Armija snažnih imunoloških stanica protiv mnoštva

a ja sam mislil da u klokaniji ima dovoljno rvacke peronospore koja će im prenijeti onu našu "svako zlo za neko dobro", što će im znakovito olakšati istraživanja. 

Važno i logično pitanje koje muči imunologe jest - zašto te „zle“ stanice i antitijela uopće postoje, i to u tako velikom broju? Zašto tijelo uopće čuva takve stanice čija antitijela predstavljaju realan rizik za zdravlje, umjesto da ih potpuno uništi i otkloni opasnost autoimunih reakcija?

Nije li odgovor jasan?

Da nema "zla" ne bi ni "dobra" bilo.

A ono što je "dobro" po definiciji mora voljeti i "zlo".

U isto vrijeme u zrcalu ovog svemira postavlja se inverz navedenog pitanja.

Ne gledaj to kroz prizmu apsolutno "dobrog" i "lošeg" pa će ti sve biti jasno. Sve je relativno.

Mene na "Release the Kraken!"

Baš sam htio pohvaliti autora kako je vješto simplificirao stvari za nas laike, sad se vi bukvalno uhvatili za dobro / zlo. Pa onda krenite od početka, nije ni Yin Yang od dva polja već ima one točkice untri, jel. Vjerojatno je riječ o tome da nisu potpuno dobre, ali u konkretnom slučaju (napada nekog HIVa) donose više koristi nego li štete.

Analogno bi bilo sa situacijom kad ljudi uzimaju sredstva koja "pojačavaju imunitet" (najčešće "lažnim napadom", odn, organizam ih prepoznaje kao potencijalnu prijetnju - običan kvasac npr), odn. tjeraju organizam u stanje uzbune... pa zaključe da žele imati "trajno pojačani imunitet", predoziravaju se dugotrajno raznim imunalima... i overklokirani organizam nakon nekog vremena zamre a imunitet padne u provaliju.

ontopic:

da, ovo sve podosta logično zvuči.

 Koliko sam shvatio, one takve 'zle' (nisam doslovno shvatio) nisu uopće korisne, nego se moraju transformirati u 'dobre' prije 'upotrebe'.

Vjerojatno jedno od evolucijskih rješenja (deaktivacija umjesto uništavanja odmetnutih stanica) koje je poslije kroz daljnje prilagodbe dobilo novu ulogu.

Autor bi vrlo rado objasnio - kada bi i sam znao točan odgovor  :-)
Ovo što opisuješ je vjerojatno najbliže istini - slično razmišljaju i oni koji istražuju (auto)imunost- ali mehanizmi imunologije, a posebice mehanizmi obrane od mimikriranih uzročnika bolesti i patogenetski slijed koji vodi u autoimune (samouništavajuće) slijedove aktivacije obrambenog sustava su još uvijek nedovoljno poznati.

Istraživanje koje je opisano u članku i rezultati koji su objavljeni su upravo dio najnovijih nastojanja da se ti složeni mehanizmi shvate. Prvenstveno iz dva razloga: radi stvaranja cjepiva protiv mimikriranih uljeza i drugo - radi rješavanja kliničke problematike autoimunih bolesti (dijabetes, lupus, nefritis, psorijatični artritis, Crohn, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis, mijastenija, vaskulitisi, multipla skleroza...). Osim toga, postoje snažne indicije da se i na tumorske stanice može djelovati ako se killer-limfocite natjera da se preobraze tako da prepoznaju razliku između zdravih vlastitih stanica i tumorskih vlastitih stanica.
No, kako rekoh, područje istraživanja je veliko, aktivnih hipoteza koje se aktualno ispituju širom svijeta je mnogo, a saznanja i rezultati stižu iz dana u dan.  Stay tuned  :-)

Ne kužim se u problematiku no nekako mi se čini da su "zla" antitjela odgovor zašto uvijek postoji netko tko je otporan na neku bolest na koju recimo ostatak populacije nije - njemu su se iz nekog razloga aktivirali ovi "zli"

 Možda ni ne razmišljaš jer smatraš da razmišljanje nije prirodno i da samo trebamo slijedit svoje instinkte?