Mogu li se prirodni zakoni mijenjati?

Super!

I opet za dobro jutro!

"Prirodni zakon nije – bez obzira što većina čovječanstva tako misli – propis kojim nam nekakvo nadnaravno biće nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje." 👍

To je temeljna razlika između "vjerujem" i "provjeravam".

 ...i ti si odlučio "vjerovati" u to.

Sve se moze mijenjati jedino sto ces neke promjene platiti glavom kao Gallileo.

U znanosti, a osobito prirodnoj, samo je jedna konstanta: sumnja. Ako se milijun puta potvrdi da nešto vrijedi, onda opet sumnjaj. Možda milijun i prvi put to ne bude vrijedilo.

Ali sad se postavlja pitanje: Smiju li se životi tisuća ljudi povjeriti Bernoullijevoj jednadžbi, ako postoji sumnja (a trebala bi) da ona možda nije, ili u nekom trenutku više neće biti, točna.

Gdje je granica kad sumnja ipak mora (barem malo) odstupit. 

 pretpostavljam da pratiš znanstvenu literaturu iz SVIH područja koja se mogu smatrati znanošću, imaš kvalitetno predznanje na fakultetskom nivou da razumiješ sve to i para dovoljno da budeš pretplaćen na SVE znanstvene časopise. I naravno, vremena za SVE to.

Ja recimo neke stvari iz članka gore i nisam baš razumjela, ono oko Hubbleove jednadžbe, ili zakona, ne sjećam se, ali VJERUJEM autoru da je ono šta je napisao da je, i da nije lud da baš ide izmišljati stvari.

Prvo, zaključuješ na pamet o mom stavu o religiji odnosno da sam ateist. Na to nemam namjeru odgovoriti.

Drugo, nikad i nigdje ni jednim svojim postupkom, izgovorenom ili napisanom rječju nisam omalovažavao a kamoli vrijeđao bilo čija vjerska uvjerenja. Poštujem ih bez obzira kakva bila i čija su.

Ovdje je priča o znanosti i njezinom stalnom preispitivanju i propitkivanju (provjeravanju).

A o mom "trudu" i "naprednosti" na temelju svega ovoga je bespredmetno raspravljati. NHF, ali zaključuješ previše toga na temelju premalo podataka. U svakom slučaju - sretno!

 Stvar s provjeravanjem nije u tome da osobno sve provjeriš, nego u principu na kojem je neki sustav baziran. Znanost je bazirana na provjeri i eksperimentu. Ako netko provede istraživanje i napiše znanstveni rad mora između ostaloga opisati metodologiju. Bilo tko može ponoviti istraživanje i ukoliko se rezultati ne poklapaju vjerojatno će još netko ponoviti i na kraju će onaj prvi ispasti nesposoban ili lažljiv ako svi drugi dobijaju drugačije rezultate. Ta demokratičnost znanosti je prilično dobar (ne i savršen) mehanizam kontrole ljudskog djelovanja.

U konkretnom tekstu bilo tko može provjeriti priču o Hubblovoj konstanti, pa sumnjam da bi se autor izlagao sramoti izmišljajući nešto takvo. Takva vjera u određeni mehanizam djelovanja, za kojeg nam je jasno na kom principu funkcionira i uz svijest da on ne garantira potpunu točnost, nego samo nudi veću kvalitetu od drugih, je potpuno različita od vjere u nešto po definiciji neshvatljivo, što se ne može propitivati i što neki imaju ovlasti tumačiti, mada nikome nije jasno zašto baš oni.

U suštini jednoga je ugrađeni sustav ispravljanja ljudskih pogrešaka (namjernih i nenamjernih), a suština drugoga je bespogovorno prihvaćanje mišljenja određene grupe ljudi, bez da su oni dužni išta objasniti ili da se išta može provjeriti.

Da, ja vjerujem da je znanstvena metoda najbolji način za proširivanje ljudske spoznaje, ali ta vjera je bazirana na čvrstoj logičkoj argumentaciji i nebrojenim primjerima koji ju u praksi dokazuju superiornom svemu ostalome. S druge strane za sve rezultate te metode sam svjestan da su samo aproksimacija stvarnosti i time podložni redefiniranju u svjetlu novih spoznaja.

 Nikad nije kasno...osim kad jest.

 Domet moje inteligencije je dovoljan da razlikujem komentar na clanak od komentara na komentar.

Uostalom, koji si ti? 

Prirodni zakoni vrijede samo za planet Zemlju.