Recenzije igara

evo otvorio sam ovu temu kako bi vam mogao barem jednom mjesecno napisat kratku recenziju i dozivljaj igre koju trenutno igram ili sam presao,a i kako bi i vi mogli napravit isto ili jednostavno komentirat na moje recenzije.sto se mene tice,nece sve recenzije biti o novoizaslim igricama sto znaci da mogu recenzirat igru koja je izasla prije mjesec dana,pa slijedeci put igru koja je izasla prije par godina itd.

za recenziju je potrebno odigrat dio igre (neovisno dali je na pc-u,ili konzolama,ali bilo bi uredu da se napomene na kojoj platformi je odigrana)kako bi uvidjeli sve segmente koji vam se svidjaju,koji ne itd...potreban je mali uvod(kakav je tip igre,tko ju je napravio/izdao,datum kad je izasla u europu i bilo bi pozeljno napomenut ako ima prethodnika te opisat mjesto radnje i glavnog lika u par rijeci).

+ link od trailera ili nesto slicno da se moze i to vidjet

poslije tog uvoda krece dio u kojem vi objasnjavate svrhu igre,gameplay (ali bez spoilera), i kako vi gledate na to.uglavnom svoje dozivljaje i mozda komentare kako bi vi popravili/poboljsali ili nesto slicno.budite kreativni 

na kraju dolazi zakljucak.napomenut ukratko pluseve i minuse te konacnu ocijenu od 1-5,gdje 1 oznacava ocajno,a 5 odlicno.

pa krenimo

 1. stranica:

Singularity

Uncharted Drakes Fortune

Metro 2033

Need For Speed Shift

Operation Flashpoint

Dominions 3

Gran Turismo 5

Pac-man

Harry potter and Deadly Hallows

Dead space 2

Test Drive:Unlimited 2

Evo da ja bacim jednu recenziju.

Igra - Uncharted Drakes Fortune.

Platforma - PS3

Izdana godine - 2007

Žanr - Akcijski,Avanturistički

Razvojni tim - Nsughty Dog

Izdavač -  Sony Computer Entertainment

- Kratki opis -

Igra u prvom licu.Bazira se na potrazi za velepoznatim blagom El Dorada.Glavni lik se zove Nathan Drake.Koji pronalazi trag star 400 godina u lijesu Sira Francisa Drakea koji ga stavlja u ulogu modernog tragaca za blagom.Put ga vodi na mali otok na Pacifiku.Tijekom igre ste najcesce ste sami,ali cesto dobijete i suborca.Od oruzja ima svega i svacega.Grafika je odlicna stvarno se ima sta vidjeti.Igrivost je i vise nego odlicna,igra je jako zanimljiva i napeta sto vas vuce za daljnjim igranjem.Ima dosta zagonetki pa cete morati cesto mozgati.Od protivnika imate svega i svacega od ljudi,životinja do nekih cudnih bića pri kraju igre.Sve u svemu igra je i dan danas jedna od najboljih igara za PS3 i uvijek vrijedi probati.Jendostavno Excluziva.

 +  - Odlicna grafika,igrivost,zagonetke,kretanje lika

 -   - Neznam sta bih vam rekao.

Na kraju ocijena čista 5.

Need For Speed Shift(2009)

Sistemski zahtjevi:

•  
•  Processor – Intel Core 2 Duo 1.6 GHz or faster
•  Memory – XP: 1 GB RAM; Vista/Windows 7: 1.5 GB RAM
•  Hard Drive – 6 GB DVD Drive – 8 SPEED
•  Video Card – 256 MB Video Card, with support for Pixel Shader 3.0*
•  Sound Card – DirectX 9.0c compatible
•  DirectX – DirectX 9.0c compatible
•  Online Multiplayer – 512 Kbps or faster; 2-12 Players
•  Input – Keyboard, Mouse
•  Optional – USB Steering Wheel / Dual Analogue Gamepad

Nakon osrednjeg Prostreeta i poražavajučeg Undercovera,iz tvornice EA Gamesa izašao je NFS Shift.

Zapravo,EA je samo izdavač dok je igru pravio tim zaslužan za odlični GTR 2,Slighty Mad Studio.

Ono što Shift razlikuje od prošlogodišnjih izdanja je što Shift pokušava biti simulacija.

U igri je moguće podešavati razne parametre oko voznog stila poput traction controla,downforce-a itd.

Sve te parametre moguće je podesiti prema vlastitom ukusu,tako da igra može naginjati ka arkadi a od nje možete napraviti polu-simulaciju(neću reći simulaciju jer neke stvari fale).

Karijeru počinjemo u BMW M3-ici kao totalni početnik i kroz niz utrka pokušavate napredovati,pobijeđivati i time zarađivati novac za nove auto i modifikaciju istih.

U igru je ubačen sistem "Driver Profile".

Nakon svake utrke dobit ćete određeni broj XP-a koji će vam pomoći u otključavanju dodatnih sitnica za vaše jurilice.

U Driver Profileu vidjet ćete vaš omjer dobivenih/izgubljenih utrka,trenutačni level te još brojne zanimljive statistike.

Što se tiče vožnje,vidi se da je u taj segment uloženo puno truda i to se na kraju isplatilo.

Osjećaju vožnje doprinosi osjećaj brzine, odlična upravljivost,lijepe kontrole te vrlo kvalitetna grafika i zvuk.

Jedino što bi vas moglo smetati je čudno proklizivanje auta ako malčice prejako uđete u zavoj što zna živcirati.

Stoga preporučam real-mod za igru

LINK:Real Mod

Što se tiče autiju i mogućnosti modifikacije,tu imate velik izbor.

Igra sadrži 70-tak autiju,svi su realno rekreirani i licencirani.

Mogućnosti nadogradivosti je dosta dobra s obzirom na tip igre,ipak ovo nije arkada.

U "garaži"moći ćete promjeniti engine,suspension,tires pa čak i nitro koji je nekako mlako izveden.

Od vizualnog poboljšanja tu su promjena boje,branika,spoilera pa čak i uređenje kokpita o kojemu ću malo kasnije.

Po mom mišlljenju bolje je kokpit ostaviti onakav kakav je jer ćete imati veći dojam autentičnosti auta.

Na red dolazi možda najbitnija promjena u cijeloj povijesti serijala.

Radi se o mogućnosti upravljanja auta iz njegove kabine.

Vrlo je detaljno rekreiran i osjenčan tako da ćete jednostavno uživati u njemu.

Još kada uparite malo kvalitetniji volan,vožnja iz kokpita prava je rapsodija.

Ako ste tražili igru sa odličnim kokpitom,ne tražite dalje,našli ste je.

Ako baš želite uživati preporučam malo skuplji volan,jer sa jefitnijima virtualni volan zna kasniti za pravim što smeta.

Za kraj ću ponešto reći o tehnikalijama.

Kao što sam već ranije rekao,zvuk i grafika su vrlo dobri.

Zvaka jurilica ima specifičan zvuk,to je užitak za uši.

Grafika nikako ne posustaje za zvukom,staze su vjerno prenesene a na detaljima se nije štedilo.

Momci iz publike djeluje veoma živo i uvjerljivo.

A zanimljiv je efekt fokusiranja dok jurite velikim brzinama,volan će vam početi gubiti oštrinu što iznimno pridonosi osjećaju brzine.

Nažalost,igra je nešto veće hardverske gladi pa ćete morati investirati u svoje računalo osim ako već nemate konzolu.

Kao jedine zamjerke igri su manjak staza i težina.

Oko staza nemam što puno za reći,da ih je bilo bar 5 više bilo bi odlično.

Na easy težini,igra je već poprilično teška,tj.protivnici su veoma spretni a k tome i agresivni što će konstantno ljutiti one slabijih živaca.

Ali bez obzira na težinu,nervoza,bijes,frustracija su dio ssvakodnevice "pravih"vozača i na to se treba naviknuti.Osmijeh

Zaključak:igru preporučam svim ljuibiteljima racing igara koji su željni dobre zabave.

Svejedno bili vi pro-racer ili totalni početnik,Shift će vam svojim odličnim postavkama dati mogućnost da si namjestite težinu igre kako god to vama paše i uživat ćete.

+:Grafika,zvuk,mnogo autiju,kokpit,upravljivost autiju

-:Težina,manjak staza

Moja ocjena:91/100

@lollik91,imam prijedlog za temu.

Mogao bi od igra koje smo recenzirali u ovoj temi,staviti ih u 1.post da sve to bude preglednije,nešto kao u "-pedijama"

Ajd da i ja nabacim recenziju meni do danas najbolje igre...:)

Operation Flashpoint

Developer: Bohemia Interactive

Izdavač: Codemasters

Godina izdavanja: 2001.

Operation Flashpoint je FPS izdan davne 2001. godine. Radi se o taktičkom FPS-u koji sadrži u sebi sve elemente vojnog simulatora. Igra se igra u prvom licu (iako je tu i podrška za 3rd person view) te se odvija po ogromnim i realnim bojištima (obično po tlu, šumama, koja su neograničena za kretanje i nemaju nikakvih učitavanja).

Priča

Operation Flashpoint se zasniva na stvarnom ratu (Cold War) 1985. godine. U toj priči Sovjetski je režim pod generalom Mikhaila Gorbacheva i njegovim reformama Glasnost i Perestroika. No tvrdokorni konzervativni komunisti predvođeni odbjeglim generalom Alekseijom Gubom, koji pod zapovjedništvom drži otok/bazu Kolgujev, zauzimaju obližnji otok Everon, gušeći lokalnu miliciju, sa pretendencijom da u rat uvuče Amerikance. Na drugom obližnjem otoku, Maldenu nalazi se NATO baza pod okriljem američkog pukovnika Blakea. Istraživajući zbog čega je došlo do gubitka kontakta sa Everonom, pukovnik Blake naređuje inavaziju na otok ( ne znajući da su ga okupirali Sovjeti ), zbog činjenice da se helikopter sa vojnicima, koji su trebali ustanoviti stanje, nije vratio. Colonel Blake organizira vojsku (US Nato Forces) i ulazi u rat.

Radnja prati 4 lika. Mladi, u početku neiskusni i tek pridošli vojnik David Armstrong, s kojim i počinjemo prvi dio igre. Armstrong se sa treniga seli na bojišta i tu počinje prvi dio igre. Iz misije u misiju, Armstrong obavlja svoje zadatke, no prilikom povratka iz Montignaca (grada u kojem su prethodno napali Rusku bazu) Blackhawk se sruši i Armstrong ostaje sam. Po uputama svojih nadrednih, Armstrong bježi do rečenih koordinata, no tu ga dočekuje ruska baza i gdje Armstrong biva zaroboljen. No ubrzo, Comander Slava, sa Resistance vojskom napada bazu i oslobađa Armstronga i privodi ga u svoj tim i obavljamo par misija sve dok Slava nekontaktira NATO bazu i gdje Armstrong se vraća natrag. Kasnije Armstrong je promoviran u viši rang Lietenuta, te na kraju krajeva Oficerom.

Sljedeći lik, Sam Nichols, je Pilot koji upravlja glavnim helikopterima koji se pojavljuju u igri. To je AH-1Z Cobra, Apache AH64, te na kraju A10 Thunderbolt. Nichols, također kasnije na misij gdje sa moćnim A10 Thunderboltom ruše ruske baze također biva zarobljen jer se njegov A10 pokvario i morao je napustiti helikopter i iskočiti i direktno pasti u ruke Rusa. No, Nichols snalažljiv, orjentira se po zvjezdama i uspjeva doći do NATO Baze (naravno ovo je sve neskriptirano, tj. morate se upravo vi kao igrač orjentirati).

Tank Zapovjednik, Robert Hammer upravlja tenkovskim vozilima. To su M1A1 Abrams (i najbolji tenk u igri), te M60. Ništa bitno, tank comander i odlučan momak.

Zadnji, ali i ne najnevažnij je ujedno i najmoćnij i najvažnij lik, James Gastovski. On je pripadnik specijalne postrojbe Black Ops, te nakon poziva Col. Blakea dolazi u rat i obavlja svoje misije. S njim ćete i   raditi ujednom i najmoćnije misije, koje su uber teške i traže stealth, i prepune su adrenalina i zahtjevaju jako puno sreće i znanja. Gastovski je i odgovoran za kraj rata, gdje prvo uništava prvi protivniči SCUD, te nakon toga i drugi SCUD.

Sa suprotne strane, protivnici su naravno Rusi (Soviet). Predvođeni tvdroglavim generalom Aleksei Vasili Ivan Guba, glavni im je zadatak napasti preostale otoke (Everon, Malden, Kolgujev) te iste osvojiti. Pred kraj, Guba i planira usmjeriti SCUD Launcer prema otocima, no u tome neuspjeva jer Gastovski uništava isti SCUD i na kraju ga ubije i izgubi rat.

Gameplay

Operation Flashpoint je kao što sam rekao taktička igra koja je prepuna elemenata simulacije. Borbe se odvijaju po ogromnim prostorima, a najčešće u udaljenostima 200-300M, pa sve do nekoliko tisuća kilometara. Oružja koja koristite u igri su napravljena po uzoru na Cold War, a to su AK47, M16, AK74, HK, PK, G36 (Samo u ekspanzij Red Hammer), Sniperi (M21, Dragunov), teža protutenkovska naoružanja (Mine, RPG NH75, LAW, AT4, Carl Gustav, Satchel Charges).

Od tenkova tu su nam sa engleske strane M1A1 Abrams, M60, transporteri M113, protuavionski M113 Vulcan, te vozila poput HMMV. Od helikoptera tu imamo AH1Z Cobra, Apache AH64, uber-napredni i moćni i najteži A10 Thunderbolt, UH60 BlackHawk.

Sa protivničke strane tu su tenkovi T72, T80, BMP, te i najbolji protuavionska Shilka, a od helikoptera tu su Mi17, Mi24, V80. Od vozila tu su Truck, UAZ prjevoznici i sl.

Sva oružja su odlično balansirana i imaju svoju balistiku i utjecaj zraka i okoliša na putanju metaka. Tenkovi, helikopteri su izvrsno balansirani i stvarno pokazuje koliko je OFP moćan. Uglavnon na vama je da to isprobate, jer je to apsolutno nemoguće opisati koliko je kvalitetno napravljeno i koliko je zabavno. Nevjerovatno. Ni jedna nova igra nema takav feeling.

Jasno, OFP je taktička igra gdje svaki metak u najboljem mogućem slučaju znači teško ranjavanje (onda zovite medic-a), stoga su dobri živci neophodni za igru.

Vožnja helikoptera je poseban segment na koji se prvo treba priviknuti. Svi helikopteri imaju različite arsenale naoružanja (TOW, FFAR, Machine Gun, 57mm Rockets), a isto tako i tenkovi (Sabot, Machine Gun).

Igra također podržava i vodenu borbu (Brodovi, čamci, transporteri i sl).

Što se tiče umjetne inteligencije ona je FENOMENALNA. AI je i dan danas nevjerovatan i protivnici ostavljaju dojam prave - neskripritane umjetne inteligencije i kreću se i koriste prostore i znaju za kakvu takvu taktiku. Skoro pa nevjerovatno, ali igra iz 2001. godine i dan danas ima odličan AI i siguran sam reći bolji od bilo koje igre iz 2010. godine.

Također tu je i ponašanje tjela, tako primjerice ako vas metak pogodi u nogu oprostite se sa hodanjem (samo prone i puzanje), a doista trebate imati sreće da vas meak rani, da pritome ostane živi.

Dizajn igre je također jedan plus. Misije počinju polako, timski, sve do kasnije kada sjedate za bolesno dobre i moćne tenkove i upravljate istima, kao i helikoptere, pa sve do najboljih i najtežih djelova - Stealth misija i recimo uništavanja SCUD Launchera (zadnje dvije misije). Igra sadrži i dijaloge koji su jako zanimljivi i voice acting je odrađen uredno.

Izdavanje naredbi suborcima je također dobro rješeno, i kontrole su rješene više nego odlično.

Poseban segment igre je i Mission Editor s kojim se možete zabaviti po cjele dane. Mission editor je strašno moćan po pitanju opcija i dozvoljava apsolutno sve i uz minimalno znanje možete napraviti svoju misiju i još održati igru. Igra podržava i MP komponentu, no ona se danas jasno neigra jer je igra jako stara.

Grafika, ha jasno danas nemoze pratiti nikakav standard, ali to vas nemože odvratiti od igre. Bugova ima doista puno, no patchevi su svakako tu i ispravljaju vellik dio problema.

Operation Flashpoint je definitivno po mom mišljenju jedna od najboljih igara, a subjektivnom mišljenju najbolja igra ikada. Toliko zabave, nevjerovatnih elemenata igre, prokleto dobre atmosfere i adrenalina, odlične priče i zanimljivih medusekvenci, fantastičnog i linceciranog soundtracka, se nepropušta. Unatoč godinama, grafici, OFP zaslužuje da ga se instalira i odigra. Nemoguće je doslovno opisati igru pišući tekst, jer OFP trebate kupiti, doživjeti i doista primjetiti igru.

If you see the flash it's already too late...

stvarno originalna tema lollik svaka čast

Nakon dugo vremena provedenog u igraoni za volanom (G27) odlučio sam napisati recenziju

Gran turismo 5
Nakon 6 dugih godina Polyphony Digital je napokon dovršio peti nastavak svoje najpoznatije franšize. Gran Turismo 5 je simulator vožnje, a na početku je odmah vidljivo da su igru radili ljudi zaluđeni vožnjom. Cilj je bio napraviti najbolju simulaciju vožnje, a u tome su i uspjeli. Priče nema, no nije ni potrebna. Ovo je jedna od najvećih Sony-evih ekskluziva stoga mi je drago što sam mlad pa mogu govoriti objektivno, jer nisam pod utjecajem Gran Turismo kulture. Zbog toga vidim nesavršenosti koje neki stariji recezenti koji su sa Gran Turismo franšizom od početka ne vide, ili ne žele vidjeti (bez uvrede, ima tu i dosta iznimaka). Više u nastavku.

GRAFIKA
Svima su nam curile sline kad smo gledali trailere, gameplayove i screenshotove GT5, te smo očekivali veoma mnogo. Nažalost, naša očekivanja nisu ispunjena. Polyphony Digital nas očigledno obasipao lažnim obećanjima. Istina, ponekad igra uistinu izgleda izvrsno, ali to je samo kod određenih staza i određenih (premium) automobila. Teksture variraju od onih sa Playstation 2 konzole do onakvih kakve bi trebale biti. Standard automobila znaju izgledati i loše i solidno, dok Premium automobili izgledaju odlično te su razrađena do najsitnijih detalja. Jedna stvar je impresivna uvijek bila kod GT serijala, a to je broj automobila. U GT5 su dosegli broj 1031, što je još više impresivno spoznajom da će taj broj rasti. Iako je broj staza također velik, ima nekih za koje bi bilo bolje da su izbačene jer kvare dojam. Na takvim stazama okolne teksture kao što su stabla, ljudi, trava ili kamenja izgledaju užasno, uistinu užasno. Osvjetljenje je u vožnji veoma dobro, iako se vidi malo nazubljenost ali i ono zna izgledati loše kad gledate vožnju iz drugih kutova. Moram pohvaliti više kuteva kamere unutar vožnje, iako nema kamere iznutra kod svih auta, te mogućnost korištenja PS eye-a. Ova mogućnost radi veoma dobro, koliko vi pomaknete glavu u bilo kojem smjeru toliko će se pomaknuti kamera unutar auta.  U novi GT je ubačeno i dinamično vrijeme i izmjena dana i noći što izgleda veoma efektno. Dim, snijeg, kiša i ostalo popratni efekti izgledaju solidno. Fizika automobila je najbliža savršenosti od svih simulatora na tržištu. Vaše vozilo će se ponašati drugačije ovisno o podlozi, pogonu, gumama, vremenu i ostalim faktorima koji inače djeluju u stvarnom životu. Žao mi je što model oštećenja nije dobar kao u Burnoutu ili NFS Shiftu. Ipak, oštećenja utječu na vaše vozilo, ali ni ona nisu moguća na svim vozilima. Nakon ovoliko negativnih i pozitivnih stvari vjerovatno ste ostali zbunjeni i pitate se „Pa kako to izgleda unutar vožnje?“ Dosta dobro, čak i izvrsno ukoliko je dovoljno detaljna staza i premium automobil te ako gledate iznutra jer ste dosta udaljeni od ekrana i nemate vremena gledati puno u vožnji. Nema dodatnih efekata kao štu su zamućivanja, gubljenje boje i ostalog za razliku od NFS Shifta. To daje poseban, čisti štih, a i povećaje realizam. U stvarnom životu nema takvih stvari, vi se sami skoncentrirate na stazu te stoga ne vidite unutrašnjost automobila, nema potrebe za zamućivanjem. Zbog toga će netko pomisliti da je osjećaj brzine lošiji, ali to je krivo. Osjećaj brzine je lijepo pogođen, te kao u stvarnom životu drugačiji ovisno o vašem automobilu. Budući da su dugo radili na njoj igra je veoma optimizirana.
OCJENA 70/100

IGRIVOST
Igrivost je dio u kojem GT5 oduševljava. U glavnom izborniku možemo birati između GT i Arcade moda. Prvi mod bi se mogao prevesti kao nekakva kampanja, a Arcade mod više kao rekreacija ili vježba. U njemu se može igrati skupa ne jednoj konzoli, tj. može se igrati split-screen. Radiona staza ili Course Maker je također tu prisutna, iako ne odveć slobodna kao što je to u nekim drugim igrama. Glavni GT mod je podijeljen u dva dijela: A-Spec i B-Spec. A-Spec je mjesto gdje ćete vjerovatno provesti najviše vremena. Ovdje je karijera vas kao vozača, te je ovo glavni dio igre stoga je tu stavljen vaš virtualni dom „My Home“. Njegov izbornik će vam na početku biti previše opsežan, ali to ćete brzo savladati jer je sve u principu jednostavno. Tu će vam se nalaziti saloni, garaža za vaše automobile, licence, posebna natjecanja i photo travel mod. Photo travel omogućuje slikanje vašeg najdražeg automobila na mnogobrojnim lokacijama te podjelu toga. Kao skoro u svakoj igri ovakvog tipa na početku dobijete određenu svotu te s njom započinjete svoju karijeru. Budući da je u novom GT5 prisutno mnogo RPG elemenata, kao što je svima poznato u svakom RPG-u postoje leveli. Isto tako je i sa ovom igrom. U B-Specu ćete biti menadžer, imat ćete mogućnost odabrati jednog od šest vozača kojeg ćete pratiti i napredovati skupljanjem bodova. Kao što sam već rekao, sama vožnja je vrhunska, zbog savršene (koliko može biti) fizike. Za ovu igru izrazito preporučam korištenje volana, ja sam testirao na običnom joysticku, Logitech G25 i G27 te mogu reći da je vožnja za volanom višestruko bolja, preciznija, realnija i zabavnija. Za još potpuniji osjećaj preporučam postolje za volan i PS-eye kameru. Umjetna inteligencija varira (skoro kao i sve ostalo) od glupe do veoma pametne. Ljubitelji GT-a mogu ovo shvatiti kao realnost jer ima manje i više inteligentnih ljudi. Polyphony Digital nas je obradovao i online podrškom. Čini se da nisu previše mislili na okorjele igrače, jer brzina ulaska u vožnju kroz izbornik za neke neće biti dovoljno brza. No, za sve ostale će biti odlična. Sve je veoma stabilno te se bez ikakvih problema može utrkivati makismalni broj vozača, a to je 16. Budući da je fizikalni model odličan utrke su veoma zabavne i nepredvidljive. Ipak, trebalo je ubaciti više modova da bi se privuklo više ljudi, ali obećana su nam redovita ažuriranja pa se nadam da će se to promijeniti. Polyphony, opet si oduševio!
OCJENA 95/100

ZVUK
Ovdje je sve na svom mjestu, iako se nekim ljudima određeni aspekti neće svidjeti. Muzika je standardno Gran Turismo-vska, što znači bez nekakvih rock, metal, rap itd pjesama na koje smo navikli u Need for Speed serijalu. Skoro svaki automobil ima svoj specifičan zvuk. Kažem skoro jer kod nekih standard automobila se to baš i ne vidi, ali njih ćete svejedno manje voziti. Škripe guma, kiša, vjetar, sve je odrađeno kako treba. Zvuk udarca auta od auto je po meni najbolji u ovom žanru. Voice acting bez obzira što nije toliko važan je odrađen korektno.
OCJENA 90/100

TRAJNOST
Nakon kiše kratkih naslova napokon nam je došao jedan koji u singleplayeru dijelu omogućava sate i sate igranja. Samo dok isprobate sva auta proći će mjeseci, još kad zbrojimo online igranje broj sati raste i raste. Napokon, nešto što opravdava svoju cijenu i ne sliči na demo.
OCJENA 95/100

ZAKLJUČAK
Ako ste ljubitelj simulatora vožnje te posjedujete PS3 konzolu dalje ne trebate tražiti. Ovo je najbolja simulacija vožnje, ne samo na PS3-u nego uopće. Možda Polyphony Digital nije izvršio sva svoja obećanja, ali jedno glavno jest. Ponudio nam je najbolju simulaciju vožnje.
OCJENA 88/100         

Autor: Zvonimir Zubić

Harry Potter and Deathly Hallows part 1

Novu Harry Potter igru nam je donio Bright Light. Radili su par igara od kojih je samo vrijedna spomena, a to je solidni Create koji je nedavno izašao. Igru je izdao EA. Čini se da su u zadnje vrijeme njihove igre ili veoma loše ili veoma dobre. Primjetio sam da što su novi Harry Potter filmovi kvalitetniji to su igre na njihovu tematiku lošije. Dokaz je ova igra. Za one koji ne prate ovaj serijal priča ide ovako.  Mračne sile su napale svijet običnih ljudi i više nigdje nije sigurno. Na vama je da spasite svijet, a to će ćete učiniti uništavajući dijelove duše zlog čarobnjaka, to jest horkrukse. Igra ne prati potpuno film. Nastavak je pucačina iz trećeg lica sa šuljačkim elementima, s time da umjesto metke koristite čarolije. Igra je izašla za PS3, Xbox360 te osobna računala.

GRAFIKA
Čini se da ljudi koji rade u EA imaju problema sa vidom ako su ovu igru pustili u prodaju. Da je izašla prije pet godina još bi mogla stati, ali u 2010. godini ne. U skoro svim segmentima je ispodprosječna. Teksture su veoma zamuljane i nedetaljne. Ponekad mi se povraćalo kad sam ih vidio. Voda kao da je napravljena za playstation 2, a ne 3. Također zamuljana, a o refleksiji ne trebam niti govoriti. Vegetacija isto drži korak, jer  gore odavno nisam vidio. Stabla su tako ružna da je to strašno, dok je trava za mrvicu, ali stvarno mrvicu bolja. Pokreti su previše ukočeni pa djeluje kao da igrate s robotom, a ne ljudskim bićem. Osvjetljenje je loše, isto tako i efekt odbijanja, a sjene su preoštre. Čarolije su loše napravljene, stoga kvare osjećaj napucavanja, ili čarobiranja. Lokacije su raznovrsne, iako ne kao npr. u nedavno izašlom James Bondu. Neprijatelji su svi slični, svaki treći ili četvrti se ponavlja. Da ne bude da samo pljujem, ima i dobrih strana, koje su rijetke. Odjeća je dobra, te se može vidjeti njeno gužvanje pri pokretima što je napravljeno solidno. Solidno su napravljena i lica samih likova, iako je zvuk ne prati govor kako bi trebao.  Svatko bi logički zaključio da je igra veoma nezahtjevna, ali naprotiv. Iako je ispodprosječna grafika igra traži malo slabiju konfiguraciju od ostalih igara. Jednojezgreni procesor od 2,5 ghz, 1,5 gb radne memorije te grafičku ATI X1600 ili Nvidia Geforce 7600. Broj sličica u sekundi je zaključan na 30 te je na testnoj konfiguraciji tako i ostao.
OCJENA 35/100

IGRIVOST
Iskreno, neznam bi li se smijao ili plakao. Sama ideja je bila dobra, ali njezina izvedba užasna. Cilj je bio kombinirati klasično napucavanje iz trećeg lica i šuljačke misije. Problem što taj cilj nije obavljen. Napucavanje je obična pucačina iz trećeg lica samo što umjesto puški imate štapić. Osjećaj napucavanja nije zadovoljavajuć. Samo ciljanje je polu-automatsko što uvelike olakšava samu igru. Možete koristiti zaklon, no problem što zakloni nisu lijepo raspoređeni te znaju ne raditi kako treba. To se vidi u priloženom videu. Čarolija ima dovoljno, ali nećete imati potrebe ih sve koristi jer ja umjetna inteligencija dovoljno loša da ih sve eliminirate sa jednom. Također, tu su i napitci koji služe kao neka vrsta ručnih granata, ali i to je tako tromo napravljeno da ćete i na to zaboraviti. Misije u kojima se šuljate u svom nevidljvom ogrtaču vas prebacuju u prvo lice, te su kao i ostalo loše. Ovdje se užasna umjetna inteligencija još više ističe. Ljudi uopće ne primjećuju da im nešto stoji iza leđa ili ispred nosa, te imaju svoju rutu koje se tako čvrsto drže da prolaze kroz zidove. Ponekad samo dođu do police ili zida i samo stoje. Vama je jedini cilj ne zabiti se u njih stoga su ovakve misije veoma veoma dosadne. U igru je usputno ubačen i sustav napredovanja koji apsolutno nema nikakvo na igru. Ne možete birati baš ništa, a i level vam se podiže kad to igra želi. Nikakvih rpg elemenata tu nema. Sve još pogoršava te prokleta repetativnost. Igru sam jedva dovršio koliko bila naporna i monotona.
OCJENA 33/100

ZVUK
Iako je glazba licencirana, to se ne bi moglo reći i za likove. Glazba je u nekim trenucim odlična. Voice acting još može proć, čarolije isto tako. Neke stvari ipak nisu zaboravili, kao što se disanje glasnije čuje ispod ogrtača ili cvrčci u noći, iako je to možda i nelogično jer su svi bili u sakoima i kožnim jaketama, a ja dosada nisam čuo cvrčke zimi. Ovo je najbolji dio igre, ali je još uvijek daleko od današnjih igara.
OCJENA 35/100

TRAJNOST
Igra je kratka bez obzira što ima sporednih misija koje uopće nemaju veze sa samom pričom. Može se prijeći za 4h, ali činit će vam se mnogo duže zbog njene montonosti. Multiplayer je izostavljen, a i svejedno ako bi bio kao ostatak igre ne bi ništa vrijedio.
OCJENA 25/100

ZAKLJUČAK
Ovo je jedno od najvećih razočaranja godine. Nipošto ne vrijedi 400kn. Ne preporučujem čak ni okorjelim fanovima, jer samo ćete baciti vrijeme i novac. Zaobiđite u širokom luku i nadajte se da sljedeći nastavak neće biti ovako loš.
OCJENA 32/100

Autor: Zvonimir Zubić

Evo i Dead Space 2

Dead Space 2
Nakon odličnog orginala Visceral Games nam je odlučio ponuditi nastavak, što i ne čudi unatoč tome što prodaja nije bila bajna. Za razliku od orginala EA je ovaj put ponudila bolju reklamu (i bolju igru) stoga je omjer prodaje 2:1, naravno u korist nastavka.  Za one koji nisu imali priliku zaigrati ili su već zaboravili Dead Space serijal su akcijski survival horrori, a radnja se logično odvija u budućnosti, i to u dubokom svemiru. Sad ću malo konkretno, glavni lik je još uvijek Isaac Clarke. Jadan čovjek stvarno nema mira. Probudio se u svemirskoj stanici zvanoj Sprawl koja vrvi njegovim najdražim neprijateljima, necromorphima. Za one koji ne znaju necromorphi su oživljena trupla, ali uvrnuta trupla, više ću reći poslije. Ne, ovo nije sve, ovaj put Visceral se više potrudio oko priče koja je zanimljivija, dinamičnija i logičnija. Niti jedan čovjek ne može vidjeti onolike strahote i ostati isti. Isaac se raspada iznutra, što zbog onoga što je vidio, što zbog užasne grižnje savjesti jer je njegova cura umrla na brodu na koji ju je on poslao. Više u nastavku.

GRAFIKA

Možda se nije previše odmakla od orginala, ali još uvijek je izvrsna. Teksture su odlične, iako u vrlo, vrlo rijetkim trenucima znaju biti mutne. Lokacije su ovaj put puno raznovrsnije jer ste u svemirskom gradu. Bit će tu dječjih odjeljaka, crkvi, kolodvora, skladišta, ukratko puno više nego prije i sve su lake za pamtiti jer svaka lokacija ima potpuno drugačiji ambijent i paletu boja. Vodu ćete rijetko viđati, ali isto je odlično napravljena. Budući da ćete se dosta vremena probijati kroz mračna mjesta osvjetljenje je veoma bitno, a napravljeno je izvrsno. Sjene su vrhunske, uvijek onakve kakve trebaju biti. Savršen je i prelazak svjetla i tame, što je pogotovo vidljivo kod zraka Sunca (valjda) što veoma podiže atmosferu. Iskre, plazma, vatra i blicanje sve je popraćeno isto tako vrhunskim osvjetljenjem. Uglavnom, molit ćete da ga bude što više iako imate i svoj izvor svjetla. Halucinacije izgledaju bolje nego u FEAR-u te su odlično pozicionirane. Animacije pokreta lica i tijela su ovog puta puno bolje, jednostavno ćete osjetit težinu svojih koraka, svojih udaraca, svoga oružja. Isaac se kreće prirodnije i lakše nego prije, ali opet je sve to u granicama realizma. Još uvijek ne može skakati, što je također realno ako uzmemo u obzir što sve nosi. Lica ovaj put puno bolje daju do znanja što likovi osjećaju, tako da ćete npr. lako razlikovati luđaka od običnog čovjeka. Ipak, moglo je to i bolje. U ovoj igri važnu stvar igra i fizika jer ćete često kidati udove i lebditi u bestežinskom stanju.  Neprijateljima možete kidati udove, na što vas i sama igra tjera. Kad se ludi necromorph zaleti na vas ne preostaje vam ništa drugo nego da mu skratite noge, tad će vam biti mnogo zgodnije ga dovršiti, a ovo je samo jedan primjer u masi primjera. U bestežinskom stanju će sve lebdjeti oko vas te ovisno o masi objekti će se drugačije kretati. Svi prikazi zdravlja, municije i svega što vam je potrebno je odlično unkomponirano. Vaše fizičko stanje vam se nalazi na leđima u obliku nekakve svjetleće kralježnice, broj municije na vašem oružju, za inventory se pojavi ekran ispred vas, baš ništa nije kao u drugim igrama. Sve je uspješno ubačeno tako da je atmosfera (bar što se vizualne strane tiče) podignuta do maksimuma. Ne bi ja bio ja da ne nađem i ovakvoj igri zamjerku, iako me osobno oduševila. Prvo, animacije u kojima Isaac razgovara (dobro ste čuli on priča) djeluju pomalo ukočeno, ali ništa previše. Drugo, po meni malo veća zamjerka od one prošle jest pogled na grad i nebo. Ponekad znaju biti neispolirani, vide se prijelazi između crne i sive, nebo nedovoljno oštro. Ipak, ovo ne ometa u igri i ne vidi se ako gledate sa malo veće udaljenost (iznad 1,5m).  Treče, i zadnje krv ponekad zna izgledati previše umjetno. AA i AF su odlični,nikakvih zamjerki vrijednih spomena. Dim, vatra, eksplozije sve izgleda odlično.  Depixelizacija u prostoru gdje nema kisika je vrhunska, jedna od boljih koje sam vidio. Moram priznati da sam kod nekih scena ostao bez daha. Zadovoljan sam i brojem opcija u samom meniju. Najbolje od svega što igra ne zahtjeva mnogo te je izvrsno optimizirana. Ovo je jedna od rijetkih igara kod kojih se može vidjeti superiornost osobnih računala, igra puno bolje izgleda. Na testnoj konfiguraciji niti u jednom trenutku nisam osjetio bilo kakvo trzanje.  Za potpuni doživljaj preporučam slušalice i igranje u mraku, te apsolutno ne preporučam maloljetnicima.
OCJENA 90/100

IGRIVOST
Ako ste igrali prvi dio osjećate kao kod kuće. Sve je ispolirano do kraja, a dodano je i nekoliko novih stvari. Na početku ćete primjetiti nešto što odmah razdvaja Dead Space 2 od orginala. Isaac Clarke sad priča, on je čovjek od krvi i mesa, sa svojim strahovima i nagonima. Suosjećat te sa njegovom boli i patnjom i njegovim strahom. Grižnja savjesti uzima sve više i više maha te priviđanja postaju učestalija i strašnija. Razgovori sa samim sobim ubijaju ono malo zdravog razuma što je ostalo u njemu. Baš zbog toga što je sve izgubio Isaac je još opakiji. To je otprilike to. Većina oružja koja ste koristili u orginalu su i ovdje, jedino što im je izmjenjen izgled. Ima par novih kao što je detonator. Sama igra je savršeno izbalansirana. Možete koristiti ruke, noge, okolinu, usporavati neprijatelje, pucati na dva načina i još k tome nešto što sam već rekao, kidati udove. Dodamo li još raznovrsne neprijatelje jednostavnom formulom dobijemo zabavu koja nikako ne može dosaditi. Čim vam dosadi hvatati male vragove dolaze mrcine da vas popljuju nekakvom kiselinom i tako dalje i tako dalje. Borba je napeta jer nikad nećete imati municije na bacanje stoga ćete se morati koristiti svime i svačime, pa čak i udovima od već ubijenih neprijatelja. Iako se ne može mnogo toga izmisliti za uvrnuta hodajuća trupla, umjetna inteligencija daje nekakve znakove inteligencije. Naravno ima i glupih koji samo trče nas vas, dok ima i nekih koji će se prikrasti iza vaših leđa i zaskočiti. Kao i u prvom dijelu i ovdje možete skupljati novac ili kredit te trošiti u dućanu, te možete nadograđivati vaša oružja i odijelo. Nadogradnji je mnogo, a isto tako i odijela koja su ovaj put puno maštovitija. Budući da sve što kupite i nadogradite ostaje igra dobiva replay value. Node-ove koji služe za nadogradnju možete trošiti za ulazak u posebne prostorije. Iako je igra većinom linearna to je sve napravljeno da teče fluidno tako da o tome nećete i misliti. Imat ćete prilika istražiti prostorije za što ćete biti nagrađeni.  Svoju zdravlje obnavljate pomoću paketića koje možete pokupiti, pronaći ili kupiti. Ukoliko ne želite trošiti teško zarađene novce morat ćete zgaziti svakog neprijatelja kojeg ste smaknuli, no ovo ćete ponekad raditi čisto iz ljutnje. Tko je on da bez kucanja upada u sobu i pritom vas prepadne!? Ako ikad slučajno zalutate upalite putokaz koji uvijek točno pokazuje gdje treba ići. Za razliku od prethodnika ovdje vam se od bestežinskog prostora neće povraćati. Možete lebdjeti, a ako izgubite orijenitir pritiskom na tipku Isaac se okreće prema tlu na kojem inače hodate. Da ne bi sve bilo samo akcija i halucinacije imamo i zagonetki. Sve su lako rješive, ali opet dobro dođu za razbijanje monotonije. Tu su i mini igre kod preopterećivanja vodova itd. Ne, to nije sve (zvuči kao reklama za topshop) Visceral Games je odlučio implementirati multiplayer. Nažalost, nije im baš uspjelo. U MP-u možete igrati kao čovjek ili kao necromorph, no cilj je isti. Doći od točke A do točke B pod bilo koju cijenu. Trebali su se više potruditi kad su već odlučili radi MP. Ipak, bolje išta nego ništa. Ovo ne utječe na igru jer su horor igre u srži singleplayer igre. Dead Space 2 briljira u svim aspektima osim multiplayera.
OCJENA 92/100

ZVUK
Dead Space je bio osvojio nagradu za najbolju zvučnu podlogu 2008. godine stoga sam mnogo očekivao. Srećom, nisam ostao razočaran. Dead Space 2 kao i prethodnik obara sa nogu. Vrisak čudovišta, lupanje očajnih ljudi od vrata, frcanje krvi, teški koraci i teško disanje Isaaca sve je tako dobro napravljeno da nikako nisam mogao ostati ravnodušan. Pozadinska glazba se tako dobro uklapa da ju nećete niti primjetiti. Voice acting je ravan onima iz filmovima, svima se lako prepoznaju glasovi, ali bez pretjerivanja kao što smo mogli čuti u Black Opsu. Izlazak izvan broda obara s nogu. Gledate u udaljeni planet, krhotine lete oko vas dok vaše srce luca, a količina kisika sve brže i brže opada. Zvuk je najbolji dio ove igre te podiže atmosferu na sasvim novu razinu.
OCJENA 96/100

TRAJNOST
Igra vam može potrajati od 7-10 sati ovisno o vama i težini koju odaberete. Ukoliko odaberete hardcore moglo bi potrajati iznad 10, ali jedino ako ste stvarno iskusni.  U hardcore modu imate priliku samo 3 puta save-ati, municije je veoma malo, a neprijatelji su opasniji nego ikad. Igra ima replay value. Ponavljanje igre sa već nadograđenim odijelom i oružjem je drugačije iskustvo. Multiplayer je dosadan i neće vam pružiti puno sati zabave. Zbog raznovrsnosti cijela će se igra činiti duža nego što jest.
OCJENA 86/100

ZAKLJUČAK
Dead Space 2 je bez ikakve dvoumice najbolji survival horor nove generacije. Uspjeva oduševiti u svim segmentima. Raznovrsno, zabavno i nadasve atmosferično. Mogu samo reći da vrijedi svake lipe.
OCJENA 89/100

Autor: Zvonimir Zubić

Vjerujem da za iskusne više neće izaći horor koji će njih preplašiti. Mene osobno nije toliko koliko je druge recezente od kojih upravo čitam recenzije.

Igra ima meni odličnu atmosferu, zabavnu i raznovrsnu akciju, ali također mislim da Dead Space razvijan više kao survivor horror, sa naglaskom na survivor. Kad staviš na najteže nije ti baš svejedno kad čuješ lupanje.

Opet, ovisi od osobe do osobe, te kako će se ona uživiti u tu igru. Ako se čovjek toliko uživi da poistovjeti sa njezinim glavnim likom veoma će strahovati. Mi, koji već moglo bi se reć rutinski prelazimo igre ne osjećamo strah. Naravno, ima i igara koje su i mene oduševile (ME2 npr).

Uff, kad ovako pričam osjećam se star, a imam tek 16 godina.

Molim te označi mi te riječi koje bi trebao izmjeniti. Do sada sa tim nisam imao problema.

Teško je biti objektivan, ti možeš nabrojiti ono što se nalazi u igri i tako to, a Dead Space 2 na Metacriticu ima prosječnu ocjenu 90.

Hvala na svakom savjetu, i iako se na prvi mah osjećam uvrijeđenim i ugroženim što je prirodno poslije sam zahvalan jer dobivam besplatnu kritiku.

Hvala puno, kad samo pročitam ne čini se tako, ali kad razmislim tome nije mjesto u recenziji.

A to za video, inače stavljam recenzije za jednu igraonu pa kad tamo stavim recenziju između tekstova ubacim svoj gameplay video da je ljudim lakše "gutat".

Nažalost, nisam još sklopio nikakav ugovor sa šefom, stoga se ne mislim više toliko truditi bezvz. Dao mi je par puta 200 kuna, ali to je to. Znam da sam mlad, ali opet ja sam moram uzdržavati stranicu što nije lagano. Em imam cpu koji nije brz baš za obradu videa, em imam spor internet, em škola koja ne bi bila problem da ja ne želim upisati dobar faks i na kraju majka. Njoj je to sve zezancija ovo ono, meni treba papir i potpis da bi me ona shvatila ozbiljno.

Ja bih najradije nazvao šefa i rekao to to to, ali premlad sam i neznam što reći. Koliko bih trebao tražiti, kako se postaviti?

Ako ništa drugo imam besplatno igranje u igraoni, ali ni za to nemam vremena.

Šef je zadovoljan mojim radom, napisao sam ja mnogo toga za njih, dosta toga još nije stavljeno. Meni ne bi bio problem raditi 2-3 recenzije tjedno da su samo recenzije, nego moram još pratiti forum (bannati, mjenjati, upozoravati...) i pisati vijesti. I to nije sve (zvuči kao reklama), moram im stalno davati nekakve ideje kako da privuku ljude u igraonu.

Zanima me koliko je onima što pišu za playomaniu honorar? Ja mogu raditi, to nije sporno. Ako je playomania kad je tražila ljude napisala da prima i maloljetnike, ali samo uz odobrenje roditelja mogu i ja onda raditi. Napravio sam sve, osobnu, tekući, radnu knjižicu, neznam više što treba.

Bulletstorm

Kreatori Painkillera nam donose još jednu bezumnu pucačinu iz prvog lica. People Can Fly ili po naški Ljudi Mogu Letjeti pod okriljem Electronic Artsa je izdao novi AAA naslov Bulletstorm. Obećana nam je lijepa grafika, jedinstven način igranja, bodovanje naših postupaka i iznad svega zabava. Da li je sve obećano izvršeno? Saznajte u nastavku recenzije.

Priča se odvija u 26. stoljeću. Naš glavni lik Grayson Hunt sa svojom posadom se brine o Konfederaciji Planeta, a njihova tajna postrojba se zove Dead Echo. Naravno, ništa nije savršeno te unatoč tome što je sve bilo legalno sve je ispalo pogrešno. Njihov general Sarrano ih je koristio u svoje osobne svrhe bez njihovog znanja te su ne znajući ubijali nevine ljude. Ovo je naravno veoma razljutilo Graysona stoga se odlučio odvojiti i osvetiti za onu što im je učinjeno. Desetak godina kasnije pruža mu se prilika da udari u samo srce Konfederacije i osveti Sarranu. Budući da je naš lik inače alkoholičar sve odluke koje donosi nisu promišljene stoga je u rušenju Konfederacijskog broda i sam stradao. On i njegova posada su prisilno sletjeli na neprijateljski raspoložen planet Stygiu. Samo je preživjeo on i njegov prijatelj koji je upravo postao kiborg, Ishi Sato. Ovdje počinje borba za bijeg doma na kojem ćemo doživjeti brdo akcije.

Osim upečatljivog toilet humora tu je izrazito zabavan gameplay. Iz mase ga izdvaja leash, tj. energetski bič ili uže ovisno kako gledate, koje pronađete nakon što sletite na Stygiu. Pomoću njega primarno povlačite neprijatelje prema sebi, ali može se koristiti i za uništavanje nekih neprijatelja i rješavanje veoma laganih zagonetki. Naravno, tu su standardna oružja kao što su pištolji, sačmarice, poluautomati itd. No, ima tu i nekih manje standardnih kao što je snajper kojemu mi upravljamo putanjom metka (već viđeno u Singluarityu). Da raznovrsnost bude što veća tu je sekundarna vrsta paljbe, ili charge mod. Ova sekundarna paljba ima puno veću razornu moć te ju nije moguće brzo koristiti. Osim što rukavica pomoću koje koristimo bič/uže služi za ubijanje ona u sebi ima ugrađeni program koji mjeri kako ubijamo naše neprijatelje. Ta skillshot mehanika je najvažnija za zabavu koju igra pruža. Svako vaše bolesno maštovito ubijanje neprijatelja će biti nagrađeno bodovima, što maštovitije to više bodova s tim da ako neku seriju ponavljate iznova i iznova ona vrijedi sve manje bodova. Postoji uistinu gomila načina za ubiti neprijatelje, evo nekoliko primjera. Možete uklizati i nabiti neprijatelja, potom ga povući nazad leashom i nabiti nogom prema biljci mesožderki, ili ga možete uhvatiti leashom, nabiti ga u zrak nogom i onda ga pogodit u genitalije, ograničenje je samo mašta. Sve moguće skillshotove možete pogledati u bilo kojem trenutku pritiskom na određenu tipku.

Svi bodovi koji zaradite svojim skillshotovima možete koristiti za unaprijeđivanje vašeg biča i oružja te kupovanje municije za isto pomoću dropkitova kojih ima na svakom koraku. Na njih se spajate leashom te kupujete municiju i charge shotove, mijenjate ili nadograđujete oružja. Najbolje od svega je to što do bodova nije teško doći jer svaki put kad neprijatelja udarite nogom ili povučete leashom on se uspori stoga nije teško pogoditi željeni dio tijela. Kao što sam već bio rekao leash ne koristimo samo za povlačenje. Naime, kad ga nadogradimo i dobijemo thumber imamo mogućnost slanja veće grupe neprijatelja u zrak pomoću energetsku kugle što zna biti veoma zabavno i korisno.

Bulletstorm je u svakom pogledu čista pucačka arkada. Sprintanje je neograničeno, uklizivanje izrazito brzo i dugo, leash dosta dug itd. No, ovo ništa ne smeta, naprotiv, ovo podiže dozu zabavu na još viši nivo. Ima tu i scena za pamćenje, jedna od tih je san svakog djelomice destruktivnog dječaka. To je veliki mehanički dinosaur kojeg upravljamo upravo mi, ostalo možete zamisliti sami. Još jedna scena je bježanje ispred ogromne drobilice dok vas pucaju luđaci iz helikoptera.

Da postotak dosade dok igrate igru bude još manji zaslužna je česta izmjena okruženja, neprijatelja, oružja ili toka priče. Jedan trenutak ćete bježati iz spilje, a već drugi letjeti u helikopteru dok za vama trči bjesna zvijer. Ima tu svega i svačega, od bježanja, skakanja, sklizanja, suludih vožnji i epskih borbi. Tu je i nekoliko dosadnih sekvenci, ali ništa preko čega ne možemo proći. Kampanja traje kojih 7-8 sati ovisno na kojoj težini igrate. Ironično je što se tim bio rugao Call of Dutyu njegovoj kratkoći prije nego što je igra izašla te još nekim elementima koje sami koriste. Parodiju možete prijeći za nekih 3 minute, a naziv je Duty Calls.

Igra koristi Unreal 3 engine što se lako prepoznaje u monotonim zatvorenim prostorijama, a i na samom dizajnu protagonista koji kao da su izašli iz Gears of War serijala. Ipak, puno ljepše izgleda na otvorenom prostoru gdje sve pršti od raznovrsnih toplih boja koje su još više istaknute jakim kontrastom. Prekrasne su i zrake sunce koju dodatno podižu atmosferu, a i građevine koje uistinu postižu dojam veličine. Nažalost, PC igrači će imati puno više primjedbi nego konzolaši. Naime, igra nije optimizirana kao što se očekivali te „štuca“ i iznad preporučene konfiguracije. Tu su i poneke zamuljane teksture te nekoliko bugova koji kvare sveukupni dojam. Ni umjetna inteligencija ne oduševljava, kako kod neprijatelja tako i kod vašeg suborca.Zvučna podloga je solidna, voice acting je vrlo dobar, ali ništa specijalno dobar. Zvukovi eksplozija, metaka, komadanja, leasha i ostalog su odlični. Glazba je solidno odrađena, svaka situacija ima pripadajuću podlogu, ali ništa maestralno.

O multiplayeru ne treba reći mnogo, vidi se da je tek reda radi. Kratkotrajna zabava možda, ali za duže staze baš i ne. Tu su dva moda, Anarchy i Echo mod. U Anarchy modu zajedno s tri igrača se branite od valova neprijatelja, a naglasak je na suradnji jer u određenom trenutku morate postići određeni skillshot. Preporučamo igranje samo sa poznatim osobama, jer uvijek ima ljudi koji misle da sve mogu postići sami. Igranje sa prijateljima je zabavno jedno vrijeme, ali i ono dosadi. Bugovi i problemi s vezom su također prisutni. Echo mod je vrlo jednostavan, cilj se sam obraniti od valova neprijatelja i to sa stilom (naravno mislim na skillshot). Sve se bilježi i stavlja na online leaderboards čime igra dobiva na dužini i podiže natjecateljski duh. Nažalost kooperativni način igranja nije podržan u kampanji, a ima sjajne temelje za to. Gotovo uvijek je s vama bar jedan suborac, a poslije i dva.

Ono što se obećali, a to je „Putting fun back in the gun“ je obavljeno.  Ukoliko od igre tražite čistu zabavu upakiranu u lijepu grafiku i k tome još imate ono malo sadističkog u sebi ovo je igra za vas. Odlična kombinacija leasha, udaraca, interakcije s okolinom te staromodnog oružja je tu, stoga iskaljivanje bijesa na hordama neprijatelja neka počne.

OCJENA: 78/100

Testna konfiguracija: Moj PC

Autor: Zvonimir Zubić

Igra:Cobra 11 crash time 4 the syndicate
system reyuriments:operating System: Windows XP SP2 / Windows Vista SP1(radi i na sedmici)
Processor: Intel Pentium 4 at 3.2 GHz / Athlon 64 3200+ or better
Memory: 1 GB for Windows XP / 2 GB for Windows Vista
Hard Drive: 4.2 GB free Hard Drive Space
Video Card (graphics): 256 MB VRAM, DirectX 9.0c compatible card
(Nvidia GeForce 6600 GT / ATI Radeon X800 or better)
Sound Card: DirectX 9.0c compatible sound card
DirectX: DirectX 9.0c
Controls : Keyboard and Mouse R
moja konfa(nista overclokano igra je na high)