usporedbom sam ustanovio da je jedna pahuljica jednaka no dvije se međusobno razlikuju. čak i tri. 
Super je da je svaki uzorak jedinstven. Nije super da je svaki uzorak neponovljivo različit. Stoga, radi provjere autentičnosti, originalni uzorak mora biti digitaliziran, memoriran i dostupan za usporedbu dok god je proizvod u upotrebi. Tu već odlazi dobar dio jednostavnosti i niske cijene, a ako se to radi, može se isto tako snimiti bilo koji dio bilo kojeg proizvoda, na mikroskopskoj razini nema identičnih predmeta.
U teoriji bi se moglo riješiti putem asimetrične kriptografije, na isti način na kojem radi digitalni potpis:
- generira se jedinstvena markica
- generira se alfanumerički kod koji odgovara otisku markice
- alfanumerički kod (opcionalno, s dodanim serijskim brojem) se enkriptira privatnim ključem i otisne (bilo kao vrijednost ili kao QR code, što je praktičnije) na uređaj, potvrdu autentičnosti, kutiju, jamstveni list...
Validacija:
- dekodira se vrijednost potpisa pomoću javnog ključa
- generira se alfanumerički kod koji odgovara otisku markice
- usporede se te dvije vrijednosti
Krivotvoritelj može generirati svoje markice, ali ne može njihove potvrde potpisati jer nema tajni kod. Može dekodirati vrijednost iz potpisa, ali ne može napraviti markicu s točno tim kodom.
