Mladi žele zadržati hibridni način rada, s više sl

Svaka čast mladi, nedajte se, ovo smrđenje u uredu treba izumrijeti, relikt 20. stoljeća...

 Ne lupetaj. Ima ih tisuće uspješnih, čak i unicorn-a koji rade hibridno, remote i onsite. Kakva je to glupa ideja ako nekog vidim uživo da ću biti inovativniji. Kao sjedenje u konferencijskoj sobi ili u uredu sa 50 ostalih u onim idiotskim open space bljuvotinama gdje si više ometan nego što radiš baš pomaže.

Joj što volim kad dođem u ured pa vidim mutavog product ownera kako pola dana surfa i šeta se po uredu (kao i većina beskorisnog middle-managmenta)

Nije tako, F2F najviše preferiraju zgubidani i menađeri koji žele opravdati svoje postojanje, rad od kuće je to dokazao.

Zgubidani obično u uredu na buku i galamu se naprave bitni i jako zaposleni a znam ih koji su sad degradirani zato šo se ispostavilo da ne znaju ništa raditi.  

Menađeri svojim mikromenađmentom, statusnim sastancima, dnevnim izvještajima i ostalim preseravanjima su pravdali svoje pozicije. 

Kad se ispostavilo da su devovi puno učinkovitiji i kreativniji bez toga profiterima na vrhu se upalila lampica nad glavom. 

-hmm.. da i ne, oboje.

-kao i svaka druga generalizacija nema jednog odgovora za sve (primjere-situacije... ljude).

-nije isto radi li jedna osoba ili tim, obim posla, kao i održavanje + ostalo što u raznim poslovima mora biti uključeno dok neki za to nisu ni čuli, kao npr prateća dokumentacija..

-tim, veća firma.. zato 'mora' imati i recimo sekretaricu-protira koji hendla pozive, prosljeđuje po potrebi, ne da za svaki upit juzera odgovara dev prekida posao itd. čak ako i spava ili čačka nos, jer i to je dio posla, ideje-riješenja.. ili codemonkey koji kao daktilograf mora natipkati par metara koda u danu..

-dok se stvara funkcionalni tim, direktna komunikacija je nezamjenjiva, vidiš znojenje, spavanje, znanje, strah.. pripravnik koji će možda sutra biti genijalac-dev ili škart-xeroxboy.. kad se to posloži, kad svatko zna svoj dio posla tad može na daljinu, ne prije-bez tog. Pa i tad je opet 'lakše' u živo, jer više ljudi više zna, više vidi.. kad dvojica rade zajedno eliminiraju previd-tipfeler koji sam ne vidiš i time eliminiraš sate traženja-ispravaka tj teorija je jedno, praksa drugo a ćevapi i pivo treće..

-da, birokracija kao menageri su klasika, onak, moraju imati papire, grafikone, imitriaju wallstreetovce s tregerima i košuljama, brkovima i sl. .. no i oni su važni, tj netko mora prodati proizvod, ja nisam (dobar) trgovac on proda eskimu frižider ... tad je njegov dio posla važnij jer je to bit posla, ne nešto napraviti nego zaraditi-prodati čak i prevarom za ništa.. tj đabe svi kucamo kod ako ga netko nekome ne proda i naplati, ako netko ne šarmira drugu stranu pričom, ako ne zna odgovarajuće osobe na ključnim pozicijama itd. .. plaća se njegov učinak, kao i deva koji sad možda jede plačinke i gladi jaja dok će u pravom trenutku dev imati riješenje problema a manager prodati-naplatiti proivod.. pa do tog da je i čistačica, xeroxboy, sekretarica dio tog tima i jednako pridonose svojim dijelom posla, dok svi recimo sjede kao đaci u klupi i jednako ne rade (ono što se nekad smatralo radom, motika-fizički.. 'samo sjede u uredu'..).

-kao systemac-admin, bivši programer, često sam babysitirao pripravnike, bio 'osigurač' ili nešto kao vođa tima jer imam odgovarajuće znanje o projektu i spajanje raznih dijelova dok svaki odjel vidi svoj dio ne cjelinu i devu ne mora biti jasno zašto je F2 tipka za ispis a nije recimo F3.. jer je to korisnik navikao proteklih 100 godina i bez razloga se to ne mijenja mada je 'isto' (slatki su kad tako nešto žele i kažu 'isto je..', da isto je tad ako je isto napravi F2.. ne izmišljaj toplu vodu.. dok ta sitna izmjena znači gubitak u radu korisnika koji će tad navikom griješiti i stiskati F2.. kao što će tad biti potrebna nova dokumentacija-upute itd itd.).

-to su sitnice koje u živo riješiš u sekundi, vidiš, osjetiš.. osjetiš 'strah' početnika kojeg moraš ohrabtiti, kao za plivača, baciš u vodu.. no u kontroliranim uvjetima, npr boji se greške, pada sustava ako nešto krivo kompajlira.. a ti mu u tom trenutku kao odgovor isčupaš strujni kabel računala i par minuta imaš unezvjerenog početnika.. da bi mu nakon tog pokazao da ništa nije izgubljeno, jer imaš adekvatan sustav, backup itd. i da njegova greška ako je i napravi može biti riješena.. tj time nauči da ne skriva greške pod tepih, nego da ih javi odgovarajućoj osobi u timu.. važno, ne skrivati, pogotovo ako nešto ne zna, nije siguran.. vikni! .. riješti će se. Obrnuto, kad dođe sklapanje krenu izlaziti problemi ispod tepiha, .. jer nema takve komunikacije.

-to znati na daljinu, jednostavno nije isto, teže.. pa i sam 'osjećaj' osobe kad ima radno mjesto, ured, kad ide na posao .. kako ga gleda obitelj-šira-susjedi.. ništa ne radi, sjedi.. osoba ima neki drugi feeling u pravoj firmi, dok su odnosi ok, dok je ugodno doći u firmu i ako ništa drugo popiti kavu s ekipom.. mada sam to mogao remote što se tiče posla.

-kad svatko zna svoj dio, može se.. pa se to i radi kao za vrjeme pandemije, .. no nije to idealno, nije bolje, tj bolje je samo u dijelu kad gledaš recimo vožnju-gužvu s-na-posao kao gubitak vremena, no vrijeme i efikasnost za programere nisu usporedivi kao za ostala proizvodna zanimanja, najmanje je važno da radi od 9 do 5.. važno je da napravi program-dio koji radi, u pola noći, ujutro dok sere.. kad mu dođe, a možda u gradskoj gužvi riješi problem... no po iskustvu, lakše-brže se sve riješi uživo na hrpi tj manji tim, par ljudi 2-3.. ne 100-više.

-npr nkv-bauštelac klase retardus, osoba koja hoda-diše (znanje-kvalifikacije).. ako treba prenjeti letvu dužine nekoliko metara moraju dvojica, bez problema se snađu u sekundi i jedan primi lijevi drugi desni kraj i nose letvu.. ne treba master-ispit-raket-sajensa.. tj inženjer bi strvorio problem planiranjem, protokolom tko prima lijevo-desno, ima li rukavice, koja je dužina letve, masa-težina itd.. a bauštelac tj njih dva to obave jednostavnim pogledom u živo.. na daljinu? teško ili bi izmjenili stotinjak sms-poruka tko gdje prima, kad napraviti korak itd. naravno karikiran do boli.. no i stvarnost ili razlika kako se nešto radi i kako se može je takva, kao i to da svaki posao je posao za sebe, druga situacija, drugi tim, druge osobe-ljudi.. ne vrijedi pravilo a-tima za b-tim štoviše mogu biti različita pravila i efikasna dok se zamjenom može sve zblesirati i postati nefunkcionalno.

-tko je u kojem poslu ili slučaju 'peti kotač'? (višak?) .. možda manager, možda čistačica, možda od 6 programera 2 švercera.. no i ta dva će možda jednom nešto kliknuti, riješiti, pa ako posao ne trpi, ako ne skrivaju pod tepih (i time se gubi vrijeme, kad nešto što je moralo biti gotovo ne radi..) nego se zna što rade, pa i da ne rade ništa.. i opet to sve bolje znamo-osjetimo u živo, teže na daljinu, tj ovisi koji posao, kakav tim, koliko su svaki od programera u svom dijelu profesionalni-sposobni i uvjek više ljudi više zna, više vidi.. čak i kad sam 'ja' najbolji, s pomočnikom sam ipak bolji-jači a neke stvari na daljinu nisu iste, nisu mjerljive i prednost je u firmi, pa i jutarnja kava koja je bolja verzija managerskog brifinga kojeg netko vidi u filmu s wallstreeta kao naučenu shablonu i pokušava copypasteati pri čemu ekšli nema blage veze što i zašto radi nego imitira i misli da će imitacijom dobiti riješenje.. tj greška je u tome što ako nešto imitiramo 100% tad ćemo dobiti točno, imitaciju-kopiju .. durge stvari-riješenja.. koja je točna za takvu potrebu no ne mora za našu, npr kopiranjem mercedesa do u šaraf dobijemo mercedesa.. pošto ima recimo felge recimo 15" tad i mi imamo 15" felge.. no ako su naše 16" ili 14" .. pri čemu imati identičnu kopiju nečeg što postoji nije svrha, nego trebaš nešto drugo, kao što postoje stotine vrsta šarafa i šarafcigera.. trebaš nešto za svoje potrebe i tad ti copypaste tuđeg ne može pomoći, tj imaš krivi šaraf-šarafciger par. dok bi to u soft svijetu bilo umjesto igre tetris imaš igru quake ili minecraft.. umjsesto sladoldeda od čokolade imaš vaniliju, samo tad je to tvoj proizvod i tad se koristi za neki konkretan posao tj ono što dev radi ciljano po narudžbi-specifikaciji.. ne generički kao excell-tablica nego apps koja u jednom slučaju služi u kafiću kao kasa, u drugom kao terminal aerodoma za prikaz voznog reda i rasporeda terminala, u trećem za prometnu gužvu, u četvrtom za banku, zdravstvo, nešto.. svaka app je za sebe, ima f2 ili neki button koji nešto radi.. nije isto, nije to felga auta i copypaste, time ne možemo ni copypasteati formulu ili proivodni ciklus 100% a tad ni rezultat nije onaj očekivan recimo dobar-pozitivan, nego naprotiv, loš (kad imaš pogrešnu felgu, ne funkionira, mada je to i dalje kotač.. ili banalnije šaraf i šarafciger..).

-radi li nteko identičnu kopiju? pjesme, filma, igre... aplikacije? -ne, tj može napraviti bolje, ljepše, nešto mora biti različito, nije identično, nema smisla (uz copyright i zaštite kao fejk itd. do tužbi.. sporedno za ovo što želim reći..). Čim nije identično tad ne možemo ni uzeti isti recept kao najbolji.. ili točan. Možda je, možda nije. Svaki posao je zaseban, pa tako i odgovor na to koliko dobro se nešto može obaviti u uredu ili na daljinu, pogotovo kad u priči nisu samo 'tranzistori' (roboti, nešto što daje identičan rezultata) nego ljudi-osobe... tj da su ljudi isti, tad bi i dinamo bio prvak eu kao real.. tj trener bi copypasteao istu taktiku.. no to ne pali, ne radi, neće.. i na kraju gol da recimo messi, ne trener taktikom-planom, više novcem-resursima nego kako se nazove klub no upravo zato što se jedan zove dinamo a drugi real imaju i različite resusre-novac pa tako i igrače i rezultate. Koliko je to slično IT-u? pa sve na kraju rade ljudi, možda i indijci kao codemonkeyi za šaku dollara.. no firma koja ima sjedište u recimo londonu zarađuje milijune-milijarde, dok ona sa sjedištem u zg zarađuje nulu manje i radi kao podizvođač za onu iz londona.. kao što luka modrić igra za real... tj isto je, ljudi su oni koji rade a tad nema recepta, svaki za sebe kao izvlačenje loto brojeva..

Hibrid je super stvar jer mozes da radis iz kade i iz wc-a poptuno opusten. I jos kad dodas razne dodatke na zoom, mozes i od majke rodjen da radis. 

Jeste krenuli miješati kruške i jabuke. Naravno da se mnoga zanimanja nikad neće moći raditi remote, o njima uopće nije ni riječ, ali uredski posao se može i mora moći raditi remote i k tome s fleksiblim radnim vremenom, dakle da se gleda produktivnost. Također masa poslova ne zahtjeva inventivnost ili ne zahtjeva inventivnost krajnjeg izvršioca zadatka. Ono za što su današnje generacije najviše zakinute je upravo to što su svi odjednom postali sve pa tako nema razlike između inženjera i tehničara, odnosno zahtjeva se da su svi "inženjeri" i da svi moraju znati i izmisliti i razviti i ostvariti proizvod (budu katica za sve). Kao što reče jedan oglas za posao "Tražimo perača automobila. Nužno znanje rada s računalom"

Uopće nema razloga zbog kojeg svi moraju znati sve osim čiste nesposobnosti i vizije vodstva koje smatra da za istu cijenu mora moći dobiti i ono što ne ide u paketu a tržište upravo pokazuje kako se sankcioniraju takvi debili (the great resignation)

Naravno da propada i to zato jer nisu posložili poslovanje odnosno utrpali su sve u isti koš. No definitivno ne propada ako jasno da zadatke temeljene na jasnom nagrađivajnu produktivnosti odnosno mijenjanju radnika koji ne uspijevaju ispuniti kvotu jasnih zadatka.

Te spike "radi za plaću ali se trudi kao da je tvoja tvrtka" su bajke poslodavaca-zlostavljača jer da bi takav sustav funkcionirao mora stajati i stavka "a profit na kraju godine dijelimo svi ravnomjerno" što nigdje nije slučaj

 Ne slažem se u potpunosti.  Osobno, ako bih bio prisiljen radit takav posao, volio bih da imam izbor doć u ured, na lokaciju. Imam psihičkih problema i želim se doma distancirat od posla, a to je dosad bilo na svakom poslu, bilo studentski ugovor, bilo "normalni". Nažalost ne poznajem ni jednog uspješnog deva koji živi od svog rada tako da nebih znao reć kako njima odgovara, ali mogu razumjet. Samo tražim isto u besmislenoj raspravi, volio bih da mi se omoguće obje opcije. Ime članka govori sve.