Francuska će zabraniti učenicima korištenje mobite

U Njemackoj, barem u Bavarskoj, takva zabrana vrijedi vec godinama. Smatram to jako ugodnim i za ucenike i nastavnike. 

Vazno je znati, da je pravno regulirana odgovornost skole prema ucenicima ("Aufsichtspflicht"), tako da su eliminacijom mobitela eliminirani i moguci izvori troskova pravne odgovornosti.

Kako nastava nije digitalizirana, mobiteli bi se koristili iskljucivo za ne-nastavne aktivnosti. Dakle, smetnja su. Nekad cak i opasnost. 

Cini mi se prikladnim za spomenuti jedan od meni omiljenih citata:

We live in a society exquisitely dependent on science and technology, in which hardly anyone knows anything about science and technology. This is a clear prescription for disaster.

Carl Sagan

Mogu si misliti kakva bi dreka besposličarskih udruga nastala kada bi se ovo uvelo u našoj državi. Te humanost, ljudska prava, ovo, ono.

 pa koliko sam ja primjetio kod moje sestre u osnovnoj je zabranjeno, a vjerujem da je tako i u drugim osnovnim školama

Što se tiče nastave, apsolutno. Osobno, da ja predajem u školi kad bi nekog uhvatio da ga koristi pod satom u zamjenu za mob bi dobio poruku koju bi predao roditelju na kojoj bi pisalo da je mobitel oduzet zbog korištenja za vrijeme nastave i da roditelj mora osobno doći po njega. Pa kad se stavim u ulogu roditelja i da mi se dogodi da dva puta moram dolazit u školu i slušat predavanje profesora o tome kako mi djete ne bi trebalo koristit mobitel pod nastavi treći put ne bi ni išao po njega, a i vidjeli bi kad bi dobio novi. Ili bi dobio nešta tipa ovoga https://www.kickstarter.com/projects/thelightphone/the-light-phone

Što se tiće zabrane općenito tu sam podvojenog mišljenja pošto su mobiteli danas sastavni dio života i neće nikud ići u budućnosti. Moderne tehnologije će se koristit i nakon škole i za vrijeme škole i postale su normalna, svakodnevna stvar. I opet se zaboravlja da je mobitel samo sredstvo, a ne sadržaj. Ono što treba regulirat i kontrolirat je sadržaj, a ne medij.

 Mobitel je bio zabranjen u skolama i prije 10 godina. Ako ti zazvoni ili ga koristis za vrijeme sata moras ga predati nastavniku koji ga drzi do kraja sata.

Zabrana sama po sebi nije riješenje puno kompleksnijeg problema u društvu. Opet će se naći snalažljivi klinci koji će prokrijumčariti mobitele, kontrol freakovi od roditelja će vrištati na zabranu...
Moji klinci imaju mobitele u školi od 2. razreda O.Š. i točno znaju za što služi... u školskoj godini me nazovu možda 2-3 puta, i to kad zakasnim po njih jer idu u 2 škole (redovna + glazbena).
Kontrolom mobitela vidim da je "Screen-on time" cijelo jutro bio 0 (nula), što znači da se pridržavaju pravila koje smo dogovorili.

Međutim, što je sa onom djecom tj. roditeljima, a znam ih puno, kojima je PC/PS4/XBox/tablet odgojno sredstvo? Prijatelji mojih klinaca znaju provesti kod kuće po 8-10 sati ispred ekrana, i roditelji su time zadovoljni jer su svoju ulogu prepustili hardwareu?!
Znam bračni par liječnika koji su spremali specijalizacije dok su klinci provodili po cijele dane ispred monitora... i danas se čude "kako klinci ne razgovaraju s njima"?!

Netko je ovdje spomenuo i nezainteresiranost današnje djece za znajem kako nešto radi? To je opet problem društva u cjelini :-( Moja generacija je odrastala uz "Sam svoj majstor", "ABC Tehniku"... prekucavali smo BASIC programe iz "Mog Mikra", u školi imali "Tehnički odgoj" i bezbroj sekcija (brodomodelari, radioamateri, foto sekcija...). Danas? Učenik 2. razreda O.Š. mora pročitati za obaveznu lektiru "Pinokija", knjigu od 220 strana?! Kuc-kuc? Tko je tu lud?

Moji sinovi su sjedili kraj mene kad sam im slagao prvi PC, i sa 7 godina su znali što je napajanje i u koji slot ide grafička. Iskreno, bilo mi je lakše to sklopiti sam ili kupiti gotovo računalo, ali sam taj PC doživio i kao odličnu prigodu za edukaciju. 

Zaboravite zabrane, ono što je u odgoju djece najvažnije je POSVETITI im vrijeme, družiti se s njima, vodit ih u prirodu... i biti im uzor svojim primjerom.  

 Puno toga započinje kod kuće. Pa se čovjek zapita kako roditelji odgajaju svoju djecu? To pitam ovdje, jer ako to pitaš nekog nadobudnog roditelja koji sve zna bolje od škole i nastavnika, onda si u riziku da dobiješ šakom u glavu - prvo od majke djeteta. Pa se daljem pitam kako sam ja to odrastao bez mobitela i kako smo se svi mi međusobno dogavarali prvo za igru, a poslije za izlaske? I većinom je to sve štimalo.

Ima roditelja koji strogo doziraju korištenje mobitela svoje djece i to je ok.

Ta zabrana će kroz 10-tak godina izgledati jednako smiješno kao kad su meni u prošlom stoljeću branili da koristim digitron.

 Sve to stoji ali nisu svi tvrdi karakteri, vecina je zapravo labilna osobnost koju je bolje kontrolirati zabranom nego racunati na samoodgovornost pojedinaca makar prema sebi samima. Pogotovo mladima.

 O, ne, nije. Pogotovo ako imaš imućne roditelje s dobrim vezama. Pa koliko godina ti imaš da vjeruješ u ovo što si napisao...

Ajd kad si mi već uzeo riječ iz usta reći ću nešto drugo.

Dok je kod nas tipična roditeljska populacija sastavljena od divizija idiota koji djeci dopuštaju manipulaciju osjećajem krivnje pa svi moraju svojoj uzdanici kupiti najnoviji model kakav ni sami ne koriste (jer da jadno dijete ne bi bilo drugačije od djeteta drugog divizijskog idiota), za to vrijeme rijetki znaju da je sam Steve Jobs zabranjivao vlastitoj djeci da koriste uređaj koji je sam stvorio, jer je bio svjestan njegove adiktivnosti.

Izgleda da ovdje vrijedi stara dilerska: Don't get high on your own supply....  (pusti to divizijama idiota).

Slažem se s tobom da današnji klinci premalo čitaju, ali ih je školstvo preopteretilo, iz generacije u generaciju. Sjeti se samo koliko smo mi generacija 70-ih imali predmeta? Danas od prvog razreda tu je strani jezik (2 x tjedno), vjeronauk (2 x tjedno), te dodatna matematika i likovna grupa (po 1 x tjedno) ?! Kad su mi klinci bili prvašići, nikad nisu imali ispod 5 školskih sati?! I da ne spominjem učenje, domaće radove i preobimne lektire za taj uzrast. Kad svemu tome dodaš zabavnu elektorniku, nije ni čudo da su nam djeca pretila, smotana i da ne znaju ništa "konkretno" raditi.
U drugom razredu pročitati Pinokija i napisati osvrt/bilješku o piscu/odgovoriti na pitanja... na 7-8 listova velike bilježnice?! Malo previše, IMHO za osmogodišnjake koji odlaze u školu u 08:00 i vraćaju se kući u 13:00.