
Napisat ću pjesmu samo za nas
u njoj ćemo samo biti mi
sve moje misli što javom plove
u mojoj duši i mom srca žive
u mirnoj luci gdje lađa spi
i čeka zoru da morem plovi.
Napisat ću pjesmu samo za sebe
u njoj ćeš biti samo ti,
sve moje misli u snovima mojim
samo tvoj lik sjaji nad svim,
ti si jedina simfonija neba
nitko drugi duši mojoj ne treba.
Napisat ću pjesmu o našem raju,
u njih staviti zvijezde što sjaje
za sve naše ljubavi prošle,
i sve ljubavi što će doći,
zvijezde nam treptajem šapću,
da ljubav naša traje i traje
....Für Dich........Laku noć....
Otkrit ću ti tajnu Rođena sam divlja Ne bojim se teških vremena U meni tajni vrt suncokreta Raste i cvijeta Ne može se iskorijeniti Zalijevam ga rosom s trepavica Tamo često potražim te Vjetar donese miris lipnja Počešlja mi kosu naletima Pa dugo gledam u noć Čekam s tužnim srcem i umornim očima Dok zrak na poziv miriše Na tišine neizgovorenoga pune....
Tko ponijeti može sve tvoje i moje
Možda mu stope stoje
U pijesku nekom drugom
Ili mu se zvijezde u druga neba roje
Tko može ponijeti sve tvoje i moje
Vratiti utjehu
Kraj koje se tmina oči ne boje
Ni onoga što diže hajku
Tko može sve ponijeti tvoje i moje
Vidjeti boje
One što sreće nas stoje
Pa te gurnuti želji da se mijenjaš
I samo uzmeš svoje
Dobro jutro ....
Izađem na ivicu dana pred nebo,
pa dok pogledom tražim, među noćnim biserima,
brzu iskru tvoga imena,
legnem tako unatrag u daleke misli
i ne izustim dah.
U ovoj se noći nešto rađa i nešto umire,
a ja bih da živim za i kraj tebe.
Netko previše priča, a netko zanemaruje,
a ja bih beskonačno samo da slušam te.
Pa se zateknem na putanji
gdje šapuću sve naše ispisane riječi
da bi postale najdraža kategorija,
neko novo utočište, moja malena privilegija.
....Für Dich........Laku noć....
....Noćima sanjam iste ulice Sanjam kako pratim ti korake tiho, najtiše, na vrhovima prstiju Prikradam ti se Kada primijetiš, kazniš me Pa onda zajedno plačemo U mom tajnom vrtu suncokreta....
Ne ostavljaj me prosjakom,
zaogrni me u grimiz svoga srca.
Ne ostavljaj me bez tebe
u šutnji šume i jecajima pustinje.
Ne ostaj bez glasa,
nemoj opet, molim te.
Tek poneku riječ izusti,
… da sunce izađe iznad tmurnoga grada,
da vjetar prohuji, i rijeke zažubore.
Ne, ti ne šuti, molim te.
Jer šutnja mi oblači jutene halje
i vezuje pojas od konoplja.
Ne čini me prosjakom,
ostavi mi malo kruha i vode,
tek pokoju mrvicu, pokoju kap.
Napoji me.
Ta dovoljno je bijede na ovome svijetu.
Dovoljno izgladnjelih srca
u prašini zaboravljenih kao na kaldrmi….pregaženih.
Dovoljno je tuge.
Budi osmijeh, da ja budem osmijeh.
Budi ruka što će dići,
budi lađa što će stići na obale daleke,
da me prenese u bolje sutra…
Ne ostavljaj me prosjakom, zaogrnutim u tvoju šutnju.
Reci, vikni,
jekni, makar ljuto..
samo riječju ti primi moju ruku što iz prašine se pruža..
Budi to što i jesi, moja pustinjska ruža.
Dobro jutro ....
Pusti nek sve ide
neizbježnim tokom.
Nek se čežnja pjeni
ko vino u čaši.
Uzmi me za ruku.
Krenimo bez riječi
ususret svemu
što nas sada plaši.
Na obraze moje
rumenilo spusti.
Zamagli mi pogled,
usne mi otvori.
Osjeti želju,
zagrli me čvrsto,
i molim te ništa,
ništa ne govori.
....Für Dich.... .....Laku noć....
A kad zaspiš do jutra dišem te Dok spavaš igram se sjenom Mjeseca Gledam s koje strane je najlakše popeti se Sjećaš li se Jednom sam ti rekla: Poći ću s tobom gore Nisam se predomislila....
Ne pitaj me zašto volim
sumrak šutljiv, treptaj neba
što ko’ Jadran valom plime
tiho vene modre boje;
Jer i ja se poput njega
ko’ strašena puškom zeba,
od strahova i svih zebnji
povlačim u krošnje svoje.
Ne pitaj me razumijem li
Jesen tihu sa drveća
kad joj suze kapi bronce
niz oluke liju gradom;
jer i ja sam kao “ona”-
kad razlije liske parkom,
od tvog dragi priviđenja
razlijala srce žalom.
I ne pitaj zašto pišem
pjesme ispod duše vela
što iz pera crnog kaplje
tuga gladna tvojeg tijela;
Jer i ja sam poput pjesme
što u moru tvog pogleda
makar za tren u dub srca
tiho sputa svoja jedra.
Dobro jutro ....
