Znači TSMC je definitivno prestigao Intel u gustoći tranzistora jer Intelov 10nm proces ima oko 100 milijuna tranzistora na mm2 a TSMCov 5nm N5 proces ima 173 MT/mm2. Možda bi i intelu bilo povoljnije da im TSMC radi CPUove.
Baš sam se u zadnje vrijeme pitao zašto Intel ne radi CPU-ove u 5 nm ili barem 7 nm procesu?
Intel je je od 2014 još praktički na 14nm. Imali su neuspješni pokušaj s 10nm kad su izbacili samo jedan mobilni CPU u "par komada" pa prestali s proizvodnjom zbog izuzetno niskog prinosa. Zatim su promjenili proces tako da sadašnji Intelov 10nm proces ima nižu gustoću tranzistora od početnog procesa (nisu nikada objavili kolika je ali je manja od 100 MT/mm2). I danas se još muče s prinosom na 10nm i ne izbacuju desktop CPUove. Iako se ne može direktno uspoređivati Intelovih 10nm i onih od drugih proizvođača, ipak se može porediti gustoća tranzistora, gdje Intel sada zaostaje a bio je 2014 tehnološki u ogromnoj prednosti.
Baš sam se u zadnje vrijeme pitao zašto Intel ne radi CPU-ove u 5 nm ili barem 7 nm procesu?
Mozda jer ne znaju kako ;) Ipak su sa druge strane Kinezi... USA je odavno nebitna u tehnoloskom smislu.
Baš sam se u zadnje vrijeme pitao zašto Intel ne radi CPU-ove u 5 nm ili barem 7 nm procesu?
Možda zato jer zemlja koja za predsjednika odabere Trumpa nema dovoljno intelektualnog potencijala da prijeđe neku znanstveno-tehnološku barijeru.
Laik sam za temu, ali mislim da je ovdje riječ o nečem drugom. Intel kao što znamo preferira x86 (x64) cpu, a Huawei ARM. x86 je i dalje daleko kompliciranji proc, s time da je zbog prtljanja s backward kompatibilnosti (Itanium!) dosta toga zastarjela musaka.
Ukratko i ugrubo, ARM se manje ("nepotrebno") grije, što je vjerojatno ključno kod ovakvih ekstremnih minijaturizacija (<10nm). Recimo da je ARM funkcionalnije posložen, arhitektura "uči" na tuđim greškama.
Puko "bildanje" proca sa dodavanjem jezgri, dodatnom minijaturizacijom pa i predikcijom je već i za razvoj ARMa postao velik zalogaj (nove generacije se već opako griju), ali i dalje ima mjesta za napredovanje. Sa x86 je tu gotovo mrtva trka (Mooreov zakon): svaki novi feature dodatno komplicira i pregrijava koncept.
Kao laiku, čini mi se da je AMD ovdje dosta kreativniiji (po efikasnosti) od Intela.
S druge strane, naravno, Intel je (p)ostao trom kao i svaki monopolist (> bez konkurencije) na tržištu. Što se pak tiče Huaweia i Kine generalno, i dalje gro ljudi na zapadu misli da tamo većina radi čitav dan za šaku riže i da samo kradu tehnologiju. Ovo sad kako se mnogi čude kao pura dreku govori više o nama nego li Huaweiu/Kinezima.
Ništa ja tu novog niti previše pametnog nisam napisao, samo ukazujem na (po meni) bitne detalje / uzroke trenutne situacije.
AMD i Huawei ne proizvode te čipove ispod 14nm, nego to radi TSMC za njih. I intelovi mobilni čipovi rade na oko 1GHz i imaju nisku potrošnju, ali ni tu intel ne uspjeva na 10nm. Sljedeća generacija nakon Ice Lake na 10nm, nije 7nm nego dolazi Comet Lake na....guess what...opet 14nm :-(
Ukratko i ugrubo, ARM se manje ("nepotrebno") grije, što je vjerojatno ključno kod ovakvih ekstremnih minijaturizacija (<10nm). Recimo da je ARM funkcionalnije posložen, arhitektura "uči" na tuđim greškama.
Puko "bildanje" proca sa dodavanjem jezgri, dodatnom minijaturizacijom pa i predikcijom je već i za razvoj ARMa postao velik zalogaj (nove generacije se već opako griju), ali i dalje ima mjesta za napredovanje. Sa x86 je tu gotovo mrtva trka (Mooreov zakon): svaki novi feature dodatno komplicira i pregrijava koncept.
Kao laiku, čini mi se da je AMD ovdje dosta kreativniiji (po efikasnosti) od Intela.
Zapravo (koliko sam ja upoznat s tom temom) se sve svodi na razliku između CISC i RISC arhitektura, i kad su sad došli blizu fizičkih granica mogućeg, CISC više nema kaj tražit, jer performanse po wattu nikad ne bude nadmašio, a RISC tu pliva ko riba u vodi.
Naravno, CISC je oduvijek bio preferiran zbog jednostavnijeg programiranja (nauštrb loših performansi), ali danas je došlo do toga da programer treba znati samo programirati, hardver level ga uopće ne interesira, i svejedbo mu je za kakvu arhitekturu programira.
Kruha i igala...
Znači TSMC je definitivno prestigao Intel u gustoći tranzistora jer Intelov 10nm proces ima oko 100 milijuna tranzistora na mm2 a TSMCov 5nm N5 proces ima 173 MT/mm2. Možda bi i intelu bilo povoljnije da im TSMC radi CPUove.
Je malo morgen,
pa Intel ima kolko 12 FAB-ova za proizvodnju procesora.U tom slučaju to bi bila katastrofa, dakle zatvaraj pogone pa otpuštaj radnike itd.Iz kojeg god kuta gledaš, Intel je u ozbiljnim problemima samo to još eto nisu skužili, ili neče priznat sami sebi u bradu.
Kaj se tiče zelenog, TSMC 7nm=Intel 10nm koji je neupotrebljiv(niski prinosi=komercijalno neisplativ) za High performance Desktop procesore.
Baš sam se u zadnje vrijeme pitao zašto Intel ne radi CPU-ove u 5 nm ili barem 7 nm procesu?
Ne mogu izgurat niti 10nm, a "Intel 7nm dolazi valjda 2022 godine ali i to je pod ozbiljnim upitnikom".
ahaaaaa! znači od toga je taj zvuk flekserice dva dvorišta dalje! 
Zapravo (koliko sam ja upoznat s tom temom) se sve svodi na razliku između CISC i RISC arhitektura, i kad su sad došli blizu fizičkih granica mogućeg, CISC više nema kaj tražit, jer performanse po wattu nikad ne bude nadmašio, a RISC tu pliva ko riba u vodi.
Naravno, CISC je oduvijek bio preferiran zbog jednostavnijeg programiranja (nauštrb loših performansi), ali danas je došlo do toga da programer treba znati samo programirati, hardver level ga uopće ne interesira, i svejedbo mu je za kakvu arhitekturu programira.
davno sam radio dtp na epl paur mekintošu 9600 s dva IBM powerPC 604e RISC žohara @200 MHz (na pci kartici koja se umetala u ploču! zamjena/vađenje radi čišćenja u letu, ako je potrebno! bez isključivanja!) i scsi vezama. to je letjelo u svim programima (quark, photoshop, freehand ...). tad je hdd od 4 GB bio spejs šatl, a 16 MB ram-a (8 x 2) teško priuštiv luhus. tad sam zbilja rešpektirao epl. onda su se intelizirali i postali i ostali q. mislim, i tad su bili skupi (kasne 90-e) ali su vrijedili i bili nezamjenjivi u poslu. imao sam i pc s win 95: katastrofa za bilo što. samo smo dopise na njemu pisali i ispisivali na QMS printeru za folije. ah, nostalgije ... 
Zapravo (koliko sam ja upoznat s tom temom) se sve svodi na razliku između CISC i RISC arhitektura, i kad su sad došli blizu fizičkih granica mogućeg, CISC više nema kaj tražit, jer performanse po wattu nikad ne bude nadmašio, a RISC tu pliva ko riba u vodi.
Naravno, CISC je oduvijek bio preferiran zbog jednostavnijeg programiranja (nauštrb loših performansi), ali danas je došlo do toga da programer treba znati samo programirati, hardver level ga uopće ne interesira, i svejedbo mu je za kakvu arhitekturu programira.
davno sam radio dtp na epl paur mekintošu 9600 s dva IBM powerPC 604e RISC žohara @200 MHz (na pci kartici koja se umetala u ploču! zamjena/vađenje radi čišćenja u letu, ako je potrebno! bez isključivanja!) i scsi vezama. to je letjelo u svim programima (quark, photoshop, freehand ...). tad je hdd od 4 GB bio spejs šatl, a 16 MB ram-a (8 x 2) teško priuštiv luhus. tad sam zbilja rešpektirao epl. onda su se intelizirali i postali i ostali q. mislim, i tad su bili skupi (kasne 90-e) ali su vrijedili i bili nezamjenjivi u poslu. imao sam i pc s win 95: katastrofa za bilo što. samo smo dopise na njemu pisali i ispisivali na QMS printeru za folije. ah, nostalgije ...
Ajooooj!!!
Power Macintosh 8600AV sa pripadajućim multimedijalnim monitorom, mislim da je bio 17", a možda i 19", to se više ne sjećam i vanjski SCSI CD snimač, i to 1x ili 2x , a kliko sam imao RAM-a, zbilja se ne sjećam!
Zbilja, zbilja kada je čovjek na tome radio, to je zbilja sve letjelo, mislim da je došao sa 8.6 sistemom, ma čudo od stroja u to vrijeme!
Baš, nostalgija,,,,,,
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Ukratko i ugrubo, ARM se manje ("nepotrebno") grije, što je vjerojatno ključno kod ovakvih ekstremnih minijaturizacija (<10nm). Recimo da je ARM funkcionalnije posložen, arhitektura "uči" na tuđim greškama.
Puko "bildanje" proca sa dodavanjem jezgri, dodatnom minijaturizacijom pa i predikcijom je već i za razvoj ARMa postao velik zalogaj (nove generacije se već opako griju), ali i dalje ima mjesta za napredovanje. Sa x86 je tu gotovo mrtva trka (Mooreov zakon): svaki novi feature dodatno komplicira i pregrijava koncept.
Kao laiku, čini mi se da je AMD ovdje dosta kreativniiji (po efikasnosti) od Intela.
Zapravo (koliko sam ja upoznat s tom temom) se sve svodi na razliku između CISC i RISC arhitektura, i kad su sad došli blizu fizičkih granica mogućeg, CISC više nema kaj tražit, jer performanse po wattu nikad ne bude nadmašio, a RISC tu pliva ko riba u vodi.
Naravno, CISC je oduvijek bio preferiran zbog jednostavnijeg programiranja (nauštrb loših performansi), ali danas je došlo do toga da programer treba znati samo programirati, hardver level ga uopće ne interesira, i svejedbo mu je za kakvu arhitekturu programira.
Je, na to sam mislio, samo mi je znanje zahrđalo pa se nisam usudio pisati gluposti. x86 doduše ima RISC jezgru ali mu to danas malo znači (glede kompatibilnosti), odn. vjerojatno više odmaže (nepotrebni lejeri "kompatibilnosti").
Glede performansi po watu & jednostavnosti programiranja, zadnje što sam se družio sa "reduced instruction setom" je bila njegova preteča na 6502/6510 i 8-bitnim registrima :D.
Tu si imao 255 mnemonika, ali efektivno pedesetak max. Za svaki malo zahtjevniji drek si praktički morao pisati/modificirati vlastite rutine (za npr dijeljenje brojeva), kako bi optimizirao program cilju / hardwareu. No produkt je težio savršenstvu - u odnosu na današnje rasipanje resursa, naravno. To je ujedno i razlog zbog kojeg bih htio naučiti Forth - izuzetno opskurna želja danas, kad je i core C "zastario".
