Jah, okej uz svo dužno poštovanje autoru, umjetničkom ravnatelju animafesta - jako je dobra ideja, kadriranje i timing, ali da se ne lažemo, ovo je animatik, previz, skica podvaljena pod finalni proizvod uz izliku "ciljane sirovosti svog djela, i iskazane volje za daljnje istraživanje tog koncepta".
5 mjeseci rada 5 animatora i 8 mjeseci produkcije za 2 minute aktivnih scena na ovom nivou, Uh. Ja bih u komercijalnoj produkciji za takvu efikasnost dobio otkaz u roku dva tjedna, i to da mi je to jedan od paralelnih projekata.
Također autoru članka nije fer omalovažavati trud specijaliziranih profesionalaca koji odrađuju čitav lanac u proizvodnji zanatske (klasične, 3d, lutkarske, stop motion) animacije,(a ne samo skicu koju podmetnu pod stil) izjavom "da radije na svoja ostvarenja gledaju kao na eksperimentalna, nego kao na završena ostvarenja". Velik dio ostvarenja mora se objektivno završiti. Kao i kuća ili ručak.
Nije mi jasno ni čemu oduševljenje duboko u 21. stoljeću "novim stilskim izričajima rotoskopiranja" kad se isto koristi od prvih animiranih filmova u povijesti, dakle preko 100 godina, na sve mile i nemile načine i varijacije (iako je bolji naziv tracing, jer rotoskopiranje je danas pojam za maskiranje). Ne omalovažavam vrhunske Lost & Found, Monogatari, Thought of You, samo mi se čini da autor brka mocap, augmented reality tracking i "rotoskopiranje". Jer nametao je svega i svačeg, ono... kakve veze ima ovaj stakleni čovjek koji je po mom skromnom mišljenju tehnički poput prvog animiranog filma iz 1914 (
Zašto "Oscari nisu spojivi s animacijom" ? To je hipstersko omalovažavanje nominacija i pobjednika. Možda se vama NE SVIĐA ono što je dobilo nagrade u kategoriji kratkog i dugog animiranog filma, i svakako je grozno što neki od silnih članova žirija uopće nemaju volje odraditi gledanje onoga za što bi trebali glasati, ali da bi nešto došlo do nominacije, prođe itekakvu kontrolu za kandidaturu. Tako da na kraju mislim skromno da uopće nije loša pobjednička kratka animirana priča ni o kineskinji koja je posvojila kolačić ni spiderverse kao dugometražni pobjednik.
Jest, nije za pretenciozne festivale sa titravim linijama i dugim kadrovima sa statičnom kamerom i jednim skicoznim crtežom, beskonačnim ciklusima i nedovršenim skicama, ali gospodo, netko tko nije dobio državno financiranje, mora zaraditi želju da netko kupi kinokartu, tj. pravo da gleda vaše djelo i pritom kalibrirati pokušaj da bude i dopadljiv, i zanimljiv i stilski originalan.
Drago mi je na kraju da naša industrija igara (još 90tih smo imali produkciju za američke izdavačke kuće i sam sam se time bavio) nikad nije doživjela razumijevanje državno političkih struktura i upala pod kulturu, jer autori tako moraju naučiti i itekako odraditi ozbiljan, svjetski konkurantan posao da se dokažu u konkurenciji komercijalne ponude. Eto, mora netko obraniti i pozicije "komercijalnog smeća nespojivog s animacijom za festivale".
Uglavnom, čitav članak zvuči kao predgovor izložbe.
na kraju, provjerite si linkove jer..."Kaguya sama wa Koku..." is no longer available due to a copyright claim "
