Cluster, iz ovoga što si napisao slijedi da i veliki igrači prodaju maglu (što se za Teslu svakako može reći, ali, zar i za ostale?). Zar je teško odvojiti tipa 100 tisuća od tih navodnih 18 milijuna eura da se angažira par neovisnih, a vrhunskih inženjera, ekonomista i pravnika da naprave evaluaciju kompanije prije investicije? To je minoran trošak naspram ukupnog ulaganja, a ipak se sigurnost ulaganja može značajno povećati. Ako to ne rade, onda njima nije ni stalo je li nešto "fejk" ili ne, već je samo važno kakvu ima percepciju u javnosti i na tržištu, a to se lako evaluira samo praćenjem javnog mijenja i medija. U tom smislu, Rimac je očito dobio pozitivnu ocjenu. Znači, sve dok Rimac kvalitetno prodaje maglu i baca prašinu u oči široj publici, oni će u njega ulagati po toj konstrukciji, zar ne? Ono što je pretpostavljam najbitnije u cijeloj priči prodati svoj udio u kompaniji prije nego se urbi et orbi pokaže da se radi o magli, tj. dok se potencijal rasta tog startupa ispuše.
No ipak, iako postajem svjestan da većina startupova tako funkcionira, tj. da je većina tu da prodaje maglu i zapravo služi kao dubiozni financijski instrument velikih igrača da putem riskantnih ulaganja dobro oplode kapital u kratkom razdoblju, a na račun malih ulagača i javnih financija koji zbilja povjeruju u tu maglu, postavljam si pitanje je li moguće u tom okruženju, unatoč fokusu na prodavanje magle i marketingu, ipak da neka grupica inženjera uspije stvoriti novu tehnologiju ili proizvod koji bi teško bio ostvariv bez tog okruženja? Hoću reći, makar originalna motivacija i može biti posve pogrešna, odnosno usmjerena na kojekakve interese koji nemaju veze s inovacijama/tehnologijom/proizvodom, možda kao nusprodukt ipak neka inovacija/tehnologija/proizvod može nastati u procesu... Ako za to postoji šansa, onda već možemo pričati o različitim "perspektivama", odnosno da je ova priča o "prodavanju magle" zapravo samo jedna od interpretacija stvarnosti koja može biti i drugačija (a.k.a. "riskantno ulaganje u inovativni startup").