Opovrgnuta njemačka studija o većoj štetnosti elek

Sve to stoji, ali mislim da problem CO2 leži negdje drugdje: u krčenju milijuna i milijuna hektara šume (obično za uzgoj nekih glupih kultura koje bi ionak ljudi trebali izbaciti iz upotrebe).

Taman i da povećamo CO2 otisak i mnogo puta, biljke bi to kompenzirale, ali im ne damo.

Znam da se budu sad javili neki i tvrdili da baš sad u nekim dijelovima svijeta vegetacija abnormalno buja i kompenzira, ali nekak mi se čini da ništa ne može kompenzirati nedostatak te uništene šumske mase.

 

 

 Nemoj ti meni relativizirati, kad se sve zna u detalje. Da bi se ti mogao na miru trovati tim smećem od hrane, malo dalje se neko truje raznim kemikalijama ili mu posjeku ono malo šume/zelenila, pa posade šume solarnih panela ili ventilatore oko kuće. Te ventilatore, solarne panele i baterije će reciklirati ko i sve smeće dosad, pa ćemo opet plakat ko sad oko 'reciklirane' plastike po svjetskim morima. Licemjerje i lažni moral je danas vrlo IN.

Ev je trenutno neisplativo i loše rješenje. Baterije su još uvijek glomazne i izuzetno otrovne, zapaljive te štetne po okoliš. Glavna mana ev je: 1. njihova bijedna autonomija,
2. predugo punjenje u odnosu na fosilna goriva,
3. cijena.
Što se tiče ekoloških izvora el. energije, treba se upitati koliko su oni zapravo ekološki pošto je proizvodnja solarnih panela toksična a vjetroturbine pokazuju se neisplativim i štetnim po ljude i životinje, itd.
Volio bih kada bi se krenulo više prema plinu i vodiku jer te tehnologije obećavaju istinska poboljšanja. A što se tiče dizelskih motora, njihov je kraj u običnim civilnim vozilima neminovan. Jedinu prednost imaju u transportu pod dužim opterećenjem.

 Ako si bio u istraživačkom radu, onda si vrlo zločest prema znanosti. Poanta znanosti je da ne postoje konačna rješenja i istine. Sve se stalno preispituje, a kao i svakom području ljudskog djelovanja, ima puno šuma i treba procijeniti koliko su pojedina znanja pouzdana i primjenjiva. Ovakve rasprave služe upravo tome.

 i ja isto!

Još jedan čavao u lijes švabske potplaćene studije:

https://phys.org/news/2019-04-canada-oil-sands-co2-emissions.html

 

 

 Počet ću od ovog zadnjeg. Gotovo je nemoguće prenamjeniti naftni tanker za prijevoz vodika. Jedan od onih čudnih problema koji iskaču kada se ide protiv fizike - vodik je toliko lagan (čak i u tekućem obliku) da bi naftni tankeri plutali po površini vode kao stiropor, time izgubili stabilnost, a bogme i pogon. Nitko još nije napravio uspješan tanker za vodik, predlažu se varijante s dva trupa itd itb, sve skupa suludo skupo i neefikasno. Za istu veličinu tankera (koji su sada već bolesno veliki, vodikov bi trebao putovati pet puta da preveze istu količinu energije kao naftni ili plinski.

 

Lokacija je za vodik itekako bitna, struje da se izgubi i 20% na velikim udaljenostima - nije ni blizu gubitaka koji nastaju u transportu vodika. A tamo gdje stigne - struja je izravno iskoristiva, to je najčišći oblik energije koji je trivijalno pretvoriti u bilo koji oblik korisnog rada, uporabe uz iznimnu efikasnost. 

 

Cijela ideja konverzije neke druge energije u vodik ima fundamentalnu manu - Ako je izvor nuklearka ili fosilno gorivo - nije potrebna konverzija jer ona isporučuje struju/energiju gdje god treba i kad god treba pa možemo tako imati i bežične punjače u cestama, efikasnost će biti veća, a za onih par zadnjih kilometara ionako imamo bateriju koju MORA imati i FC vozilo - jer mora. Ako je u pitanju neki obnovljivi izvor, a to je poanta cijele priče - niti jedan od tih izvora nije na takvom stupnju razvoja da može zadovoljiti dnevne potrebe planeta po ljeti po danu, a kamoli cijelu godinu. Skupi su i jedva su dostigli paritet s plinom/naftom/ugljenom i to samo zato što rade u kombinaciji s njima. Sada bi to nešto što ne pokriva ni sadašnje potrebe trebali konvertirati (grozno neefikasno) u drugi oblik koji ne samo što je skup nego ima i gomilu tehničkih problema koje treba riješiti, a za koje se rješenje uopće ne nazire. Logično je ovo - ako imamo dovoljno jeftine obnovljive energije (što je tvoja pretpostavka), vodik možemo raditi na mjestu upotrebe za ono malo potreba koje druge vrste spremnika energije, kao što su baterije, ne mogu zadovoljiti. Jednostavnije i jeftinije. Postoji još jedan problem s masovnim korištenjem vodika - on curi na sve strane, nemoguće ga je zadržati. S tipičnih 20-tak %, ubrzo bi cijela atmosfera dobila nekoliko puta veću koncentraciju s nesagledivim posljedicama na klimu, ozonski omotač i tako redom.

 

Po drugoj liniji tvog argumenta - baterije trenutno imaju samo jedan bitan problem - cijenu. Vodik ima sve druge probleme pa još i cijenu. Vodik i baterije su jedno te isto - sekundarni, privremeni spremnici energije. Jedan je gotovo 100% efikasan, ima fenomelnu krivulju odziva koja idealno odgovara potrebama transporta, dobro drži spremljenu energiju, ne može eksplodirati, a ako gori, gori polako. Drugi je neefikasan, trom, brzo gubi punjenje, iznimno je opasan u slučaju probijanja spremnika. To je ne samo praktično, danas, već i teoretski, u najboljem slučaju u nekoj dalekoj budućnosti. 

 Vizija je jedno, stvarnost drugo. Stvarnost je uvjetovana raznim silnicama, ali uglavnom fizikom i ekonomskom računicom. A to dvoje za sada ne ide na ruku vodiku.