Nije to tako jednostavno! Zašto nitko od nas ne zna niti jedan broj iz imenika, a poneki čak ne znaju ni svoj vlastiti broj? Pa zato što mozak zna da je ta informacija spremljena na uređaju i neće da ju pamti, isto vrijedi za sve ostalo posebice ako se površno koristi Google. Ako nešto baš istražuješ upamtiti ćeš to jer nisi samo površno primio informacije, jer na površni način pretraživanja koji radimo svaki dan i nazivamo ga surfanje na taj način nema dovoljno "podražaja" da se ta informacija upamti. Ako nešto Googlaš eto tako iz dosade većinom nećeš to upamtiti. Mislim da to svi znamo iz vlastitog iskustva. To dokazuje hrpa istraživanja, za primjer jedno istraživanje: Na ekranu se pojavljivala nasumična riječ i prva grupa ispitanika je morala da na brzinu odluči jel riječ napisana VELIKIM ili malim slovima. Druga skupina je imala isti zadatak ali uz to su morali odlučiti jel riječi o imenici ili glagolu. Treća skupina morala je odlučiti uz zadatke od prve i druge skupine, jel riječ o živom ili neživom predmetu. Za nekoliko dana pitali su ispitanike kojih se riječi sjećaju i ustanovili su da se prva skupina ne sjeća ničega, druga skupina malo toga a treća skupina sjeća se jako puno. Poanta je da je učinak pamćenja ovisio o tome što mi u glavi radimo s tim informacijama, što se intenzivnije mora obraditi informacija to ćemo se bolje sjećati, što se površno obrađuje ne ostaje u glavi. To je zato što se te informacije u mozgu obrađuju tako da se kao električni signali vode preko sinapsi od neurona do neurona, na taj način sinpase mijenjaju svoju debljinu i rast i to je ono što zovemo učenjem nečega.
Dokazano je da Internet i pametni telefoni jačaju kratkoročnu memoriju a slabe dugoročnu, jer mozak jednostavno zna da mu hrpa bezveznih informacija koje vidimo na internetu neće trebati pa ih ne sprema. To se posebice odnosi na društvene mreže gdje gledamo nebitne stvari. Ako mi ne vjerujete, večeras kad legnete spavati probajte se sjetiti svega što ste vidjeli na internetu, nećete se sjetiti baš ničega od svih silnih informacija. Sjetiti ćete se jedino onoga što je prošlo dublju obradu, nešto što vas zanima.
Još jedan problem u svemu ovom je da dok smo na internetu mi se ne fokusiramo na ono što čitamo i samim time ne pamtimo tu informaciju dobro pošto nismo ispunili kriterije koje sam naveo iznad. To je zato što se oko teksta, slike ili video clipa nalazi hrpa drugih informacija; to su primjerice ostali članci, slike, rekalme, like, dislike, komentari, poveznice itd. Dok mi čitamo ono glavno naš mozak radi u podsvjesti i donosi odluke dal' će stisnuti like, dal' treba preći na drugi tekst, jel nešto u blizini zanimljivije itd. U kratkim crtama mozak nije fokusiran i stalno mu se odvlači pažnja sa drugim stvarima, iako mi to ne primjećujemo. Dok čitaš knjigu ili gledaš film ovo nije moguće jer postoji samo tekst iz knjige ili radnja iz filma. Arhitektura interneta je tako organizirana da što dublje uvuče čovjeka u daljnje surfanje, a to uzrokuje upravo probleme koje sam naveo. U školi svi znamo da postoje dva načina učenja, bubanje i razumijevanje, tko buba upamti eventualno za ispit i poslje odmah zaboravi, tko razumije temu i uđe u srž upamti ju jako dugo i godinama poslje.
Mislim da je u ovoj priči najveći problem atrofija dugoročne memorije jer smo stalno izloženi nepotrebnim informacijama, zbog čega nam kratkoročna memorija radi intenzivno i samim time mozak počinje zaboravljati sve informacije a ne samo one nepotrebne.
